Građanski nacionalizam

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Građanski (liberalni) nacionalizam kao oblik političkog pritiska njemačkog naroda tijekom "proljeća naroda".

Građanski nacionalizam, također poznat i pod nazivom liberalni ili slobodarski nacionalizam oblik je nacionalizma koji, prema tumačenjima političke filozofije, nije utemeljen na ksenofobiji i nesnošljivosti prema drugim narodima, već su, potpuno suprotno, u građanski nacionalizam utkane i domoljublne ideje, ali istovremeno sloboda i jednakost drugih naroda kojima su zajamčena ljudska prava i društvena snošljivost.[1]

Za razliku od etničkog nacionalizma temeljenog naGemeinschaftu, zajednici odnosno narodu, građanski nacionalizam temelji se na Gesellschaftu odnosno cjelokupnom društvu. Narod zasnovan na građanskom nacionalizmu razmjerno je labav i sklon sukobima između većine i malih skupina koje odbijaju prihvatiti većinski i zakonom konstitutivni narod.[1] Takav slučaj čest je zapadnoeuropskim zemaljama, gdje arapska manjina zahtijeva jednaku ili veću samoupravnost od većinskog naroda (npr. Nijemaca, Francuza ili Talijana). Sličan slučaj javio se u bivšim zemljama Sovjetskog saveza, gdje je ruska manjina često tražila odcijepljenje od pojedine države i pripojenje Rusiji.[1]

Političke stranke[uredi VE | uredi]

Političke stranke koje svjetonazorski i programski promiču ideje građanskog nacionalizma:

Od ostalih svjetonazorski bliskih stranaka ističu se španjolske političke stranke koje se bore za neovisnost Galicije i Baskije. Građanski nacionalizam promiču i brojne tajvanske političke stranke u svojoj borbi za neovisnost od Narodne Republike Kine. Slični pokreti javljaju se i kod Kurda, Čečena, Tatara, Kopta i u Abhaziji, odnosno svih naroda koji nemaju svoju samostalnost i neovisnost.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Toni Šušnjar, U obranu nacionalizma, www.priznajem.hr, objavljeno 22. siječnja 2017., pristupljeno 22. siječnja 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]