Farsman I. od Iberije
| Farsman I. od Iberije | |
|---|---|
| |
| Farsman I., Jean-Joseph Taillasson, 1806. | |
| Kralj Iberije | |
| Vladavina | 1. – 58. |
| Nasljednik | Mitridat I. |
| Prethodnik | Aršak II. |
| Dinastija | Farnavazidi |
| Otac | Kartam |
Farsman I. (gruz. ფარსმან I; umro 58.), iz dinastije Farnavazida, bio je kralj Iberije od 1. do svoje smrti 58. godine. Farsman igra važnu ulogu u Tacitovom izvještaju o politici i kampanjama u istočnom Rimskom Carstvu pod Tiberijem, Kaligulom, Klaudijem i Neronom. Prema Kirilu Tumanovu, Farman je bio čaln treće dinastije Farnavazida. Farsman Je spomenut na Vespazijanovoj steli. Za vrijeme njegove vladavine, Iberija je pretvorena u zakavkasko carstvo,[1] koja će dominirati nad Armenijom i Albanijom.
Život[uredi | uredi kôd]
Njegova brata Mitridata, kao saveznika Rima, rimski car Tiberije, koji je napao Armeniju 35. godine, bio je postavio za kralja Armenije. Kad je partski princ Orod,[2] sin Artabana II. pokušao potjerati Mitridata iz svog novostečenog kraljevstva, Farsman je poveo iberijsku vojsku i pobijedio Parte (Tacit, Anali, vi, 32. – 35.) Farsman je osobno zdrobio Orodovu kacigu jednim udarcem. Orod je odjurio u galopu, a glasine o njegovoj smrti demoralizirale su Parte.[3]
Oko 52. godine, Farsman je potaknuo svog sina Radamista da pođe u rat protiv svog strica Mitridata.[4] Nakon kratke vladavine, Parti su protjerali Radamista 55. godine, a on se sklonio kod oca. Rimljani su izrazili nezadovoljstvo postupcima Radamista, a kako bi ih zadovoljio, Farsman ga je dao pogubiti.[5] Farsmana je, očito, naslijedio Mitridat I.[6][7]
Obitelj[uredi | uredi kôd]
Nepoznatog datuma, Farsman se oženio neimenovanom aremnskom princezom iz dinastije Artaksida. Bila je kći armenskog monarha Tigrana IV. i njegove sestre-supruge Erato. Farsman je snjom imao tri sina: Mitridata I., Radamista i Amanzaspa, koji je poznat iz Amazaspovog epigrama, pronađenog u Rimu.
Dvovlašće[uredi | uredi kôd]
Gruzijski povjesničar, Tumanov, Farsmana poistovjećuje s Aderkijem (sinom Kartama, usvojenog sina Farnavaza II.) iz srednjovjekovnih gruzijskih kronika, za čije se vladavine pojavljuju prve kršćanske zajednice u Iberiji i putovanje Židova iz Mchete u Jeruzalem, odakle su svjedočili Isusovom raspeću u donijeli svetu tuniku u Iberiju. Prema gruzijskim kronikama, Aderkijeva podjela kraljevstva između njegova dva sina, Kartama i Bartoma, označila je početak dvovlašća u Iberiji koja će trajati pet generacija. Mnogi moderni znanstvenici, međutim, sumnjaju u postojanje dvovlašća, jer se suvremeni strani izvori pozivaju samo na jedinog monarha.[8]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Rayfield, str. 29
- ↑ Grousset, History of Armenia from its origins to 1071, str .89, 106.
- ↑ Rayfield, str. 30
- ↑ Rayfield, str. 31
- ↑ Tacitus, Anali xii. 42-48, xiii. 6, str. 37.
- ↑ Tumanov, Kiril, (1967.), Studies in Christian Caucasian History, str. 101., Georgetown University Press
- ↑ Rayfield, str. 32
- ↑ Rapp, Stephen H. (2003), Studies In Medieval Georgian Historiography: Early Texts And Eurasian Contexts, str. 285.-287. Peeters Publishers, ISBN 90-429-1318-5
Literatura[uredi | uredi kôd]
Rayfield, Donald (2013.), Edge of Empires: A History of Georgia, Reaktion Books, ISBN 9781780230702