Erih Lisak

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Erich Lisak
Erih Lisak

Pukovnik za vrijeme NDH
Rođenje 29. siječnja 1912.
Smrt listopad 1946.

Erich Lisak (29. siječnja 1912. - listopad 1946.) hrvatski političar i ustaški časnik. [1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Zagrebu 29. siječnja 1912. godine. Otac mu se zvao Franjo, a majka Marija rođ. Habijanić.[2] U Zagrebu je završio gimnaziju i upisao Medicinski fakultet, no zbog političke djelatnosti morao je prekinuti studij te u srpnju 1933. emigrirati u Italiju. Prvotno je bio zadužen za zdravstvenu zaštitu u ustaškom logoru Vischetto. Nakon proglašenja NDH vraća se s Antom Pavelićem u Hrvatsku (13. svibnja 1941.), a 18. svibnja 1941. dopratio je Pavelićevu suprugu i djecu iz Firence. U tom trenutku postaje Pavelićeva desna ruka, osoba od najvišeg povjerenja. Zajedno s Pavelićem odlazi u posjet Hitleru 06. lipnja 1941.

Od svibnja do kolovoza 1941. obnaša funkciju povjerenika za javni red i sigurnost MUP-a. Krajem lipnja 1941. dobio je čin ustaškog satnika. Od kolovoza 1942. do listopada 1943. je glavar Nadzornog odjela u zapovjedništvu Ustaške vojnice. Od početka rujna do studenog 1944. glavni je ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost (GRAVSIGUR), a potom je bio državni tajnik MUP-a do svibnja 1945. Imao je čin ustaškog pukovnika i pripadao je tzv. rasovima (pukovničkoj ligi).

Potpisivao je odluke o odmazdama, uhićenjima, upućivanjima u logore i strijeljanjima.

Zajedno s ostalim vrhom NDH, u svibnju 1945. se povukao u Austriju gdje se skrivao do rujna, a zatim se 15. rujna 1945. preko Trsta ilegalno prebacio u Hrvatsku kako bi se uvjerio u priče o križarima te im se priključio, no tajne službe SFRJ su ga ubrzo locirale te ga uhitile desetak dana kasnije na Voćarskoj cesti. Prilikom uhićenja sa sobom je imao bočicu otrova koju nije stigao ispiti. Suđen je u rujnu i listopadu 1946. zajedno sa Stepincem, te je osuđen na smrtnu kaznu vješanjem. Nikada se nije ženio i nije imao djece.

Kako je tadašnje vodstvo SFRJ htjelo ubiti ideju o samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj, uživo su prenosili suđenje na radiju, što se nije pokazalo kao dobra ideja jer se Lisak, po izlasku iz sudnice, zaderao "Živjela slobodna Hrvatska". Incident se pokušao zataškati ometanjem signala, no svi koji su pratili suđenje već su čuli njegovu poruku.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Darko Stuparić - "Tko je tko u NDH", Zagreb, 1997.
  2. Milan Stanić - "SUĐENJE: Lisaku, Stepincu, Šaliću, i družini", Zagreb, 1946.