Galička Kneževina

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Grb Galičke Kneževine, 11. st.

Galička Kneževina (ukr. Галицьке князівство) je staroruska odnosno ukrajinska kneževina kojom je vladala dinastija Rurik. Političko središte kneževine bio je grad Galič koji se i danas nalazi u srednjoeuropskoj regiji Galičini.

Kneževina je nastala 1084. godine širenjem Kijevske Rusi, a 1199. godine prestaje postojati kao autonomna kneževina te ulazi u sastav Galičko-Volinjskog Kraljevstva. Vrhunac kulturno-političke moći kneževina je doživjela između 1152. i 1187. godine za vladavine kneza Jaroslava Osmomysla.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Na vrhuncu svoje moći Galička Kneževina protezala se iz današnje istočne Poljske, preko karpatskih prostora Ukrajine i Rumunjske, zatim Moldove, pa do Crnog mora i Dunava. Taj je srednjoeuropski prostor krajem 10. stoljeća uključen u teritorijalni sastav Kijevske Rusi.

Kulturni značaj[uredi VE | uredi]

Galička Kneževina predstavljala je jednu od kulturno najznačajnijih kneževina Kijevske Rusi. Njezin odličan zemljopisni položaj između središnje Europe i Crnog mora na putu prema Bizantu osigurao joj je da bude među razvijenijim kneževinama čije je stanovništvo brzo prihvatilo kršćansku kulturu.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • U 10. stoljeću većinu stanovnika Galičke Kneževine činili su stanovnici u povjesnim dokumentima zapisani kao Bijeli Hrvati.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]