Ekvadorska nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ekvador
FEF logo.svg
Nadimak La Tri (Trikolori)
Savez Federación Ecuatoriana de Fútbol
Konfederacija CONMEBOL (Južna Amerika)
Trener Flag of Argentina.svg Gustavo Alfaro
Kapetan Enner Valencia
Najviše nastupa Iván Hurtado (168)
Najbolji strijelac Enner Valencia (34)
Prva službena utakmica
Flag of Bolivia.svg Bolivija 1:1 Ekvador Flag of Ecuador.svg
(Santiago, Bolivija, 8. kolovoza 1938.)
Najveća pobjeda
Flag of Ecuador.svg Ekvador 6:0 Peru Flag of Peru (state).svg
(Quito, Ekvador, 22. lipnja 1975.)
Najveći poraz
Flag of Argentina.svg Argentina 12:0 Ekvador Flag of Ecuador.svg
(Montevideo, Urugvaj, 22. siječnja 1942.)

Nogometna reprezentacija Ekvadora predstavlja Ekvador u međunarodnom nogometu.

Duže vrijeme bili su jedna od slabijih momčadi CONMEBOL-a, no danas su jedan od njegovih najrespektabilnijih sastava.

Krtitičari reprezentacije njihov uspjeh pripisuju samo uvjetima i aklimaciji na kojoj igraju u Quitu (stadion se nalazi 2600 m iznad morske razine).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Iako nikad nisu postigli neki veći uspjeh do ovog tisućljeća, ekvadorci nisu nikad bili bez perspektivnosti.

Pvi put su se natjecali na kvalifikacijama 1962., no u dvije utakmice Argentina ih je pobijedila visokim rezultatom. No kvalifikacije za prvenstvo 1966. su ih slomile, iako su bile jedne od boljih momčadi, izgubili su od domaćina iz 1962. i trećeplasiranog Čilea i oslabljene Kolumbije.

1993. osvojili su četvrto mjesto na Copa Américi, što im je najbolji dosadašnji rezultat.

Ekvador je pod vodstvom zvijezda kao što su Washington Muñoz, Alberto Spencer, Carlos Raffo, Enrique Raymondi i Jorge Bolaños izborio play-off protiv Perua, no nakon play-offa izbacio ga je Čile. To je bilo najbliže što su došli do kvalifikacija za završni turnir, sve do kvalifikacija za SP u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine kada su prvi put prošli kvalifikacije u kojima su bili iza Argentine i za bod ispred Brazila. Agustín Delgado bio je najbolji strijelac kvalifikacija s 9 pogodaka, kao i Hernan Crespo iz Argentine. Alex Aguinaga, Iván Kaviedes, Iván Hurtado i Ulises de la Cruz bile su druge zvijezde kampanje koja je bila pod vodstvom kolumbijca Hernána Daríoa Bolilloa Gómeza. Iako nisu prošli skupinu, porazili su Hrvatsku 1:0 koja je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj bila treća.

Slaba igra na Copi Américi 2004. u Peruu dovela je do Gómezove ostavke, kojeg je zamijenio njegov sunarodnjak Luis Fernando Suárez. On ih je odveo na SP u Njemačkoj 2006. kao trećeplasirane na kvalifikacijama. U skupini A s Njemačkom, Poljskom i Kostarikom bili su drugi i prvi put u povijesti kvalificirali su se u osminu finala, gdje ih je izbacila Engleska.

Nakon toga plasirali su se još dva puta na Svjetsko prvenstvo (2014. i 2022.) te dvaput prošli grupnu fazu Copa Américe (2016. i 2019.).

Uspjesi na Svjetskom prvenstvu[uredi | uredi kôd]

Uspjesi na Copi Américi[uredi | uredi kôd]

 

Poznati igrači[uredi | uredi kôd]