Prijeđi na sadržaj

Etika novinarstva

Izvor: Wikipedija

Etika novinarstva (od grč. ethos - običaj, navika, značaj, ćud) sadrži temeljna moralna načela postupanja u novinarskoj struci.

Etika novinarstva ostaje među najvažnijijim pitanjima suvremenih medija.[1]

Etička pitanja

[uredi | uredi kôd]

Novinar se svakodnevno susreće s pitanjima etičke naravi kao što su krivotvorenje, povreda autorskih prava, sukob interesa, prikrivanje informacija, povreda privatnosti itd. Nabrojane stavke su duboko ukorijenjene u moderno društvo a ne samo novinarstvo.

Povjerenje u profesionalno obavljanje poslova ima veliki značaj. Ako građane novinar jednom obmane, oni mu više neće teško vjerovati i kada govori istinu - a posljedično neće vjerovati ni mediju za kojega taj novinar radi. Stoga je novinar dužan iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju. On kritički prosuđuje izvore informacija i u pravilu ih navodi

U svom su radu novinari dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti, uvažavati pluralizam ideja i nazora, opirati se svim oblicima cenzure, pridonositi jačanju pravne države i kao dio javnosti sudjelovati u demokratskoj kontroli moći i vlasti. Kada izvještava o temama o kojima postoje različita relevantna stajališta, a posebice kada se iznose optužujući navodi, novinar nastoji sva ta stajališta predstaviti javnosti. Novinar u suvremenoj demokraciji je dužan poštovati etiku javne riječi i kulturu dijaloga te uvažavati čast, ugled i dostojanstvo osoba ili skupina s kojima polemizira.[2]

Etička pravila profesije

[uredi | uredi kôd]

Etika novinarstva, kao djelatnosti koja prenosi informaciju, zasnovana je prije svega na poštovanju za istinu.[3]

Mnoge organizacije medijskih zaposlenika u europskim i drugim zemljama usvojile su kodekse ponašanja također nazvane kodeksima djelovanja ili etičkim kodeksima.[4] U mnogim, iako ne svim, zemljama uspostavljena su samoregulirajuća tijela - medijski savjeti, čiji je cilj da nadziru poštovanje profesionalnog kodeksa ponašanja.[5]

Mediji i senzacionalizam

[uredi | uredi kôd]

Današnji mediji se sve više bore za pozornost čitateljstva objavljivanjem senzacija, makar one možda i ne bile od osobitog javnog značaja: o raznim zločinima, osobnim sukobima i nesrećama o kojima se ranije eventualno izvješćivalo ukratko i na stranicama "crne kronike", danas se izvješćuje na naslovnim stranicama i udarnim mjestima elektroničkih medija. Stoga se govorio o senzacionalizmu, pojavi koja posve redovno ide do ruba etičke dopustivosti, ili ga prelazi.[6]

Lažne vijesti

[uredi | uredi kôd]

U novinarstvu nije posve rijetka pojava lažnog izvješćivanja, bilo radi promoviranja vlastite karijere kao u primjeru skandala koji je krajem 2018. godine izbio oko višestruko nagrađivanog njemačkog novinara Claasa Relotiusa, bilo radi promicanja stanovitih političkih ciljeva ili poslovnih interesa, bilo u sklopu hibridnog ratovanja.[7]

U totalitarnim režimima, praktično je cjelokupno novinarstvo upregnuto u promoviranje lažnih vijesti: naime se tu od stanovništva ne traži tek da poštuju poredak i u slučajevima kada se ne slažu s postupcima vlasti - nego se od ljudi traži bezuvjetna vjera da su prosudbe vlasti uvijek ispravne, a ciljevi vlasti uvijek moralno najispravniji. Novinarstvo stoga funkcionira kao propaganda, gdje se od istine odstupa uvijek kada to interesi (jedine) partije zahtijevaju.[8]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Poler Kovačić, Melita. 2001. Kriza novinarstva kao kriza etike: tko je novinarski subjekt?. Medijska istraživanja : znanstveno-stručni časopis za novinarstvo i medije, Vol. 7 No. 1-2, 2001. Pristupljeno 7. siječnja 2019.
  2. Hrvatsko novinarsko društvo. 2009. KODEKS ČASTI HRVATSKIH NOVINARA. Hrvatsko novinarsko društvo. Pristupljeno 7. siječnja 2019.
  3. IFJ. IFJ Declaration of Principles on the Conduct of Journalists (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2019. Pristupljeno 7. siječnja 2019.
  4. Codes by country, International codes (engleski). Accountable Journalism. Pristupljeno 7. siječnja 2019.
  5. Press councils (engleski). Accountable Journalism. Pristupljeno 7. siječnja 2019.
  6. Burić, Jasna. Masovni mediji kao subjekti manipulacije. Etičke vrijednosti nasuprot «trendovskoj tržišnoj kulturi» manipuliranja nasiljem, nesrećama i zločinima. Obnovljeni život : časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 64. No. 4., 2009. Pristupljeno 7. siječnja 2019.
  7. Vozab, Dina. Pristrani i neprijateljski mediji te polarizacija u novom medijskom okolišu. Političke analize, Vol. 8 No. 30, 2017. Pristupljeno 7. siječnja 2019.
  8. Ed Walker. 8. ožujka 2016. THE ORIGINS OF TOTALITARIANISM PART 6: TOTALITARIAN PROPAGANDA (engleski). Emptywheel. Pristupljeno 7. siječnja 2019.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  1. Juka, Darko, Priručnik za novinske novinare, Matica hrvatska, Mostar/Čitluk 2007.
  2. Ricchiardi, Sherry, Malović Stjepan: Etika novinarstva, Sveučilišna knjižnica Zagreb, 2007.
  3. Sapunar, Marko, Osnove znanosti o novinarstvu, ITG, Zagreb, 2004.