Ellen G. White

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ellen G. White
Ellen G. White.jpg
Rođenje 26. studenog 1827.
Gorham
Smrt 16. srpnja 1915.
St. Helena
Suprug/zi James White
Portal o životopisima

Ellen Gould White (rođena Harmon; Gorham, 26. studenog 1827. - St. Helena, 16. srpnja 1915.) bila je američka autorica i suosnivačica Crkve adventista sedmog dana. Zajedno s drugim adventističkim vođama kao što su njezin suprug James White i Joseph Bates, bila je ključna osoba u maloj skupini ranih adventista koji su formirali ono što je postalo poznato kao Crkva adventista sedmog dana. White se smatra vodećom figurom u američkoj vegetarijanskoj povijesti.[1] Magazin Smithsonian proglasio je Ellen G. White među "100 najznačajnijih Amerikanaca svih vremena".[2]

White je tvrdila da je tijekom svog života primila preko 2.000 vizija i snova od Boga u kršćanstvu na javnim i privatnim sastancima, kojima su svjedočili adventistički pioniri i šira javnost.[3] Usmeno je opisala i objavila za javnu upotrebu sadržaj svake vizije. Adventistički pioniri su na ta iskustva gledali kao na biblijski dar proroštva kako je navedeno u Otkrivenju 12:17 i Otkrivenju 19:10, koji opisuju Isusovo svjedočanstvo kao "duh proroštva". Njezina serija spisa Vjekovni sukob nastoji prikazati Božju ruku u biblijskoj povijesti i crkvenoj povijesti. Ovaj kozmički sukob, koji su adventistički teolozi nazivali "temom velike kontroverze", postao je temelj za razvoj teologije adventista sedmog dana. Njezina knjiga o uspješnom kršćanskom životu Koraci do Krista objavljena je na više od 140 jezika. Knjiga Dječiji razvoj, kompilacija njenih spisa o brizi o djeci, osposobljavanju i obrazovanju, korištena je kao temelj školskog sustava adventista sedmog dana.

White su njezini kritičari smatrali kontroverznom figurom, a veliki dio kontroverzi bio je usredotočen na njezina izvješća o vizionarskim iskustvima i na korištenje drugih izvora u njezinim spisima. Povjesničar Randall Balmer opisao je Whitea kao "jednu od važnijih i živopisnijih osoba u povijesti američke religije". Walter Martin ju je opisao kao "jednu od najfascinantnijih i najkontroverznijih osoba koje su se ikada pojavile na horizontu religijske povijesti". Arthur L. White, njezin unuk i biograf, piše da je Ellen G. White najprevođenija autorica nefikcije u povijesti književnosti, kao i najprevođenija američka autorica nefikcije oba spola. Njezini spisi pokrivali su širok raspon tema, uključujući religiju, društvene odnose, proročanstva, nakladništvo, prehranu, kreacionizam, poljoprivredu, teologiju, evangelizaciju, kršćanski način života, obrazovanje i zdravlje. Zagovarala je vegetarijanstvo. Promicala je i bila ključna u osnivanju škola i medicinskih centara diljem svijeta, od kojih su najpoznatiji sveučilište Andrews u Michiganu i sveučilište Loma Linda i medicinski centar u Kaliforniji.

Tijekom svog života napisala je više od 5.000 periodičnih članaka i 40 knjiga. Od 2019. više od 200 naslova ove autorice dostupno je na engleskom jeziku, uključujući kompilacije s njezinih 100.000 stranica rukopisa koje je objavila Ellen G. White Estate, a koje su dostupne u Adventist Book Center. Najznačajnije djela su joj Koraci do Krista, Želja vjekova i Veliki sukob.

Nakon smrti supruga Jamesa Whitea 1881. godine, posljednje godine svoga života Ellen G. White je provela u Elmshavenu, u svome domu na St. Helena u Kaliforniji. Tijekom svojih posljednjih godina putovala je rjeđe, jer se koncentrirala na pisanje svojih posljednjih djela za crkvu. Umrla je 16. srpnja 1915. u svom domu u Elmshavenu, koji je sada adventističko povijesno mjesto. Nakon tri pogreba, pokopana je sa svojim suprugom Jamesom Whiteom na groblju Oak Hill, u Battle Creeku, u Michiganu.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. History of Vegetarianism - Ellen G. White (1827 - 1915). ivu.org. Pristupljeno 6. veljače 2020.
  2. Frail, T.A. 17. studenoga 2014. Meet the 100 Most Significant Americans of All Time. Smithsonian.com. Pristupljeno 2. veljače 2018.
  3. Ellen G. White Biography. Ellen G. White Estate. Pristupljeno 21. studenoga 2018.

Vanjske povezice[uredi | uredi kôd]