Manuel Oribe

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Manuel Oribe
Manuel Oribe
Manuel Oribe u vojničkoj odori generala.
Rodno ime Manuel Ceferino Oribe y Viana
Rođenje 26. kolovoza 1792.
Flag of Uruguay.svg Montevideo, Urugvaj
Smrt 12. studenog 1857.
Flag of Uruguay.svg Montevideo, Urugvaj
Nacionalnost Urugvajac
Zanimanje general, političar
Titula 2. predsjednik Urugvaja
Mandat 1. ožujka 1835. - 24. listopada 1838.
Prethodnik Carlos Anaya
Nasljednik Gabriel Antonio Pereira
Politička stranka Narodna (bijela) stranka
Vjera Rimokatolik
Supruga Agustina Contucci
Djeca četvero
Potpis
Manuel Oribe Signature.svg
Portal: Životopis

Manuel Oribe ili rodnim imenom Manuel Ceferino Oribe y Viana (Montevideo, 26. kolovoza 1792. - Montevideo, 12. studenog 1857.) bio je urugvajski general i političar, drugi urugvajski predsjednik i osnivač konzervatističke Narodne stranke.

Oribeova rodna kuća u Montevideu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Manuel Oribe rođen je u Montevideu 26. kolovoza 1792. godine kao sin pomorskog kapetana Francisca Oribe i majke Maríe Francisce Viane, koja je bila potomak prvog gradonačelnika Montevidea, Joséa Joaquína de Viane. Početkom revolucije i borbe za urugvajsku neovisnost radio je kao volonter i rezervist u Rio de la Plati.

Svoje vojničko vatreno krštenje imao je u bitki kod Cerrita, u kojoj su se sukobili španjolski kolonijalisti, koji su tada kontrolirali Montevideo, i pobunjenici koji su napredovali iz smjera Buenos Airesa.[1] Iako su kolonijalisti imali 2.000 vojnika, odnosno dvostruko više od pobunjenika i vojnika Vicekraljevstva La Plate, pobunjejici su odnijeli pobjedu sa 90 poginulih i 40 zarobljenih vojnika.[2] U bitci je sudjelovao 31. prosinca 1812. godine, tijekom druge opsade Montevidea, u kojoj su urugvajski domoljubi osvojili Montevideo i pokazali odlučnost, snažnu volji i želju za ostvarivanjem neovisnosti. "Otac urugvajske nacije", José Gervasio Artigas, bio mu je suborac u Luso-brazilskoj invaziji 1816. godine.

Godinu dana poslije, početkom 1817. godine, kada je Montevideo pao u ruke Portugalaca i Brazilaca, Oribe se preselio u buenos Aires zajedno sa svojom braćom Ignacijem and Colonelom Rufinom Bauzom te svojim manjim bataljunom odanih vojnika.

Kao drugi Predsjednik Urugvaja po redu služio je trogodišnji mandat između 1. ožujka 1835. i 24. listopada 1838. godine. Snažno je podupirao argentinskog državnika Jauana Manuela de Rosasa, u narodu znanog kao "raskidača zakona".[3]

U listopadu 1838. godine, Fructuoso Rivera je porazio Oribea i prisilio ga na bijeg u Buenos Aires. No, nudući da se nije slagao s dolaskom stranke Colorado na vlast, Oribe je zajedno s Argentincima započeo Urugvajski građanski rat. Na stranu Rivere stali su čak i Francusko kraljevstvo te Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Irske. Unatoč činjenici da se talijanski revolucionar Giuseppe Garibaldi borio na strani Biancosa[4], Crvenaši (pripadnici stranke Colorado) nanijeli su konačni poraz Biancosima 1904. godine.

Objavio je 56 znanstvenih i stručnih radova u 113 publikacija na tri jezika, koji se čuvaju u 668 svjetskih knjižnica.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (šp.) Camogli, Pablo, Batallas por la libertad, Buenos Aires: Editorial Aguilar, objavljeno 2005. godine, str. 175
  2. (šp.) Camogli, Pablo, Batallas por la libertad, Buenos Aires: Editorial Aguilar, objavljeno 2005. godine, str. 176
  3. (engl.) Lynch, John, Argentine Caudillo: Juan Manuel de Rosas, 2. izdanje, 2001., Wilmington, Delaware: Scholarly Resources, ISBN 0-8420-2897-8, str. 19
  4. (engl.) Garibaldi in Uruguay: A Reputation Reconsidered David McLean, The English Historical Review, Vol. 113, br. 451 (travanj 1998.), str. 351-366, Oxford University Press
  5. (engl.) Manuel Oribe (1792. - 1857.) - WorldCat Identitetes, pristupljeno 25. travnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Mrežna mjesta[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Manuel Oribe