Pulske fortifikacije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pogled iz zraka na Pulu. Pri dnu slike vidi se utvrda San Giorgio na San Giorgiu / Giorgetti

Puljske fortifikacije ili fortifikacijski sustav Pule nastao je radi zaštite središnje ratne luke austro-ugarske ratne mornarice. Ovaj se jedinstveni sustav obrane započeo graditi već od prve polovice 19. stoljeća, a razvijan je kroz sljedećih stotinu godina. Obrambeni sustav zauzimao je, naravno, puno veću površinu od samog grada te je strateški razmješten unutar Obalnog sektora Pula (njem. Küstenabschnitt Pola), koji je obuhvaćao čitavu južnu Istru, odnosno područje Puljštine.

Austrougarska ratna mornarica (njem. K.u.K. Kriegsmarine) podijelila je područje krunske zemlje Austrijskog primorja (njem. Österreichisches Küstenland) na nekoliko obalnih sektora (Küstenabschnitt). Obalni sektor Pula sa sjeverozapada graničio je s Obalnim sektorom Rovinj (njem. Küstenabschnitt Rovigno), a sa sjeveroistoka Obalnim sektorom Labin (njem. Küstenabschnitt Albona). Granica Obalnog sektora Pula polazila je linijom koja spaja luke Veštar (jugoistočno od Rovinja), selo Burići (južno od Kanfanara), Foli (sjeveroistočno od Svetvinčenta), Orihi, spuštajući se južno i prolazeći zapadno od Manjadvorci, istočno od Krnice sve do rta, odnosno uvale Kaval. Područje se stoga prostiralo na sjeveru do Barbarige i uvale sv. Jakova, na zapadu je obuhvaćalo otoke Brijuni, na jugu se protezalo do Premanturske punte, a na istoku do Šišana, Valture i Kavrana.

Sam obalni sektor bio je podijeljen u 16 obrambenih okruga (njem. Verteidigungsbezirk) koji su se od centra pulske luke spiralno udesno širili na ovom području. Okruzi su pratili obrambene fortifikacijske prstenove oko Pule koja je sa svojim zaljevom, pretvorenim početkom 20. stoljeća u prostranu luku, te izgrađenim snažnim sustavom modernih fortifikacija, tijekom 1. svjetskog rata postala utvrđeni grad, jedan od najbolje branjenih gradova Europe.

Od tri glavna obrambena fortifikacijska prstena Pule, dva su se nalazila na području samog grada dok se treći prostirao širom okolicom. Prvi, unutarnji obrambeni fortifikacijski prsten branio je najjužnije područje pulske luke (Obrambeni okrug I), a nalazio se istočno od centra grada na granici Obrambenog okruga I te (od sjevera prema jugu) okrugova IIIa, IV, V i VI. Drugi, srednji obrambeni fortifikacijski prsten pokrivao je unutarnji prsten i njegovo zaleđe prateći otprilike današnju administrativnu granicu Grada Pule. Nalazio se u i na granicama okrugova II, IIIa, IV, V, Va i Vb. Najveći treći, vanjski obrambeni fortifikacijski prsten polazio je od Malog Brijuna (tal. Brioni Minor) na zapadu preko Vodnjana na sjeveru sve do Valture na istoku, obuhvaćajući okrugove (od zapada prema istoku) VIII, XI, XII, XIII, XIV, XV i XVI. Ovaj vanjski prsten pulskih fortifikacija obuhvaća površinu od 40 tisuća hektara.

Uz ove obrambene okrugove i prstenove nalazio se i izdvojeni Obrambeni okrug IX koji je na sjeverozapadu obuhvaćao širi prostor Barbarige, štiteći ulaz u Fažanski kanal.

U razdoblju od 1813. do 1918. Austrougarska monarhija u Puli je podigla 26 odlično očuvanih velebnih utvrda, 8 topničkih bitnica, šezdesetak baterija, rovove, podzemne tunele itd. Lokalna legenda kaže kako su pulske utvrde bile sve međusobno povezane mrežom podzemnih tunela, a posebno je napeta legenda da je utvrda Maria Luisa na Muzilu povezana s Brijunima, ispod mora. U skladu s tadašnjim oružjem utvrde su građene kako bi odoljele svakom napadu. Bile su većinom kružne ili prstenaste kako bi se granate od njih odbijale. Svaka je utvrda na odličnoj poziciji. Većinom su to vidikovci s pogledom kakav se rijetko doživi. Tako su na Velom Brijunu Austrijanci izgradili čak četiri utvrde, a na Malom Brijunu vjerojatno je najveća, najvažnija i najjužnija točka obrane Austrougarske monarhijeutvrda Minor.

Obrambeni okruzi[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug I[uredi | uredi kôd]

Središte Obrambenog okruga I nalazilo se na mletačkoj utvrdi Kaštel na središnjem pulskom brežuljku te je obuhvaćalo kružno područje u kojem se nalazio čitav grad, polovica pulskog zaljeva i najjuže gradsko zaleđe. Na ovom su se području nalazila najvažnija ratna postrojenja uglavnom smještena u Arsenalu. Fortifikacije na ovom području su: Fort San Giorgio, Fort Monvidal, Fort San Michele, Fort Casoni Vecchi / Fort Monte Paradiso, Fort Giorgetta, Fort Monte Manjon, Fort Vidikovac, Fort Monte Zaro (nije sačuvan), Fort Kastell, Fort Monte Rizzi (nije sačuvan).

Obrambeni okrug II[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug II sa sjeverozapada je graničio s Obrambenim okrugom I. Južna granica okruga spajala je rt Kumpar na Muzilu i otok Sv. Andrija, istočna granica spajala je otok sv. Andriju i Gürtelmunitionsmagazin, während der Ausrüstung hergestellt na području Vallelunge, a od te točke do uvale Salbuni (sjeverozapadno od Štinjana) prolazila je sjeverna granica. Zapadna granica bila je otvorena prema moru na kojem je dodirivala Obrambeni okrug VIII (otočje Brijuni). U ovom se okrugu nalazio ulaz u Pulsku luku (njem. Hafen von Pola) koji je sužen dugačkim lukobranom. Fortifikacija na ovom području su: Fort Punta Christo, Fort Monte Munide / Fort Monte Munida, Fort Zonchi, Fort Val de Figo, Fort Valmaggiore, Fort meržer baterija Monte Grosso, Fort Orazevizza, Fort San Maesta, Fort Stigano, Fort Tub, Fort Punta Christo North, Fort Kaiser Franz 1, Fort meržer baterija Kaiser Franz 1, Fort topnička bitnica Kaiser Franz 1, Fort Monte Turulla / Fort Monte Turulu / Fort Monte Torula (nije sačuvan), Fort Monte Castion, Fort meržer baterija Punta Christo

Obrambeni okrug III[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug III nalazio se sjeverno od Obrambenog okruga II obuhvaćajući sjeverna područja: Šuride, Velog Vrha i Paganora. Tu se nalazio najzapadni dio srednjeg obrambenog fortifikacijskog prstena oko Pule. Fortifikacije na ovom području su: Fort Castelliere, Fort meržer baterija Castelliere, Fort Monte Grande.

Obrambeni okrug IIIa[uredi | uredi kôd]

Na području Obrambenog okruga IIIa, koji je klinasto razdvajao obrambene okrugove III i IV. Fortifikacije na ovom području su: Fort Valmarin, Fort Valmarin zapad, Fort Valmarin istok, Fort meržer baterija Monte Lesso, Fort Vernale, Fort Vernale zapad, Fort Vernale istok, Fort topnička bitnica Monte Valmarin 1, Fort topnička bitnica Monte Valmarin 2, Fort topnička bitnica Monte Valmarin 3, Fort topnička bitnica Monte Valmarin 4.

Obrambeni okrug IV[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug IV nalazio se južno od Obrambenog okruga III i istočno od Obrambenog okruga I, na području Šijane, Komunala i Monte Turka. Na istoku je obuhvaćao Valtursko polje, a na ovom se području se nalaze Fort San Daniele i Fort Valtursko polje.

Obrambeni okrug V[uredi | uredi kôd]

Spiralno se prema jugu dalje nalazio Obrambeni okrug V koji je obuhvaćao široko područje Šikića, Škatara, Valdebeka i Vinkurana, Jadreška, odnosno jugoistočno pulsko zaleđe. Tu se nalazio jugoistočni segment srednjeg obrambenog fortifikacijskog prstena. Fortifikacije na ovim područjima su: Fort Turtian, Fort Castiun, Fort meržer baterija Castion, Fort Jadreški, Fort meržer baterija Jadreški.

Obrambeni okrug Va[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug Va nalazio se južno od obrambenih okrugova V i Vb. Sjeverozapadna granica prolazila je Verudskim kanalom, a jugoistočna Medulinskim zaljevom. Obuhvaćao je najjužniji dio istarskog poluotoka, rt Kamenjak, a od većih naselja tu su se nalazili: Pomer, Premantura, Banjole, Veruda, Monte Foibon, Marina. Na sjeverozapadnom dijelu završavao je srednji obrambeni fortifikacijski prsten. Fortifikacije na ovom području su: Fort Monte Gradina / Fort Monte Srodino, Fort Gomila, Fort Ruppe, Fort Pecine, Fort Punta Carozza, Fort Monte Kope, Fort meržer baterija Monte Kope, Fort Stretto, Fort Monte Foibon, Fort Cap Compare, Fort Marina, Fort Monte Sabbion.

Obrambeni okrug Vb[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug Vb nalazio se sjeverno od Obrambenog okruga Vb, istočno od Obrambenog okruga V i južno od Obrambenog okruga IV. Obuhvaćao je prostrano područje Medulina i Šišana sve do Kvarnera. Iako nije imao previše fortifikacijskih objekata, tu se nalazila važna točka za nadzor nad istočnim obalama južne Istre. Na ovom je mjestu nakon Drugog svjetskog rata JNA podigla ispod umjetnog brda, ispresijecanog složenim sustavom kanala, minijaturnu, ali funkcionalnu vojnu bazu sa spavaonicom za 24 vojnika, ambulantom, računalno-komandnim odjeljenjem, reflektorskom stanicom čiji je snop mogao dosegnuti pola Kvarnerskog zaljeva, s četiri topničke bitnice, ventilatorskom stanicom i spiralnim stepenicama koje su vodile 20-ak metara iznad - u osmatračnicu i komandni bunker. Ima tu još jedna fortifikacija, a to je Fort Toruzza.

Obrambeni okrug VI[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug VI obuhvaćao je južni dio gradskih područja: Bourguignon, Saccorgiana, Verudella, Ambrela / Umbrela. Ovdje se nalaze vjerojatno najpoznatije utvrde jer se nalaze u samom turističkom naselju, pa se relativno lako mogu dosegnuti. Na Monsivalu se nalazi utvrda koja se prvotno zvala Fort Monsival, ali je kasnije promijenila naziv u Fort Bourguignon, prema imenu jednog austrijskog časnika. Ipak, najvažniji fortifikacijski objekt na ovom području je Fort Verudella koji se nalazi na samom kraju istoimenog poluotoka. Danas se u njemu nalazi gradski akvarij. Uz ova dva važna objekta tu su još: Fort San Giovanni, Fort meržer baterija Bourguignon, Fort meržer baterija Verudela, Fort topnička bitnica Verudela, Fort Sacorgiana (nije sačuvan), Fort Ambrela / Fort Umbrella (nije sačuvan).

Obrambeni okrug VII[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug VII obuhvaćao je zapadna gradska područja Musil, Vergarolu, Barake, Valkane, Valovine i Stoju. Strateški važan uzdignut poluotok Muzil nadgledao je istovremeno čitav Pulski zaljev na sjeveru te zaljev Brankoras na jugu. Na rtu Kumpar započinje više od 1000 metara dug lukobran koji suzuje prirodni ulaz u pulsku luku. Na ovom se području nalaze: Fort Stoja, Fort Musil, Fort Maria Luisa, Fort Maximilian (nije sačuvan), Fort Ovine / Fort Ovina, Fort Fisella, Fort Signole, Fort San Pietro (nije sačuvan), Fort meržer baterija Maximilian (nije sačuvan), Fort meržer baterija San Pietro (nije sačuvan), Fort topnička bitnica Maximilian (nije sačuvan).

Obrambeni okrug VIII[uredi | uredi kôd]

Čitavo otočje Brijuni (tal. Brioni) nalazilo se unutar Obrambenog okruga VIII. Na Velom Brijunu (tal. Brioni Maior) tu su se nalazile važne utvrde. Na najvišoj točki otoka i čitavog arhipelaga nalazi se Fort Tegetthoff koji nadzira cjelokupno brijunski akvatorij zajedno s Fažanskim kanalom. Na jugu se nalazi Fort Monte Grosso i Fort Peneda, a u potonjoj se nalazi vojarna Hrvatske vojske zadužena za sigurnost ljetne rezidencije predsjednika RH-a. Na Malom Brijunu nalazi se Fort Brioni Minor koji tijekom ljetne sezone ugošćuje Kazalište Ulysses. Ova utvrda predstavlja najzapadniju, morsku, točku vanjskog obrambenog fortifikacijskog sustava Pule, pored toga tu se nalazi: Fort Minor, Fort Naviglio, Fort Cavarolla, Fort San Nicolo.

Obrambeni okrug IX[uredi | uredi kôd]

Ovaj izdvojeni obrambeni okrug obuhvaća priobalje Barbarige na kojem se nalaze tri velike utvrde od kojih je najpoznatija Fort Monte Forno / Fort Monforno. U neposrednoj okolici utvrda nalazi se: Fort Caluzzi, Fort San Benedetto, Fort meržer baterija Caluzzi, Fort Barbariga, Fort Paravia, Fort meržer baterija Monte Forno / Fort meržer baterija Monforno, Fort Paravia zapad, Fort Paravia istok, Fort Paravia jug, Fort Punta Gustigna, Fort Musoca, Fort Mosca, Fort stara tvrđava Barbariga, Fort Strophing Jacomo, Fort Vigulan, Fort Giacomo, Fort Spinida, Fort Bus, Fort Kadulja, Fort meržer baterija San Benedetto (nije sačuvan). Obrambeni okrug IX je najsjeverniji dio obrambenog sustava grada Pule.

Obrambeni okrug X[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug X obuhvaćao je područje Monte Salina i Drenovice / Corniale. Fortifikacije na ovim područjima su: Fort Monte Saline (nije sačuvan), Fort Drenovica / Fort Corniale.


Obrambeni okrug XI[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug XI nalazi se nasuprot Obrambenog okruga VIII koji se nalazi s druge strane Fažanskog kanala. Područje obuhvaća prostor sjeverno od Fažane sve do granice s Obrambenim okrugom XII zapadno od Vodnjana. Tu započinje najzapadniji kopneni dio trećeg, vanjskog pulskog obrambenog fortifikacijskog sustava Pule. Na najzapadnijoj točki, rtu Mrtulin, nalazi se Fort Monte Mrtolin / Fort Monte Mertolin koja je uz Fort Brioni Minor štitila ulaz u Fažanski kanal. Pokraj toga u Fažani se nalazi i Fort Monte Gon / Fort Gun.

Obrambeni okrug XII[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug XII nastavlja se istočno na Obrambeni okrug XI, a obuhvaća područje Vodnjana. Na ovom području nalazili su se brojni utvrđeni položaji koji su činili vanjski prsten oko Pule. Tu se nalazila vojna bolnica do izgradnje Mornaričke bolnice u Puli zajedno s garnizonom u samom Vodnjanu.

Obrambeni okrug XIII[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug XIII nalazio se između Obrambenog okruga XII na zapadu i Obrambenog okruga XIV na istoku. Fortifikacije na ovom području su: Fort Monte Cerella, Fort Monte Lesso, Fort Vodnjan (nije sačuvan), Fort meržer baterija Vodnjan (nije sačuvan).

Obrambeni okrug XIV[uredi | uredi kôd]

Na istoku od Obrambenog okruga XIII nalazio se Obrambeni okrug XIV koji je obuhvaćao područje Galižane. Prema jugu se nastavljao u Obrambeni okrug IIIa. Naime fortifikacijski sustav znao je obuhvaćati područja na kojima Austro-ugarska kroz povijest nije stigla sagraditi fortifikacije, na primjer kao na ovom području.

Obrambeni okrug XV[uredi | uredi kôd]

Obrambeni okrug XV, pretposljednji u nizu spiralno poredanih obrambenih okrugova, obuhvaćao je područje Muntića s manjim fortifikacijskim objektima koji su nadzirali ujedno i Kvarnerski zaljev. Obrambeni okrug XV nastavljao se na jugoistoku na Obrambeni okrug XVI. Fortifikacije na ovom području su: Fort Muntico (nije sačuvan) i Fort meržer baterija Muntico (nije sačuvan).

Obrambeni okrug XVI[uredi | uredi kôd]

Posljednji obrambeni okrug u obrambenom sustavu Pule bio je omeđen sa zapada Obrambenim okrugom XV, sa sjeveroistoka Obalnim sektorom Labin, s istoka Kvarnerom, a s jugozapada Obrambenim okrugom IV. Ovaj je okrug obuhvaćao područje Valture i Kavrana, te je nadgledao u kopno duboko uvučenu uvalu Budava. U ovom se području nalazi histarska gradina Nezakcij (Vizače). U Kavranu se nalaze Fort Cavran i Fort St Stephen, a u Valturi se nalazi pet tvrđava, a to su: Fort Altura, Fort Valtura, Fort Zokka, Fort Zotta, Fort San Antonio.

Austrougarska je sve fortifikacijske objekte i popratne objekte klasificirala u nekoliko razreda: Werk (Küstenfort) mit Panzer, Werk (Küstenfort) ohne Panzer, Batterie (Stützpunkt), Turm (Kastell), Untertritt (Beleuchtungsanlange), Noyauwachhaus, Bestehendes Noyauhindernis, Stützpunkt (während der Ausrüstung hergestellt), Batterie (während der Ausrüstung hergestellt), Verteidigungsbezirksgrenze, Bestehendes Gürtelmunitionsmagazin, Gürtelmunitionsmagazin (während der Ausrüstung hergestellt), Telephonzentrale (während der Ausrüstung hergestellt), Barackenlager, Verpfegsfilialmagazin, Neu hergerichtete Wege, Wasserleitung, Infanterielinien, bzw. Infanterieposten.

Budućnost pulskih fortifikacija[uredi | uredi kôd]

Na početku Domovinskog rata Hrvatska vojska preuzela je nadzor nad svim vojnim, pa tako i fortifikacijskim objektima na području Pule. Uvidjevši da joj za borbene svrhe nije potrebna većina vojnih objekata, Hrvatska vojska odlučila je prepustiti vlasništvo nad tim objektima gradu Puli. Vojska je prosperitetnom ocijenila jedino lučicu Vergarolu u kojoj će se formirati nova vojna luka i središte vojno-pomorskog sektora Sjever. Budući da grad Pula nije osigurao novostečenu imovinu, a sami se stanovnici neodgovorno odnose prema povijesnom naslijeđu, danas se većina vojnih objekata nalazi u derutnom stanju.

Velebni austrougarski fortovi nesumnjivo predstavljaju jedinstveno i moćno povijesno naslijeđe. S ciljem promicanja i i čuvanja napuštenih vojnih objekata osnovana je Nacionalna udruga za fortifikacije Pula koja okuplja 35 zaljubljenika u vojnu arhitekturu i fortifikacijsku baštinu na području čitave Hrvatske.

U kolovozu i rujnu 2011. održana je na Brijunima 10. Međunarodna radionica arhitekture fortifikacija koja je okupila studente arhitekture, krajobrazne arhitekture i građevinarstva iz Hrvatske, Italije, Slovenije, Poljske i Ukrajine. Naslov jubilarne, desete po redu teme bio je Stručna i znanstvena istraživanja i izrada koncepcije primjerene uporabe austrougarskih fortifikacija u svrhu razvoja, zaštite, sanacije i prilagodbe fortifikacijske arhitekture suvremenim potrebama. U sklopu Međunarodne radionice održan je međunarodni stručno-znanstveni skup Fortifikacijska arhitektura – europsko kulturno naslijeđe s ciljem razmjene iskustava sa stručnjacima drugih zemalja koji se bave problematikom fortifikacija, rehabilitacije, prezentacije te upravljanja tim specifičnim povijesnim nasljeđem.[1]

Više informacija[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Pulske fortifikacije.

Izvori[uredi | uredi kôd]