Grgo Kotromanović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Fra Grgo Kotromanić (Kotroman, Kotromanović), hrvatski kipar i zborovođa, franjevac (Potravlje kraj Hrvaca, 28. rujna 1787.Guča Gora, 26. lipnja 1864.) iz BiH.[1][2]

Kao dijete doveden u Varcar Vakuf, u poznatu Demir-mahalu varcarskih kovača kosa zvanih varcarke. Ondje je pristupio franjevcima Bosne Srebrene. Lijepim sviranjem i izvrsnim pjevanjem postao je jedan od prvih počasnih članova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.[2] Zborovođa u fojničkog samostana[3] Najprije pjevao "muzičnim" načinom na Širokom Brijegu. Poučavao pjevanju, ali ne i sviranju, premda je prvo glazbalo osim narodnih glazbala u to vrijeme u širokobriješkom kraju bio jedan stari Kotromanovićev violin. U Shematizmu od 1836. u obitelji fojničkoga samostana nalazi se i fra Grgo Kotromanić, kao upravitelj hora i učitelj mladića u pjevanju.[4] Samouki kipar. Izrađivao za franjevačke crkve u BiH uglavnom drvena raspela i kipove svetaca (Sv. Ivan Krstitelj, Podmilačje; Sv. Franjo Asiški, Guča Gora; Majka Božja, Dolac kod Travnika[1]; Sv. Franjo, Fojnica).[5] Radovi su stilski bili obilježja pučkoga kiparstva.[1] Bio je bio je i uspješan slikar.[2]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

  • Dr. fra Julijan Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, I. svezak, Sarajevo 1912.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Hrvatski biografski leksikon Višnja Flego: Kotromanović, Grgo, 2009. (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Rodoslovlje.hr Ante Ivanković: O Kotromanovićima, 6. ožujka 2014. (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
  3. Vrhobosanska nadbiskupija Marko Stanušić: Iz glazbene baštine Bosne i Hercegovine, Magnificat, br. 1 / 2007., str. 8 (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
  4. Pobijeni.info Stanko Mabić: Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu. Franjevci i glazbena baština crkve i samostana na Širokom Brijegu, str. 410 (pristupljeno 3. studenoga 2016.)
  5. Svjetlo riječi (2006) Marko Karamatić: Likovni prikazi sv. Franje u Bosni Srebrenoj, 1. kolovoza 2014. (pristupljeno 3. studenoga 2016.)