Prijeđi na sadržaj

Erato

Izvor: Wikipedija
Simon Vouet: Erato, 17. stoljeće

Erato (grč. Ἐρατώ, Eratô) jedna je od devet Muza, Zeusova i Mnemozinina kći. Zaštitnica je lirike, posebice ljubavne, i himničnog pjesništva.

Eratino ime dolazi od grčke riječi Ἔρως, Erôs = "ljubav", dok je njezina izvedenica Ἐρατώ, Eratô, što znači "ljupka".

Karakteristike

[uredi | uredi kôd]

Predstavljana je s lirom u ruci ili kitarom (koju je izumila) u ruci, a često je bila ovjenčana mirtom. Na glavi bi često imala vijenac od ruža. Prikazivali su je i dvije golubice koje su jele sjemenke na tlu. Često je prikazivana i kako drži zlatnu strijelu da bi podsjetila na eros, osjećaj koji sve nadahnjuje i ljubav koju šiti. Zbog toga ju je često pratio Eros.

Mitologija

[uredi | uredi kôd]

Erato je imala jednog sina, Azana, čiji je otac bio Arkad, Kalistin sin.

Legenda govori da je izumila lirske pjesme - himne - bogovima, stoga je postala zaštitnicom takve lirike. Onima koji bi je slijedili podarila bi ljubav, a posebno je bila sklona ljubavnim pjesnicima.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Erato