Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu

Izvor: Wikipedija
Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu

Adresa Ul. sv. Ćirila i Metoda 1
10000 Zagreb
Država Hrvatska
Nositelj Križevačka eparhija
Godina osnutka 1681
Broj bogoslova 10
Rektor Vladimir Simunović
Duhovnik Mladen Mikulić

Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu je središnja odgojna ustanova Križevačke eparhije i najstarija ustanova grkokatoličke Crkve u Hrvatskoj koja potječe još iz Marčanske eparhije. Ova grkokatolička bogoslovija jedno je od najstarijih katoličkih sjemeništa (seminarium maius) istočnog obreda u svijetu.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu na Gornjem gradu osnovao je godine 1681. marčanski vladika Pavao Zorčić, kupivši od plemenite obitelji Patačić kuću i preuredivši je za sjemenište, gdje se nalazila i kapela za bogoslužja.[1] Od početka u sjemeništu su živjeli i obrazovali se ne samo srednjoškolci nego i svećenički kandidati.

Godine 1766. sjemenište je teško stradalo u požaru. Preostala je samo prizemna prostorija u istočnomu dijelu, danas dvorana. Od 1768. do 1774. vladika Bazilije Božićković (1759. – 1785.) od temelja je gradio novu zgradu na dva kata.[2] U njemu se nalazila i kapela sv. Bazilija Velikoga na mjestu današnje konkatedrale. Značajni rektor ovog doba je bio Atanasije Gvozdanović, koji je kasnije bio rektor Kraljevskog grkokatoličkog sjemeništa u Beču (Barbareum).

Godine 1828., u vrijeme križevačkoga vladike Konstantina Stanića (1814. – 1830.), dograđen je sjeverni dio Sjemeništa i u njegovoj visini crkva sv. Bazilija Velikoga, posvećena 1830. godine. Grkokatoličko sjemenište aktivno je sudjelovalo u Hrvatskom narodnom preporodu.[3] Veliki rektori ovog doba su bili Tadija Smičiklas i Anton Franki.[4]

U Velikom potresu u Zagrebu 1880. strada sjemenište i crkva sv. Bazilija Velikoga. Vladika Ilija Hranilović (1850. – 1889.) obnavlja sjemenište i gradi novu crkvu sv. Ćirila i Metoda po planovima Hermanna Bolléa. Rektor Andrija Segedi uglazbio je žumberački narodni napjev Božanskih liturgija po prvi put.

Krajem 20. st. dograđuje se zapadna zgrada i započeta je temeljita obnova sjemeništa i konkatedrale sv. Ćirila i Metoda.[5] Sjemenište je bilo teško oštečeno pri Velikom potresu u Zagrebu 2020. te je privremeno bilo zatvoreno zbog temeljite obnove.

Rektori[uredi | uredi kôd]

  1. Đuro Germiniković (1688. – ?)
  2. P. Teodor Strahinić OSBM (oko 1700.)
  3. Grgur Jugović (1702. – ?)
  4. Franjo Novak (1710. – ?)
  5. Teofil Pašić (1738. – 1739.)
  6. Simeon Bulić (1742. – ?)
  7. Ignacije Latković (1772. – 1776.)
  8. Atanazije Gvozdanović (1776. – 1779.)
  9. Silvestar Bubanović (1780. – 1781.)
  10. Janko Rajaković (1781. – 1782.)
  11. Konstantin Stanić (1782. – 1785.)
  12. Antun Tumara (1800. – 1807.)
  13. Tomo Čučić (laik, 1794. – 1796.)
  14. Gabre Smičiklas (1809. – 1810.)
  15. Konstantin Poturičić (1810. – 1812.)
  16. Simeon Čučić (1812. – 1821.)
  17. Bazilije Božičković (1830. – 1831.)
  18. Nikola Malić (1831. – 1837.)
  19. Janko Goleš (1837. – 1846.)
  20. Janko Predović (1846. – 1849.)
  21. dr. Petar Stić (1849. – 1851.)
  22. Pavao Bratelj (1851. – 1860.)
  23. Bazilije Poturičić (1860. – 1861.)
  24. Marko Stanić (1861. – 1866.)
  25. Tomo Vidović (1866. – 1871.)
  26. prof. Gabro Smičiklas (1871. – 1877.)
  27. ak. prof. dr. Tadija Smičiklas (1877. – 1882.)
  28. Vladimir Laboš (1882. – 1885.)
  29. prof. dr. Anton Franki (1885. – 1891.)
  30. Andrija Segedi (1891. – 1897.)
  31. dr. Dane Šajatović (1897. – 1902.)
  32. vl. dr. Dionizije Njaradi (1902. – 1914.)
  33. dr. Tomo Severović (1914. – 1924.)
  34. dr. Ivan Djuro Višošević OSBM (1924. – 1956.)
  35. Ivan Krstitelj Pavković (1956. – 1990.)
  36. vl. Nikola Kekić (1990. – 2019.)
  37. dr. Robert Rapljenović (2019. – 2020.)
  38. Daniel Vranešić (2020. – 2024.)
  39. Vladimir Simunović (2024. – danas)

Galerija[uredi | uredi kôd]

  • Grkokatoličko sjemenište 1920s
    Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu 1920-ih godina
  • Grkokatoličko sjemenište 1923
    Biskup Dionizije Njaradi, rektor Višošević (lijevo od biskupa) i pitomci Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Jubilarni šematizam Križevačke eparhije, Zagreb 1962, str. 12-13.
  • Pavković, Ivan Krstitelj: Iz galerije rektora grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu, Žumberački krijes 1981., Zagreb, 1980., str. 78-79.
  • Prijić, Sonja: Povijest i obnova sklopa Grkokatoličkog Sjemeništa i crkve sv. Ćirila i Metoda na Gornjem Gradu u Zagrebu. Diplomski rad na Odsjeku za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, 2013.
  • Šimrak, Janko: Spomenica o 250-godišnjici grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu (1681. – 1931.), Zagreb: Tiskara Narodne prosvjete, 1931.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Nikola Kekić. Pavao Zorčić – Utemeljitelj grkokatoličkog sjemeništa. Žumberački krijes (1981.): 333–338
  2. ↑ Nikola Kekić. Bazilije Božičković – Graditelj današnjeg grkokatoličkog sjemeništa. Žumberački krijes (1981.): 338–348
  3. ↑ Smičiklas, Marija (s. Irena). 1971. Malo ilirsko gnijezdo: Ilirsko društvo mladeži Grčkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. vlast. nakl.. Zagreb.
  4. ↑ Nikola Kekić. Tadija Smičiklas i Grkokatoličko sjemenište. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 18 (2000.): 17–25
  5. ↑ Prijić, Sonja. 2020. Povijest i obnova sklopa Grkokatoličkog Sjemeništa i crkve sv. Ćirila i Metoda na Gornjem Gradu u Zagrebu. Diplomski rad na Odsjeku za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.


Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Grkokatoličko_sjemenište_u_Zagrebu&oldid=6895525"