Fenitoin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Fenitoin je jedan od najkorištenijih lijekova za liječenje epilepsije, štoviše, on je sinonim za antiepileptik. Po kemijskoj strukturi je derivat hidantoina i to 5,5 - difenilhidantoin. Hidantoini su, inače, derivati alantoina i po izgledu su slični barbituratima, ali daleko od sedativno-hipnotičkog djelovanja karakterističnog za barbiturate.

Djelovanje[uredi | uredi kôd]

Mehanizam djelovanja fenitoina uključuje stabilizaciju membrana živčanih stanica i ograničavanje širenja neuronskih ili konvulzivnih podražaja. U živčanim stanicama fenitoin smanjuje ulazak natrijevih i kalcijevih iona produljujući razdoblje inaktivacije kanala tijekom stvaranja živčanih podražaja. Fenitoin na mali mozak djeluje ekscitacijski, aktivirajući inhibitorne puteve prema kori velikog mozga što također može smanjiti konvulzivnu aktivnost povezanu s povećanim pražnjenjem stanica malog mozga. Na sve te načine fenitoin umiruje mozak, ali pritom ne izaziva sedaciju poput barbiturata.

Primjena[uredi | uredi kôd]

Koristi se za liječenje napadaja tipa grand mal i još nekih rjeđih oblika epilepsije ali ne djeluje na napadaje tipa petit mal.

Crystal128-email.svg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica uglasog portala farmakologija.com (http://farmakologija.com). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Farmakologija.com.
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.