Franjevačka crkva i samostan sv. Frane u Splitu
|
Franjevački samostan i crkva sv. Frane
| |
|---|---|
 | |
| Prijašnja imena | crkva sv. Feliksa |
| Lokacija | Split |
| Koordinate | 43°30′30″N 16°26′07″E / 43.5082103°N 16.4352763°E (WD) |
| Godine izgradnje | 13. stoljeće |
| Religija | Rimokatoličanstvo |
| Patron | sv. Frane |
| Arhitektonski stil | neoklasicizam |
Crkva i samostan sv. Frane u Splitu nalazi se na adresi Trg Franje Tuđmana 1[1], na zapadnom kraju splitske rive, pred početkom predjela Veli Varoš, na mjestu gdje se u ranom srednjem vijeku nalazila ranokršćanska crkvica sv. Feliksa. Crkvica je u 13. stoljeću predana na upravu franjevcima konventualcima, koji su uz nju osnovali franjevački samostan. Prema legendi, samostan je osnovao sv. Franjo Asiški (1181.-1226.).
Povijest
Samostan sv. Frane nastao je na ranokršćanskom lokalitetu, uz grob i crkvicu sv. Feliksa, kršćanskog mučenika koji je stradao 304. godine u Saloni tijekom Dioklacijanovih progona kršćana. Godine 1237. došli su franjevci u Split te su na obali, uz staru crkvicu sv. Feliksa osnovali franjevački samostan.[2]
Samostan je djelomično porušen za vrijeme Kandijskog rata (1645.-1669.), a građevni materijal je iskorišten za izgradnju obrambenih zidina koje su trebale braniti grad od Osmanlija. Krajem 19. stoljeća stari samostan je ponovno porušen, da bi 1908. godine bio sagrađen u današnjem vanjskom izgledu. Posljednja rekonstrukcija pročelja obavljena je 1995. godine.
Samostan nosi počasni naslov Malog panteona hrvatskog naroda, jer su u njemu pokopani znameniti velikani poput Tome Arhiđakona (1200.-1268.), autora kronike Historia Salonitana, Marka Marulića (1450.-1534.), oca hrvatske književnosti, Ivana Lukačića (1585.-1648.), oca hrvatske barokne glazbe i autora zbirke Sacrae cantiones (1620.), Jeronima Kavanjina (1643.-1714.), pjesnika te grob hrvatskog političara i načelnika Splita, dr. Ante Trumbića (1864.-1938.).[3]
Crkva i samostan sv. Frane izgrađeni su nakon 1240. na mjestu ranokršćanske crkve posvećene sv. Feliksu, lokalnom mučeniku iz doba Dioklecijanovih persekucija. Od starog samostana sačuvan je klaustar s početka 14. st. dok su crkva i samostan temeljito preinačeni u neoromaničkom slogu koncem 19. i početkom 20. st. Crkva je jednobrodna građevina s pravokutnom apsidom. Zvonik je podignut 1902. prema projektu Ante Bezića. U crkvi se nalaze grobnice historičara Tome Arhiđakona, književnika Marka Marulića i Jerolima Kavanjina te skladatelja Ivana Lukačića. U klaustru je sarkofag političara Ante Trumbića, djelo Ivana Meštrovića. Ističe se i slikano raspelo Blaža Jurjeva Trogiranina iz 1450. [1]
Zaštita
Pod oznakom Z-4687 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao sakralne građevine.[1]
Bilješke
- ↑ a b c Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 4. listopada 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
- ↑ O crkvi i samostanu sv. Frane - ofmconv.hr
- ↑ O crkvi i samostanu sv. Frane - ofmconv.hr