Emil Colerus von Geldern

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Emil Colerus von Geldern
GdI Emil Colerus von Geldern 1914 Eugen Schöfer.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 31. prosinca 1856.
Mjesto rođenja Ljubljana, Austrijsko Carstvo
Datum smrti 30. siječnja 1919.
Mjesto smrti Beč, Austrija
Puno ime Emil Colerus Silvester
von Geldern
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1875.-1915.
Čin General pješaštva
Ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke Galicijska bitka
Opsada Przemysla
Karpatske operacije
Vojska Flag of Austria-Hungary (1869-1918).svg Austro-Ugarska
Rod vojske kopnena
Zapovijedao III. korpus

Emil Colerus Silvester von Geldern (Ljubljana, 31. prosinca 1856. - Beč, 30. siječnja 1919.) je bio austrougarski general i vojni zapovjednik. Tijekom Prvog svjetskog rata zapovijedao je III. korpusom na Istočnom bojištu.

Vojna karijera[uredi VE | uredi]

Emil Colerus rođen je 31. prosinca 1856. u Ljubljani. Jednako kao i njegova braća Egmont, Oskar i Wendelin, i Emil je odabrao vojni poziv pohađajući vojnu školu u St. Pöltenu. Nakon toga pohađa Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu, te nakon završetka iste, od rujna 1877., sa činom poručnika služi u 44. pješačkoj pukovniji smještenoj u Mostaru. Sa navedenom pukovnijom sudjeluje u okupaciji Bosne i Hercegovine u kojoj pukovnija nije sudjelovala u značajnijim sukobima. U svibnju 1882. promaknut je u čin natporučnika, te je nakon završetka Vojne akademije u Beču u studenom 1884. raspoređen na službu u Glavni stožer. U studenom 1897. unaprijeđen je u čin satnika, te raspoređen na službu u ministarstvo rata u Beču. Potom od svibnja 1892. služi u 76. pješačkoj pukovniji u Sopronu, da bi u listopadu 1893. ponovno bio raspoređen na službu u Glavnom stožeru. Ubrzo nakon toga imenovan je predavačem u Vojnoj akademiji u Beču gdje je u studenom 1894. unaprijeđen u čin bojnika, te potom u studenom 1896. u čin potpukovnika. U rujnu 1897. premješten je na službu u 44. pješačku pukovniju u kojoj je već ranije služio.

U travnju 1900. Colerus je imenovan načelnikom stožera VII. korpusa sa sjedištem u Temišvaru na kojoj dužnosti je u svibnju primio i promaknuće u pukovnika. Dužnost načelnika stožera VII. korpusa obnaša do ožujka 1906. kada preuzima zapovjedništvo nad 53. pješačkom brigadom smještenom u Košicama. Ubrzo nakon toga, u svibnju, promaknut je u general bojnika, da bi potom u listopadu postao zapovjednikom 49. pješačke brigade sa sjedištem u Beču. Navedenu dužnost obnaša do listopada 1909. kada je imenovan zapovjednikom 6. pješačke divizije smještene u Grazu tijekom koje dužnosti je u svibnju 1910. unaprijeđen u čin podmaršala. U siječnju 1914. postaje zapovjednikom III. korpusa koji je također imao sjedište u Grazu na čijem čelu dočekuje i početak Prvog svjetskog rata. Ubrzo nakon navedenog imenovanja, u svibnju 1914. promaknut je u čin generala pješaštva.

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Na početku Prvog svjetskog rata III. korpus nalazio se u sastavu Armijske grupe Kövess kojom je na Istočnom bojištu zapovijedao Hermann Kövess. Odmah po dolasku na bojište korpus je sudjelovao u teškim borbama istočno od Lemberga i kod Zloczowa. Krajem kolovoza III. korpus ulazi u sastav 2. armije koja je pristigla sa Balkanskog bojišta u sastavu koje sudjeluje u Galicijskoj bitci.

U listopadu 1914. Colerusov III. korpus je premješten u sastav 3. armije pod zapovjedništvo Svetozara Borojevića. U sastavu 3. armije Colerus sudjeluje u pokušaju deblokade Przemysla nakon čega se korpus morao povući na položaje u Karpatima. Početkom prosinca III. korpus pod Colerusovim zapovjedništvom sudjeluje u borbama oko Limanowe-Lapanova i prolaza Dukla. Colerus sa III. korpusom sudjeluje i u Karpatskoj ofenzivi početkom 1915. godine. U borbama u teškim zimskim uvjetima Colerusov III.korpus se morao povući nakon čega je u ožujku 1915. Colerus smijenjen sa mjesta zapovjednika III. korpusa na kojem mjestu ga je zamijenio Josef Krautwald.

Umirovljenje[uredi VE | uredi]

Nakon smjene Colerus je jedno vrijeme bio na raspolaganju, da bi konačno u rujnu 1915. bio umirovljen. U kolovozu 1917. je i odlikovan od strane novog cara Karla, ali do kraja rata nije dobio novo zapovjedništvo. Preminuo je 30. siječnja 1919. godine u 63. godini života u Beču.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

(eng.) Emil Colerus von Geldern na stranici Austro-Hungarian-Army.co.uk
(eng.) Emil Colerus von Geldern na stranici Field commanders of Austria-Hungary
(njem.) Emil Colerus von Geldern na stranici Weltkriege.at
(njem.) Emil Colerus von Geldern na stranici Biographien.ac.at