Grijeh
Grijeh je pojam koji se najčešće koristi u religioznom značenju riječi, i to najčešće u kršćanstvu. Jednostavnije rečeno, grijeh je u većini religija radnja koja ima namjenu kršiti osnovna pravila religije. U kršćanstvu grijeh je kršenje Božjih zapovijedi, pa grijeh udaljava čovjeka od Boga. To je uvreda Boga te zlo učinjeno drugima, ali i sebi.
U širem smislu grijeh je opisivanje djela i nepromišljeno izgovorene misli koja narušava općeprihvaćena moralna pravila. Abrahamske religije, koje imaju Boga, nastoje mu što više udovoljiti poštovanjem zapovijedi, a i većina religija ne podržava agresivnost i jasni prikaz nasilja, jer ga se smatra kao grijeh.
U Rimokatoličkoj Crkvi i u nekim drugim Crkvama opraštanje i čišćenje grijeha odvija se na sakramentu ispovijedi, no čovjek se obično treba truditi ispraviti štetu koju je možda, zbog grijeha, počinio. U kršćanstvu, Isus je opraštao grijehe grješnicina i carinicima. U kršćanstvu, najveći grijeh je raditi sve ono što Bog u svojim zapovijedima zahtijeva, no bez ljubavi, kako su to činili farizeji. Nekoć je dolazilo i do zloupotreba kada se oprost grijeha (indulgencija) prodavao za novac, što je u slučaju gradnje crkve sv. Petra u Rimu bio povod za Lutherovu reformaciju.[1]
U islamu, najveći grijeh je nevjerovanje u Boga koje se naziva "kufr". Grijeh je, zapravo, sve "ono" što je za religiju loše i/ili protuzakonito.
Grijehom se smatra i jedenje određene hrane koja je, po nekim religijama, zabranjena, no pripadnici drugih religija smatraju da takva hrana po mnogočemu ne bi trebala biti zabranjena i loša. Muslimani ne jedu svinjetinu, a većina hindusa ne jede govedinu, dok neki ljudi, iz kakvih vjerskih ili drugih razloga, ne piju alkoholna pića. Sedam glavnih grijeha u kršćanstvu stvara druge grijehe.
Teški grijesi opraštaju se u ispovijedi, a oni čovjeka mogu zauvijek udaljiti od Boga, dok čovjek isto tako može sam sebe kazniti na vječni život u paklu. Učinjeni su iz velikih stvari. Manji grijesi učinjeni su iz malih stvari, no pogreške koje čovjek nesvjesno počini iz malih stvari, ne moraju obvezno biti grijeh.
Nauk o grijehu središnji je dio kršćanske vjere, budući da je njezina temeljna poruka usredotočena na otkupljenje u Kristu.[2]
Hamartiologija je grana kršćanske teologije koja proučava grijeh.[3] U hamartiologiji se grijeh opisuje kao čin uvrede protiv Boga, bilo prezirom prema njegovim osobama i biblijskom zakonu, bilo nanošenjem štete drugima.[4] Kršćanska hamartiologija usko je povezana s pojmovima prirodnog zakona, moralne teologije i kršćanske etike.
Neki teolozi grijeh shvaćaju prvenstveno kao pravni prekršaj ili povredu ugovora unutar filozofskih i etičkih okvira, pa se spasenje u tom kontekstu tumači u pravnim kategorijama.
Drugi kršćanski teolozi smatraju da je grijeh u svojoj biti odnosne naravi – gubitak ljubavi prema Bogu i uzdizanje sebeljublja (konkupiscencija), kako je to tumačio sveti Augustin u raspravi s pelagijancima.[5]
- ↑ indulgencija. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 7. rujna 2024.
- ↑ Rahner, Karl, Schoonberg, Piet. „Sin”, in: Encyclopedia of Theology: A Concise Sacramentum Mundi . (1986) Tunbridge Wells, Kent, UK: Burns & Oates,
- ↑ Hamartiology dictionary.reference.com Preuzeto 26. listopada 2025.
- ↑ Sabourin, Leopold SJ, Sin, in: The Oxford Companion to the Bible (1993). Bruce M. Metzger, Michael D. Coogan (ed.) New York – Oxford: Oxford University Press ISBN 0-19-504645-5, pp. 696.
- ↑ On Grace and Free Will (see Nicene and Post-Nicene Fathers, trans. P.Holmes, vol. 5; 30–31 [14–15]).
| Četiri kardinalne vrline |
|  |
|---|---|---|
| Tri teološke vrline |
| |
| Sedam živih vrlina nasuprot sedam smrtnih grijeha |
| |
| Povezani pojmovi | ||
Djela zadovoljštine Katoličke Crkve | ||
|---|---|---|
| Molitve | _basilica_inferiore_di_assisi_(1310-1329).jpg) | |
| Pobožnosti | ||
| Biblijski temelji | ||
| Povezane teme | ||
- Što da učinim jer padoh u grijeh?
- YouTube, kanal Frama Sesvetska Sopnica Koji su grijesi laki, a koji teški? (fra Robert Ćibarić) (AUDIO)