Prijeđi na sadržaj

Dungani

Izvor: Wikipedija
Dungani
Ukupno pripadnika
Važnija područja naseljavanja
Kirgistan 58.409 (2009.)
Kazahstan 36.900 (1999.) [1]
Rusija 801 (2001.) [2]
Uzbekistan 1.900 [3]
Ukrajina 133 (2001.) [4]
Tadžikistan 6.000
Mongolija 5.300 [4]
Jezik
Dunganski jezik
Vjeroispovijest(i)
Islam
Povezane etničke skupine
Huej

Dungani (ruski: Дунгане, dunganski: Хуэйзў Huejzw) je izraz koji se koristi na područjima bivšeg Sovjetskog Saveza koji se odnosi na muslimanski narod kineskog podrijetla. Govornici turkijskog jezika u kineskoj provinciji Xinjiang također se odnose na pripadnika ove etničke skupine. Međutim u Kini pripadnici ove etničke grupe zovu se Hueji (Hui). U popisima iz sada neovisnih država bivšeg Sovjetskog Saveza, Dungani koji se broje odvojeno od Kineza, mogu se naći u Kazahstanu (36.900 prema popisu iz 1999.), Kirgistanu (58.409 prema popisu stanovništva iz 2009.) i Rusiji (801 prema popisu stanovništva iz 2002. godine).

Prvi Dungani koji se pojavljuju u središnjoj Aziji potječe iz Kuldja i Kashgara, a služili su kao robovi. Tokom rata u 19. stoljeću tri skupine Dungana preko planina Tian Shan seli u Rusko Carstvo. Prva skupina, od nekih 1000 ljudi, porijeklom iz Turpana u Xinjiangu naselila se kod Oša na jugu Kirgistana. Druga skupina podrijetlom iz Didaozhoua u Gansu u proljeće 1878. naseljava se u selu Yrdyk (ruski: Ирдык ili Ырдык) oko 15 km od Karakola u istočnom Kirgistanu. Treća skupina, podrijetlom iz Shaanxia naselila se u selu Karakunuz (sada Masanči) u Kazahstanu.

Dungani govore dungaskim jezikom, kojeg oni nazivaju "Huij jezik" (Хуэйзў йүян ili Huejzw jyian), sličn je zhongyuan dijalektu mandarinsko kineskog koji je naširoko govorio na jugu Gansua i zapadno od Guanzhonga u Shaanxi u Kini. Poput drugih kineskih jezika, dunganski je tonski, a postoje dva glavna narječja. Za razliku od drugih manjinskih nacionalnosti u središnjoj Aziji većina dungana su trojezični. Više od dvije trećine Dungana također govori ruski, a mali postotak kirgiski ili neki drugi jezik.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvor

[uredi | uredi kôd]
  1. Aleksandr Nikolaevich Alekseenko (Александр Николаевич Алексеенко), "Republic in the Mirror of the Population Census" («Республика в зеркале переписей населения»)Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. lipnja 2007. (Wayback Machine) Sotsiologicheskie Issledovaniia. 2001, No. 12. pp. 58-62.
  2. Всероссийская перепись населения 2002 года. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. siječnja 2012. Pristupljeno 9. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Перепись населения России 2010 года. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. prosinca 2021. Pristupljeno 9. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. a b About number and composition population of Ukraine by data All-Ukrainian census of the population 2001. Ukraine Census 2001. State Statistics Committee of Ukraine. Pristupljeno 17. siječnja 2012.