Gornji Vaganac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gornji Vaganac
Gornji Vaganac na karti Hrvatska
Gornji Vaganac
Gornji Vaganac
Gornji Vaganac na zemljovidu Hrvatske
Županija Ličko-senjska županija
Općina/Grad Plitvička jezera
Zemljopisne koordinate 44°54′41″N 15°43′54″E / 44.9115°N 15.7318°E / 44.9115; 15.7318Koordinate: 44°54′41″N 15°43′54″E / 44.9115°N 15.7318°E / 44.9115; 15.7318
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 223
 - Broj domaćinstava 70
Pošta 53233 Ličko Petrovo Selo
Pozivni broj +385 053
Autooznaka GS
Gornji Vaganac na karti Ličko-senjska županija
Gornji Vaganac
Gornji Vaganac
Gornji Vaganac na zemljovidu Ličko-senjske županije

Gornji Vaganac je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Plitvička jezera, Ličko-senjska županija.

Povijest[uredi VE | uredi]

Selo je stradalo u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Kad je Hrvatska 8. listopada 1991., po isteku moratorija na proglašenje neovisnosti, svijetu i Srbiji objavila saborsku rezoluciju o razrješenju svih državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, pobunjeni hrvatski Srbi sproveli su odmazdu nad lokalnim hrvatskim stanovništvom. Svjedok je zapisao da je oko 7 sati 15 tenkova navalilo je na Vaganac. Veliki tenkovski napad bio je i iz smjera Plitvica na Selište, Grabovac i Drežnik. Tenkovske granate, višecijevni bacači, teški mitraljezi, padale su po tim mjestima i po Čatrnji. Budući da su hrvatski branitelji imali samo lako naoružanje, bili su bespomoćni protiv velikosrpskim oklopnim postrojbama. Hrvatsko je stanovništvo bili prisiljeno bježati. Noću su žene i starci pješice kroz kukuruzišta išli prema slobodnom hrvatskom ozemlju, no i tad ih je pratila pucnjava. Putem su mogli gledati kako su velikosrbi zapalili im kuće, staje i slušati sablasnu riku stoke koja je ugibala u zapaljenim štalama. [1]

Kad je uslijedilo zatišje, 9. listopada 1991. iz Grabovca i Rakovice auto­busi su vozili prognane prema Slunju. Dio stanovništva zaputio se prema Slunju vlastitim prometalima, traktorima i oso­bnim vozilima. Panika je zahvatila i dio policijskih snaga, koji su se također povlačili sa stanovništvom, jer su bili opremljeni samo lakim naoružanjem kojim se nije moglo suprotstaviti velikosrpskim oklopnim postrojbama. Uzmak se pokazao se poslije razumnim potezom: kad su se raznorodne hrvatske snage koje su se sastojale od redovnih i pričuvnih policajaca i Zbora narodne garde, konsolidirale, pružile su solidan otpor, što se osobito vidjelo kad je srpski agresor pješački napao to područje. U ravnopravnijim uvjetima velikosrpski agresor nije mogao napredovati pa nije zauzeo Drežnik.[1]

9. listopada 1991. velikosrbi su počinili pokolj u kojem su ubili hrvatske civile.

Ubijeni iz župe Vaganca u Domovinskom ratu:[1]

  • Bilen Kata (Lucija) zvana "Kaćuna" r. 16.12.1903., G. Vaganac 14, ubijena u svojoj kući 09.09.1991.
  • Čančar Manda zvana "Mandić" kći Stjepana, r. 23.09.1911., G. Vaganac 57, ubijena u Vagancu 09.09.1991. pri razaranju sela
  • Gašljević Slavko, r. 1942, Čavnik, župa Vaganac, ubijen 1993. kod svoje kuće
  • Jakovljević Tomislav sin Branka, r. 19.11.1966., G.Vaganac 62, pog. kod Otočca 09.09.1993.
  • Jandrić Dane sin Ivana, r. 25.08.1910., G. Vaganac 54, ubijen u svojoj kući 09.10.1991., kršćanski pokopan 15.08.1996.
  • Komljenović Bara, starica, ubijena pred Uskrs 1991. u Rastovači-Plitvice
  • Kukuruzović Mara r. Rukavina, kći Josipa, r. 01.11.1908., G. Vaganac 82, ubijena u svojoj kući 09.10.1991, ekshumirana i kršćanski pokopana 15.08.1996.
  • Kukuruzović Milka r. Čančar, r. 1903., G. Vaganac 82, ubijena u svojoj kući 09.10.1991, ekshumirana i kršćanski pokopana 15. 08.1996.
  • Kukuruzović Stipe sin Franje, r. 20.02.1936., D. Vaganac 40, ubijen kod svoje kuće 09.10.1991., kršćanski pokopan 1996.
  • Kukuruzović Stipe sin Ilije, r. 02.05.1947., G.Vaganac 44, tragično pog. u Drežniku (jesen) 1991.
  • Mikuljan Jelka kći Ive, r. 25.09.1905., G. Vaganac 43, zadavljena i bačena u bunar 09.10.1991., ekshumirana i kršćanski pokopana 15.08.1996
  • Mikuljan Rojka, muž Juka, r. 1905., G. Vaganac 74, ubijena u svojoj kući 09.10.1991, ekshumirana i kršćanski pokopana 1996.
  • Petrović Vlade sin Slavka, r. 20.09.1941., Rešetar 18, župa Vaganac, ubijen je 15.05.1992. god.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 223 stanovnika[2] te 70 obiteljskih kućanstava.[3]

Kretanje broja stanovnika 1857.-2001.[4]


Izvori[uredi VE | uredi]


Noia 64 filesystems home white.pngFlag of Croatia.svg Nedovršeni članak Gornji Vaganac koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.