Eugène de Beauharnais

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Eugène de Beauharnais
Eugène de Beauharnais, vice-roi d'Italie.jpg
Eugène de Beauharnais, potkralj Italije
potkralj Italije
Vladavina 5. lipnja 1805. - 11. travnja 1814.
grof Leuchtenberga i knez Eichstätta
Vladavina 14. studenog 1817. - 21. veljače 1824.
Prethodnik nitko
Nasljednik Auguste de Beauharnais
Supruga Auguste Bavarska
Djeca
Josephine, švedska kraljica
Eugénie, kneginja Hohenzollern-Hechingen
Auguste, princ-suprug Portugala
Amélie, carica Brazila
Théodoline, grofica Württemberg
princeza Carolina
Maksimilijan, knez Leuchtenberga
Puno ime
Eugène Rose de Beauharnais
Dinastija Blason Prince Eugène de Beauharnais.svg Beauharnais
Otac Alexandre de Beauharnais
Majka Joséphine de Beauharnais
Rođen 3. rujna 1781.
Preminuo 21. veljače 1824.
Vjera rimokatoličanstvo

Eugène de Beauharnais (Pariz, 3. rujna 1781.München, 21. veljače 1824.), fraancuski vojskovođa, carski knez (od 1805.), potkralj Italije (od 1805.) te grof Leuchtenberga i knez Eichstätta (od 1817.), pastorak francuskog cara Napoleona I.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se, kao jedini sin, u obitelji Alexandra, viskonta od Beauharnaisa i Joséphine de Tascher de la Pagerie. Otac mu je, za vrijeme Jakobinske diktature 1794. godine, pogubljen na giljotini, a majka mu se 1796. godine preudala za generala Napoleona Bonapartea. Isprva su Eugène i njegova sestra Hortense zamjeravali majci taj brak, ali su uskoro prihvatili Napoleona za očuha. Na Napoleonovu naklonost, Eugène je odgovorio odanošću te je za vrijeme egipatske vojne kampanje 1796., državnog udara 1799. i tijekom bitke protiv Austrijanaca kod Marenga 1800. godine, vojno pomogao svom očuhu.[1]

Napoleon ga je obasipao brojnim titulama pa ga je tako 1804. godine imenovao carskim knezom, a 1805. godine postavio ga je za potkralja Italije, zadržavši za sebe titulu kralja Italije, a dodijelio mu je i naslov državnog nadkancelara. Godine 1807. Napoleon mu je podijelio naslov kneza Venecije (fr. Prince de Venise).[2] Godine 1806. Napoleon ga je posinio i dodijelio mu pravo nasljedstva talijanske krune.[3]

Eugène se osobito istaknuo u bitki kod Wagrama 1809. godine, kada je njegova talijanska vojska izvojevala strateški važnu pobjedu kod Györa, a kasnije i kod Wagrama. Također, istaknuo se i vojnim pobjedama kod Borodina i Malojaroslavca u Rusiji 1812. godine te kao zapovjednik francuske vojske u Njemačkoj.

Nakon Napoleonova pada 1814. godine, dugo je odolijevao napadima u Italiji i nije htio izdati Napoleona, ali se naposljetku ipak morao povući kod punca, bavarskog kralja Maksimilijana I., čiju je kći, Ameliju Augustu, oženio 1806. godine. Godine 1817. kralj Maksimilijan dodijelio mu je naslov kneza od Leuchtenberg s Eichstättom.[4]

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Eugène de Beauharnais