Ernst Barlach

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Ernst Barlach
ekspresionizam
Ernst Barlach
Autoportret iz 1928. godine
Rođenje 2. siječnja 1870.
Wedel, Njemačka
Smrt 24. listopada 1938.
Rostock
Nacionalnost njemačko
Vrsta umjetnosti kiparstvo - crtež - grafika
Praksa Hamburg, Dresden, Pariz, München
Utjecali Die Brücke, gotičko kiparstvo
Poznata djela Lebdeći anđeo
Portal o životopisima

Ernst Barlach (Wedel, 2. siječnja 1870. - Rostock, 24. listopada 1938.) je bio njemački kipar, grafičar i dramatičar; predstavnik ekspresionizma u njemačkom kiparstvu. Najpoznatiji je po svojim vjerskim i mističnim figurama pod utjecajem gotičkih drvenih skulptura, te pozamašanim figurama seljaka koje su inspirirane njegovim putovanjem u Rusiju 1906. god.[1].

Luđak (1910.), drvo, Nussbaum, Ernst Barlach Haus, Hamburg

Život i djelo[uredi VE | uredi]

Nakon studija u Hamburgu, Dresdenu, i ukratko u Parizu, doselio se u Berlin 1899. godine. Na umjentičkoj sceni se prvi put javlja 1906. godine s porculanskim plastikama u jugendstilu, među kojima se naročito istaknula portretna bista glumice Tille Durieux. Na njega su utjecala njemačka kasnosrednjovjekovna drvena skulptura i boravak u Rusiji. Otada izrađuje, gotovo isključivo u drvetu, rjeđe u bronci, svoje značajne i znatno stilizirane likove seljaka, prosjaka i skitnica, koje uza svu njihovu glomaznost prožima snažno unutarnje gibanje.

Izbjegavajući gradsku vrevu smjestio se u sjevernom gradu Güstrowu 1910. god. Žar za ratom, koja se očituje u njegovim djelima u kojima slavi pravednost njemačkog razloga za Prvi svjetski rat, ubrzo je ugašen. Volontirao je kao liječnik, a zatim u pješaštvu od prosinca 1915. godine, što je napustio nakon tri mjeseca zbog srčanih problema. Nakon toga stvorio je nezaboravne spomenike u drvu i bronci upozoravajući na tragične posljedice rata, u crkvama diljem Njemačke.

Od oko 1909. do 1926. godine, radio je pod ugovorom s Paulom Cassirerom, koji je poticao njegove umjetničke grafike i objavio gotovo sve njegove otiske. Prve otiske, više od dvjesto crno-bijelih litografija i drvoreza, uključujući i grafike za pet knjiga i drama je on sam pisao, je izdao 1912. godine. Na nagovor Cassirera je, također napravio i drvoreze koji ilustriraju tekstove Johanna Wolfganga von Goethea, Friedricha Schillera i drugih, i samo je jednu ilustrirao nakon smrti izdavača 1926. god.

Kao književnik javlja se tek poslije svoje 40. godine i napisao je osam ekspresinoističkih drama, dva romana i autobiografiju Ein selbsterzähltes Leben (1928.). Nakon 1933. godine, nacisti spaljuju njegove knjige, te mu izbacuju slike i skulpture iz crkava i muzeja (njih 381). Označen kao „izopačena umjetnost”, zabranjeno mu je bilo izlagati, kao i izvedba njegovih drama. Oslabljen zbog nacističkih progona, umro je 1938. godine.

Poslije Drugoga svjetskog rata postavljena su četiri njegova spomenika: „Lebdeći anđeo” u crkvi u Güstrowu, spomenici u Kielu, magdebuškoj katedrali i Hamburgu. Surađivao je u münchenskom časopisu Simplicissimus. U njegovu djelu snažno su naglašeni socijalni proturatni motivi.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ernst Barlach
  1. Ernst Barlach na stranicama muzeja MoMA (engl.) Preuzeto 23. listopada 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]