Fran Hrčić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Fran Hrčić (Samobor, 7. listopada 1876. — Samobor, 1. studenoga 1953.), hrvatski dramatičar. Po bitnim je značajkama svoga pregalaštva pripadnikom modernizma,[1] kada je i ostvario kazališnu slavu u Zagrebu, Varaždinu i Osijeku.

Životopis[uredi VE | uredi]

Hrčić je bio studentom slavistike u Zagrebu, te je 1895. izbačen sa Sveučilišta u Zagrebu zbog spaljivanja madžarske zastave na Trgu bana Jelačića. Potom je bio studentom tehnike u Beču, da bi u konačnici, u Pragu svršio trgovačku akademiju i kasnije radio kao bankarski službenik u Zagrebu i Samoboru. Poslije smrti roditelja bio je ekonomom i ravnateljem štedionice u Samoboru, jedno vrijeme tajnikom Kraljevskoga hrvatskoga zemaljskog kazališta u Zagrebu, te se nakon toga vratio novčarstvu u Samoboru. Kao nestručnjak se je ostvarivao i skladanjem.

Književno stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

U hrvatskoj književnosti se javlja u svojoj 20. godini, a godine je 1898. objavio u bečkoj »Mladosti« djelo Hermova osveta. Pisao je novele, članke o književnosti, kazalištu, umjetnosti, narodoznanstvu, o samoborskim kulturnim i političkim zbivanjima. Pisao je u novinama i časopisima, Mladoj Hrvatskoj (Prag), Mladosti; Životu (Zagreb), Svjetlosti (Karlovac), Savremeniku, Obzoru, Pokretu, Novostima, Narodnoj starini, u zadarskom je Lovoru tiskao novele. U zagrebačkom kazalištu izvedene su tri njegove drame: U sumraku, 22. listopada 1904., More, 1906., te Velika žrtva, 1911.).[2]

Naslov njegove prve drame (U sumraku) podsjeća na Moć tmine L. N. Tolstoja, koje je vrjelo pružilo Hrčiću značajno nadahnuće. Radnja te socijalne drame je smještena u slavonsko okruženje.[2]

Antun Gustav Matoš je opisao njegovu dramu Velikoj žrtvi riječima:[3]

Wikicitati „Prije svega. Fran Hrčić ne zna pisati. Njegov je jezik jezik palanačkih birokratića i kancelarija.”
(Antun Gustav Matoš, O hrvatskoj književnosti II.)

Enciklopedija Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu opisuje njegove prve dvije drame riječima: Oba su teksta pisana vrlo odmjereno i u njima su proračunato naglašeni neki porivi strasti ili pojedine scene u kojima se nazire utjecaj naturalističke dramaturgije. Autor očito bolje poznaje dramsku književnost nego život slavonskog seljaka ili naših ribara o kojima govori u drugoj drami.[4]

Djela[uredi VE | uredi]

Drame:
  • U sumraku, 1904.
  • More, 1906.
  • Zapreka
  • Velika žrtva, 1910.
  • Bijeg (preradba ranije drame Zapreka)
Komedije:
  • Ujakova baština, 1941.
  • Šetnja po krovu
Referati:
  • O uzajamnosti dramske proizvodnje jugoslavenskih autora
Članci:
  • Vraz u Samoboru
  • Ljudevit Šmidhen
  • O popravku staroga grada
  • Gdje je Katančićeva Molbica, Novosti, 10. listopada 1940.
  • Samoborci na književnom polju, 1942./1943.
Sabrana djela:
  • Drame, 1936., »po nalogu autorovu« 200 primjeraka tiskanih kod Dragutina Spullera u Samoboru.
  • Komedije, Samobor, 1997.

Djela o Hrčiću[uredi VE | uredi]

  • Vanja Radauš, poprsje Frana Hrčića u crkvenom dvorištu u Samoboru.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nikola Batušić, Studije o hrvatskoj drami, Matica hrvatska, Zagreb, 1999., ISBN 9531505276, str. 208.
  2. 2,0 2,1 Miroslav Šicel, Književnost moderne, Povijest hrvatske književnosti ; knj. 5., Sveučilišna naklada Liber, Mladost, Zagreb, 1978., str. 232.
  3. Antun Gustav Matoš, O hrvatskoj književnosti II., VII. sv., Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti : Liber izdanja Instituta za znanost o književnosti : Izdavačko-knjižarsko poduzeće Mladost, Zagreb, 1973., str. 115.
  4. Pavao Cindrić, ur. Hrvatsko narodno kazalište : 1894. – 1969., Enciklopedijsko izd., Naprijed : Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 1969., str. 350.