Gideon Ernst Laudon

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Gideon Laudon

Gideon Ernst Laudon (Loudon) (Tootsi/Tootzen, Livonija, Estonija, 2. veljače 1717.Nový Jičín, Češka, 14. srpnja 1790.), austrijski vojskovođa

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Estoniji, u vojničkoj obitelji škotskoga podrijetla. Otac mu se je umirovio kao švedski potpukovnik. Ratovao u ruskoj vojsci (1732. – 1741.) u ratu za poljsku baštinu (1733. – 1735.) i rusko-osmanskom ratu (1735. – 1739.). Od 1742. služio u austrijskoj vojsci i od tad datira njegovo zapovijedanje hrvatskim postrojbama. Bio je satnik Trenkovih pandura, s kojima je ratovao u ratu za austrijsku baštinu (1740. – 1748.). Sudionik Sedmogodišnjeg rata u kojem je došao do generalskog čina i dvije godine poslije, tijekom rata, dobio plemićki naslov baruna. Početkom 1778. postao podmaršal. Borio se u ratu za bavarsku baštinu (1778. – 1779.), bez neke slave, dok se proslavio u austrijsko-osmanskom ratu 1788. – 1791. osvojio Drežnik, Dubicu i Novi, 1789. zauzeo Berbir (Bosanska Gradiška), a imao je uspjeha u Srbiji - osvojio je Beograd i Smederevo. 1789. namjeravao osloboditi Cetin, ali ga je preduhitrio general Wallisch.[1] Bio je kapetanom u Vojnoj krajini, gdje je zaslužan za infrastrukturne radove i pošumljavanje (Laudonov gaj). U krbavskom selu Buniću 1743. dao je sagraditi župnu crkvu. Financirao ju je s 30.000 forinti iz zaklade ratnog ministarstva u Beču, koju je on osnovao, na uspomenu svoje dvoje djece što su preminula u Buniću. Zidana grobnica njegove dvoje djece je kraj crkve s lijeve strane.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Arhinet Ivan Standl: Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Cetin. (pristupljeno 1. ožujka 2017.)
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Gideon Ernst Laudon