Prijeđi na sadržaj

Franjevački samostan sv. Marije Bezgrješne u Donjem Karinu

Koordinate: 44°7′41.88″N 15°37′9.55″E / 44.1283000°N 15.6193194°E / 44.1283000; 15.6193194
Izvor: Wikipedija
Samostan sv. Marije Bezgrješne
Lokacija Donji Karin, Hrvatska
Koordinate 44°7′41.88″N 15°37′9.55″E / 44.1283000°N 15.6193194°E / 44.1283000; 15.6193194
Godine izgradnje prije 1429.
Renoviran 1730., 1978., 1996.2006.
Srušen 1645., 1991.
Religija Katoličanstvo
Patron Blažena Djevica Marija
Materijal Kamen

Franjevački samostan sv. Marije Bezgrješne nalazi u Donjem Karinu na ušću rijeke Karišnice u Karinsko more. U sklopu samostana nalazi se i crkva Bezgrješnog začeća Marijina (Gospe od Anđela).

Povijest[uredi | uredi kôd]

Jedan od najstarijih samostana Franjevačke provincija Presvetog Otkupitelja, u kojem su se nastanili fratri iz Bosne 1429. godine. Samostan je 1514. pripojen Franjevačkoj provinciji Bosni-Hrvatskoj, Trsatskoj kustodiji, dok su svi ostali samostani ostali unutar Bosanske vikarije. Franjevci su ostali u Karinu i kad je taj kraj pao pod tursku vlast.

Turska osvajanja[uredi | uredi kôd]

Godine 1560., fra Blaž je dobio dozvolu od kliškog sandžak-bega da popravi “kloštar” sv. Marije kod tvrđave Karin. Na početku Kandijskog rata (1645.1669.) samostan je razoren i napušten. Tek oko godine 1720. počelo se ozbiljnije misliti na njegovu obnovu. Poslije obnove 1730., i Karin je 1732. proglašen samostanom. Nadograđen mu je i drugi kat, a oko klaustra su bile podignute sobice za redovnike. Takav oblik, samostan je imao sve do Domovinskog rata.

Franjevci su pod turskom vlašću pastorizirali okolni kraj, što su također nastavili činiti i kasnije. Širili su pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i sv. Paškalu Baylonskom, zaštitniku stoke. U samostanu su u prošlosti djelovale škole, te je postojala mala, ali vrijedna knjižnica s oko 400 knjiga, 5 inkunabula, nešto rukopisa i arhiv.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata oštećen mu je sjeverni dio. Samostan je temeljito obnovljen 1977. – 1978. godine, a u potpunosti uređen 1989. – 1990. Ispred samostanskog dvorišta uz cestu je i samostansko groblje.

Domovinski rat[uredi | uredi kôd]

Taj samostan su već u kolovozu 1991. godine okupirale jedinice tzv. SAO Krajine, iz njega protjerali redovnike, te ga zajedno s crkvom i zvonikom razrušili 13. veljače u znak odmazde. Zanimljivo je da je barbarski uništena i zajednička fratarska grobnica na groblju, a sve gospodarske zgrade su spaljene. Obnova samostana započela je u proljeće 1997. godine pod vodstvom Ministarstva kulture RH. Dana 2. kolovoza 2006., na blagdan Gospe od Anđela, obnovljeni samostan svečano je otvoren.

Samostanska crkva u Karinu pripadala je izvornom tipu tzv. franjevačke propovjedničke crkve što i odgovara vremenu njezine gradnje potkraj trećeg desetljeća XV. stoljeća. Istovremeno sa samostanom obnovljena je i crkva u izvornom obliku. Godine 2006., franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja dogovorili su sa zadarskom nadbiskupijom preuzimanje župe Karin, a nadbiskupiji ustupili župu Perušić.[1]

Zaštićeno kulturno dobro[uredi | uredi kôd]

Samostan i crkva Bezgrešnog začeća Marijina (Gospe od Anđela) nalaze se na Listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod registarskim brojem Z-1215.[2]

Izvor[uredi | uredi kôd]

  1. Samostan KARIN. Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja - Split. Pristupljeno 13. lipnja 2024.
  2. Registar Kulturnih Dobara. registar.kulturnadobra.hr. Pristupljeno 13. lipnja 2024.