Gabriel Antonio Pereira

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gabriel Antonio Pereira
Gabriel Antonio Pereira

Vršitelj dužnosti predsjednika Urugvaja
trajanje službe
24. listopada 1838. – 1. ožujka 1839.
Prethodnik Manuel Oribe
Nasljednik Fructuoso Rivera
6. predsjednik Urugvaja
trajanje službe
1. ožujka 1856. – 1. ožujka 1860.
Prethodnik  José María Plá
Nasljednik Bernardo Berro
Rođenje 17. ožujka 1794.
Smrt 14. travnja 1861.
Politička stranka Colorado
Zanimanje političar

Gabriel Antonio Pereira (Montevideo, 17. ožujka 1794. - Montevideo, 14. travnja 1861.) bio je urugvajski političar i Predsjednik Urugvaja, član Colorado stranke.

Bio je sin bogatog galicijskog zemljoposjednika Antonia Pereire Gomeza i njegove supruge Marie Assunte Villagrankroze Artigas. Nećak je urugvajskog borca za neovisnost i nacionalnog junak Josea Gervasia Artigasa. Oženio se svojom rođakinjom Dolores Vidal Villagrankroz, s kojom nije imao djece.[1]

Godine 1811. pridružio se urugvajskim postrojbama, gdje je obnašao brojne visoke položaje: bio je Artigasov poručnik u Drugoj opsadi Montevidea i kapetan paravojnih protukolonizatorskih postrojbi. Cijeli život bio je član malobrojne, ali vrlo utjecajne masonske lože, koja je tijekom 1820-ih i 1830-ih godina svoje članove postavljala za predsjednike, potpredsjednike ili ministre kad god Narodna stranka nije bila na vlasti.[1]

Od 1821. do 1823. godine bio je i vijećnik u Gradskom vijeću Montevidea. Bio je pristaša sklapanja dobrih odnosa s Argentinom, pa je na tom području surađivao s Carlosom Anayom. Trebao je biti i urugvajski veleposlanik u Buenos Airesu, ali tada nije uspio pridobiti argentinske vlasti na otvaranje veleposlanstva.

Bio je jedan od potpisnika Urugvajske deklaracije o neovisnosti 25. kolovoza 1825. godine. Vršio je dužnost predstavnika grada Canelonesa u Ustavptvornoj skupštini. Radio je i Povjerenstvu za izradbu Ustava tijekom 1830. godine. Potom, između 1831. i 1832. godine bio je ministar novčarstva (financija). Od 1933. do 1938. godine bio je senator i Urugvajskog senata. Nakon vršienja predsjedničke dužnosti, radio je do 1843. godine u Vijeću i Ministarstvu obrane, a 1847. je bio i ministar obrane.[1]

Od 1. ožujka 1856. do 1. ožujka 1860. vršio je dužnost 6. predsjednika Urugvaja. Oštro se borio protiv konzervativaca koji su htjeli izmjene Ustava i smanjenje predsjedničke plaće. Nakon predsjedničkog mandata, ponovno je bio senator do svoje smrti.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 (nepoznati autor), Cámara de Representantes, Prvo izdanje (1979.), dodatak: Vremenska lenta 1830-1971, Montevideo, str. 21. (šp.)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Antonio N. Pereira, Memorias de la administración del Señor D. Gabriel A. Pereira [1856-1860] (Predsjednički memoari), izdavačka kućae Z. Tolosa, Montevideo, 1882. (šp.)
  • José Pedro Barrán, Apogeo y Crisis del Uruguay Pastoril y Caudillesco, izdavačka kuća Banda Oriental, Montevideo, 1974. (šp.)