Embraer EMB 120 Brasilia

Izvor: Wikipedija
EMB 120 Brasilia
EMB 120 australske avio kompanije Airnorth iznad aerodroma Adelaide.
Opći podatci
Tip Regionalni putnički avion
Proizvođač Embraer
Probni let 27. srpnja 1983.[1]
Uveden u uporabu listopad 1985.
Status u uporabi
Prvotni korisnik SkyWest Airlines
Brazilske zračne snage
Proizveden 1983.2001. (serijska proizvodnja)
2007. (pojedinačna proizvodnja)
Broj primjeraka 354
Portal:Zrakoplovstvo

Embraer EMB 120 Brasilia je dvomotorni regionalni putnički avion kojeg proizvodi brazilska industrija zrakoplova Embraer.

Dizajn i razvoj[uredi | uredi kôd]

Embraer EMB 120 Brasilia je prvi puta poletio 27. srpnja 1983. godine[1] a u komercijalnu uporabu je ušao u listopadu 1985. Od 1994. proizvodnja je usmjerena isključivo na model EMB 120ER koji ima povećani domet (1575 km) i kapacitet putnika.

Operativna povijest[uredi | uredi kôd]

Većina aviona Embraer EMB 120 Brasilia je prodana avio kompanijama u SAD-u. Također, avionu su prodavani i avio kompanijama u Europi i Africi. Osim za civilne potrebe, EMB 120 koriste i zračne snage Brazila, Urugvaja i Angole. Angoli je novi Embraer EMB 120 Brasilia dostavljen 2007. godine.[2] Avioni su se od 1983. do 2001. proizvodili na temelju serijske proizvodnje, dok se od 2007. proizvode po komadu ovisno o potrebama tržišta. EMB 120 Brasilia koristi mnoge komponente od aviona iz obitelji ERJ-145 koji su također još proizvodi.

Najveći broj ovih aviona koristi američka avio kompanija SkyWest Airlines - 50 aviona.

Inačice[uredi | uredi kôd]

  • EMB 120 - osnovna proizvodna inačica.
  • EMB 120ER - model povećanog kapaciteta. Svi modeli EMB-120ER S / NS se mogu konvertirati u EMB-120FC ili EMB-120QC.[3]
  • EMB 120FC - inačica namijenjena transportu tereta.
  • EMB 120QC - nadograđena inačica za transport tereta.
  • EMB 120RT - model za prijevoz putnika. Svi modeli EMB-120RT S / NS se mogu konvertirati u model EMB-120ER.[3]
  • VC-97 - inačica za VIP transport namijenjena brazilskim zračnim snagama.

Zrakoplovne nesreće[uredi | uredi kôd]

  • avion kompanije Atlantic Southeast Airlines, let 2311, se 5. travnja 1991. godine srušio u Brunswicku, američka savezna država Georgia. Poginule su sve 23 osobe u avionu uključujući bivšeg teksaškog senatora Johna Towera i astronauta Sonnyja Cartera. Zbog greške na propeleru, piloti nisu mogli upravljati sustavom kontrole.
  • avion kompanije Continental Express, let 2574, se 11. rujna 1991. godine raspao u letu pri čemu su poginuli svi putnici i članovi posade. Mediji su u početku nagađali da je do tragedije došlo zbog bombe u avionu, no istraga je pokazala na nedostatak vijaka na horizontalnim stabilizatorima što je u konačnici dovelo do nesreće.[4]
  • avion kompanije Atlantic Southeast Airlines, let 529, se 21. kolovoza 1995. godine srušio u polju u blizini Carrolltonu, američka savezna država Georgia. Od 29 osoba u avionu, poginulo ih je 10. Razlog padu su bile teške vibracije motora.
  • avion kompanije Comair, let 3272, se 9. siječnja 1997. godine srušio u gradu Ida, američka savezna država Michigan. Svi putnici i članovi posade su poginuli. Vjerojatni uzrok nesreće bilo je zaleđivanje određenih komponenti aviona.
  • 22. ožujka 2010. poginula su dva pilota[5][6][7][8] australske avio kompanije Airnorth u nesreći na međunarodnom aerodromu Darwin, u obližnjoj vojnoj zračnoj bazi Kraljevskih australskih zračnih snaga.[9]

Korisnici[uredi | uredi kôd]

Prema podacima iz kolovoza 2010.[10] avione EMB 120 Brasilia koriste:

Vojni korisnici[uredi | uredi kôd]

Civilni korisnici[uredi | uredi kôd]

  • Brazil: Meta Linhas Aéreas (2 aviona) i Passaredo Transportes Aéreos (5 aviona).
  • Angola: Air 26 (8 aviona) i Diexim Expresso (4 aviona).
  • Australija:Airnorth (6 aviona), Network Aviation (6 aviona), Regional Pacific Airlines (2 aviona) i Skippers Aviation (6 aviona).
  • JAR: Naturelink Charter (7 aviona) i African Airlines Investments (4 aviona).
  • Mađarska: Budimpeštanska zrakoplovna služba (4 aviona).
  • Mozambik: LAM Mozambique Airlines.
  • Nigerija: Associated Aviation (4 aviona).
  • Rusija: Atlant-Soyuz Airlines (4 aviona) i Region Avia Airlines (4 aviona).
  • SAD: Ameriflight (7 aviona), Charter Air Transport (3 aviona), Everts Air (3 aviona), Great Lakes Aviation (6 aviona) i SkyWest Aviation (50 aviona).
  • Španjolska: Swiftair (9 aviona).
  • Turska: Orbit Express Airlines (1 avion).

Tehničke karakteristike

Izvori podataka: John Taylor: "Jane's All World's Aircraft 1988-1989"[1]

Osnovne karakteristike

  • posada: 3 (pilot, kopilot i stjuardesa)
  • kapacitet: 30 putnika
  • dužina: 20 m
  • raspon krila: 19,78 m
  • površina krila: 39,4 m²
  • visina: 6,35 m

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 608 km/h (378 mph, 328 čvorova)
  • ekonomska brzina: 552 km/h (343 mph, 298 čvorova)
  • dolet: 1.750 km (1.088 milja) - za prijevoz 30 putnika + 45 minuta rezerve
  • najveća visina leta: 9.085 m
  • motor: 2× Pratt & Whitney Canada PW100 turbo-fen motora
    1.340 kW (1.800 KS) snage po jednom motoru

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c John Taylor: "WR Jane's All World's Aircraft 1988-1989", Coulsdon, UK:'s Information Group, 1988., ISBN 0-7106-0867-5.
  2. a b Deliveries 2007 (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 7. listopada 2017. Pristupljeno 7. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. a b Federal Aviation Regulations
  4. Chron.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2012. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  5. NT News.com.au[neaktivna poveznica]
  6. ATSB.gov.au. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2010. Pristupljeno 7. ožujka 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. Two killed in plane crash at Darwin
  8. Plane crash (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 7. ožujka 2011.
  9. Pilots were killed on dangerous exercise
  10. Airfleets.net