Dušan Plavšić stariji

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Dušan Plavšić (Vinkovci, 22. travnja 1875. - Zagreb, 18. prosinca 1965.) bio je hrvatski financijski dužnosnik i glavni financijer hrvatske moderne. Bavio se bankarstvom i od toga dobro živio. Pretkraj života je bankrotirao. Pašanac je Silvija Strahimira Kranjčevića. Sestra Kranjčevićeve supruge Ele bila je Mila Kašaj. [1]

Sin je uglednog dugogodišnjeg tajnika osječke Trgovačke i obrtničke komore. Bio je iz etablirane građanske obitelji grčko-istočne vjere. Kao student bio je dio ambiciozne mladeži koja je smatrala da je nužno promijeniti ozračje u hrvatskoj kulturi i čitavom društvu.[1]

Kad je Kranjčevićeva supruga osjetila da ju zdravlje izdaje, a Kranjčević je već bio umro zamolila je sestru i kunjada da joj se skrbe za kćer Višnju, kod kojih je na kraju i ostala sve do udaje.

Na prijelazu stoljeća otišao je raditi u Sarajevu, zajedno s Ivom Pilarom u Privilegiranoj zemaljskoj banci za Bosnu i Hrcegovinu. Počeo je kao činovnik, a došao je do mjesta tajnika uprave.[1] Od povratka u Zagreb 1906. ostvario je zavidnu karijeru u Prvoj hrvatskoj štedionici i Hrvatskoj zemaljskoj banci.[2] Bio je činovnik Prve hrvatske štedionice, zatim je bio ravnatelj zagrebačke podružnice velike osječke Zemaljske hrvatske-slavonske banke d.d. koja je preselila u Zagreb 1920. i pritom promijenila ime u Jugoslavenska banka. Zatim je bio direktor Balkanske banke.

Politički je podupirao smjer hrvatsko-srpske koalicije i pripadao je udrugama koje su naginjale ideji južnoslavenske povezanosti. Bio je politički antipod Pilaru, s kojim je bio u korektnim odnosima i suradnji u Sociološkom društvu, gdje je obrazlagao o bankarskoj krizi kao dijelu gospodarskog kraha 1930. godine.[2]

Kolovoza 1922. postao je pomoćnik ministra financija Kumanudija. Njegov rad pridonio je gospodarskom unazađenju Hrvatske. Poduzeo je sve za Hrvatskoj oduzeti pravo raspolagati devizama i za Hrvatskoj ograničiti slobodni uvoz roba iz prostora bivše Austro-Ugarske. Poslije 1927. bio je predsjednik burzovnog vijeća i upravnog odbora burzovnog vijeća Zagrebačke burze. U tom je razdoblju naglo usporio razvitak hrvatskog gospodarstva do te mjere da je Hrvatska počela zaostajati u odnosu na neke druge dijelove Kraljevine SHS. Zagrebačka je burza u potpunosti izgubila od ugleda i nekadašnje slave.

Otac je Dušana Plavšića ml., koji je bio član hrvatske umjetničke skupine Travelera. Traveleri su se sastajali u kućici u vrtu Plavšićeve vile na Rokovom perivoju 9.

Književni rad[uredi VE | uredi]

Imao je strast ka književnosti, te je imao istaknuti položaj u Društvu hrvatskih književnika i njegovu listu Savremenik. [2]

Dušan Nikolajev Plavšić kao mlad je bio jedan od književnika hrvatske moderne koji je književnom formom iskazivao stavove o potrebama promjena. Istakao se kao urednik i izdavač časopisa Mladost koji je izlazio u Beču, gdje je zajedno studirao pravo s Ivom Pilarom. S drugim se Hrvatima okupljao u Hrvatskom akademskom društvu Zvonimiru. Kad je došao u Sarajevo na prijelazu stoljeća, jeseni 1900. osnovan je Klub hrvatskih književnika u Sarajevu. Plavšić je sudjelovao u radu tog društva. [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Stjepan Matković: Ivo Pilar i naprednjaštvo, PILAR - Časopis za društvene i humanističke studije, sv.VIII br.15-16 siječanj 2014., str. 77.-79.
  2. 2,0 2,1 2,2 Stjepan Matković: Ivo Pilar i naprednjaštvo, PILAR - Časopis za društvene i humanističke studije, sv.VIII br.15-16 siječanj 2014., str. 93.-94.