Fort Monvidal
| Fort Monvidal | |
|---|---|
| Dio fortifikacijskog sustava Pule | |
| Monvidal, Pula | |
.JPG) Fort Monvidal | |
| Vrsta | utvrda |
| Koordinate | 44°52′23″N 13°51′26″E / 44.87306°N 13.85722°E |
| Izgrađeno | 1852.-1856. |
| Graditelj | Carevina Austrija |
| Građevinski materijali |
beton, čelik |
| U uporabi | 1856.-1960-e |
| Trenutno stanje |
očuvana |
| Otvoreno za javnost |
ne |
| Pod nadzorom | MORH-a |
| Bitke/ratovi | ? |
| Događaji | ? |
Fort Monvidal je utvrda koja se nalazi na istoimenom pulskom brežuljku. Izgradila ju je Austrija tijekom druge polovice 19. stoljeća radi zaštite glavne luke svoje ratne mornarice. Utvrda se nalazila u sektoru I Obalne regije Pula (njem. Küstenabschnitt Pola), a klasificirana je kao utvrdna kula ili kaštel (njem. Turm (Kastell)).
Utvrda Monvidal spada u skupinu polukružnih, odnosno potkovastih samostalnih fortifikacijskih objekata građenih na periferiji grada, oko pulske luke, u vrijeme podizanja Arsenala (između 1852. i 1856.), zbog njegove zaštite i kao nadopuna postojećeg obrambenog sustava izgrađenog između 1816. i 1818. godine. Služila je za obranu kopna i mora i bila je okrenuta od sjeveroistoka do jugozapada, a domet njenih topova bio je od 800 do 1.000 metara.
Ovaj teoretski neprobojan pojas nije bio nikada upotrijebljen jer nije bilo napada. Usprkos tome, utvrde su ispunile svoju ulogu, jer je samo njihovo postojanje omogućilo da Pula u tom razdoblju ne bude napadnuta, što je posebno došlo do izražaja nakon bitke kod Visa.
Utvrde su bile jednim dijelom ukopane u brdo i vrlo jednostavno oblikovane, a arhitektura se prilagođavala čistoj geometriji. Karakteristično je da su potpuno izgrađene od kamena, tradicijskim materijalima i tehnikama gradnje koje su se u Puli počele razvijati već u doba Rimskog Carstva u čemu leži njihova velika vrijednost. U gradnji utvrde Monvidal sudjelovala je kamenoklesarska radionica obitelji Valle, u ovom slučaju Jozefa, koja je radila i na brojnim drugim pulskim građevinama, a popravila je i urušeni luk Arene.
Fort Monvidal je u relativno dobrom stanju, a posljednja vojska koja ga je koristila bila je JNA. Nakon što ju je JNA napustila utvrda se povremeno koristila u različite svrhe, pa je tijekom 1960-ih ili 1970-ih bila noćni bar, potom je služila kao skladište knjižare, a jedno ju je vrijeme koristila plastičarska radionica. Bočni dijelovi glavnog portala teško su oštećeni kako bi se omogućio ulazak kamiona u utvrdu.
Vlasnik utvrde i okolnog terena je MORH.
Više informacija[uredi | uredi kôd]
| ||||||||||||||