Prijeđi na sadržaj

Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu

Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu

Sjemenište
Lokacija Zagreb
Država
Koordinate 45°48′55″N 15°58′24″E / 45.8152024°N 15.9733127°E / 45.8152024; 15.9733127
Godina završetka 17. stoljeće
Religija grkokatoličanstvo
Fasada kamen
Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu na zemljovidu Grada Zagreba
Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu
Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu
Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu na zemljovidu Grada Zagreba
Registar kulturnih dobara RH
Kompleks crkve sv. Ćirila i Metoda i grkokatoličko sjemenište
AutorHermann Bollé i Bartol Felbinger
Pravni statusZaštićeno kulturno dobro
VrstaNepokretna pojedinačna
KlasifikacijaSakralni kompleksi
Reg. brojZ-615

Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu središnja je odgojna ustanova Križevačke eparhije i najstarija ustanova grkokatoličke Crkve u Hrvatskoj koja potječe još iz doba Marčanske eparhije. Ova grkokatolička bogoslovija jedno je od najstarijih katoličkih sjemeništa (seminarium maius) istočnog obreda u svijetu.

Nalazi se u zagrebačkoj četvrti Gornji Grad – Medveščak u Ćirilometodskoj ulici, između Kule Lotrščak i Trga svetog Marka. Zajedno sa Zagrebačkom grkokatoličkom konkatedralom koja se nalazi uz sjemenište, ovaj je sakralni kompleks zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu na Gornjem gradu osnovao je godine 1681. marčanski vladika Pavao Zorčić kupivši od plemenite obitelji Patačić kuću. Kuća je preuređena u sjemenište, gdje se nalazila i kapela za bogoslužja.[2] Od početka su u sjemeništu živjeli i obrazovali se ne samo srednjoškolci nego i svećenički kandidati.

U lipnju 1706. godine požar je u potpunosti uništio sjemenište, no zgrada je ubrzo obnovljena.[3]

Godine 1766. sjemenište je teško stradalo u požaru. Preostala je samo prizemna prostorija u istočnom dijelu, danas dvorana. Od 1768. do 1774. vladika Bazilije Božićković (1759. – 1785.) od temelja je gradio novu zgradu na dva kata.[4] U njemu se nalazila i kapela sv. Bazilija Velikoga (Vasilija Velikog) na mjestu današnje konkatedrale. Značajni rektor ovog doba je bio Atanasije Gvozdanović, koji je kasnije bio rektor Kraljevskog grkokatoličkog sjemeništa u Beču (Barbareum).

Godine 1828., u vrijeme križevačkoga vladike Konstantina Stanića (1814. – 1830.), dograđen je sjeverni dio Sjemeništa i u njegovoj visini crkva sv. Vasilija Velikoga, posvećena 1830. godine. Grkokatoličko sjemenište aktivno je sudjelovalo u Hrvatskom narodnom preporodu.[5] Veliki rektori toga doba bili su Tadija Smičiklas i Anton Franki.[3][6]

U potresu u Zagrebu 1880. stradalalo je sjemenište i crkva sv. Vasilija Velikog. Vladika Ilija Hranilović (1850. – 1889.) obnavlja sjemenište i gradi novu crkvu sv. Ćirila i Metoda po planovima arhitekta Hermanna Bolléa.[3]

Krajem 20. st. dograđena je zapadna zgrada i započeta je temeljita obnova sjemeništa i konkatedrale sv. Ćirila i Metoda.[7] Sjemenište je bilo teško oštečeno pri Velikom potresu u Zagrebu 2020. te je privremeno bilo zatvoreno zbog temeljite obnove.

Sakralni muzej

[uredi | uredi kôd]

U sklopu sjemeništa osnovan je 2021. godine Sakralni muzej. U muzeju se među mnogobrojnim vrijednostima nalazi naprsni križ iz 12. stoljeća, ikona Krista Emanuela iz 16. stoljeća te slika Žumberačke Bogorodice koju su Uskoci iz Dalmacije donijeli u Žumberak 1530. godine.[8]

U muzejskom se fundusu nalaze predmeti od metala (križevi, kovanice, kaleži), predmeti od drva (ikone), predmeti od papira (knjige) te predmeti od tkanine (crkvena odjeća, plaštanice, antiminsi).[8]

Jedna od zbirki ikona iz fundusa muzeja sastoji se od 33 ikone koje su nastale od 16. do 20. stoljeća, uglavnom na području Rusije i Transilvanije. Ikone su u njavećoj mjeri izrađene u tehnici tempere na drvetu i ulje na drvu, a jedan dio ikona je posrebren ili pozlaćen. Ova je zbirka ikona zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, upisano u Registar kulturnih dobara pod rednim brojem Z-3883.[9] U muzeju se nalazi i zbirka od trinaest Grabarskih (žumberačkih) ikona nastalih od 17. do 19. stoljeća na području Balkana i Rusije. Ikone su naziv dobile po žumberačkom selu Grabar (Golubići) gdje su se godinama nalazile u privatnom vlastištvu.[10]

Rektori

[uredi | uredi kôd]
  1. Đuro Germiniković (1688. – ?)
  2. P. Teodor Strahinić OSBM (oko 1700.)
  3. Grgur Jugović (1702. – ?)
  4. Franjo Novak (1710. – ?)
  5. Teofil Pašić (1738. – 1739.)
  6. Simeon Bulić (1742. – ?)
  7. Ignacije Latković (1772. – 1776.)
  8. Atanazije Gvozdanović (1776. – 1779.)
  9. Silvestar Bubanović (1780. – 1781.)
  10. Janko Rajaković (1781. – 1782.)
  11. Konstantin Stanić (1782. – 1785.)
  12. Antun Tumara (1800. – 1807.)
  13. Tomo Čučić (laik, 1794. – 1796.)
  14. Gabre Smičiklas (1809. – 1810.)
  15. Konstantin Poturičić (1810. – 1812.)
  16. Simeon Čučić (1812. – 1821.)
  17. Bazilije Božičković (1830. – 1831.)
  18. Nikola Malić (1831. – 1837.)
  19. Janko Goleš (1837. – 1846.)
  20. Janko Predović (1846. – 1849.)
  21. dr. Petar Stić (1849. – 1851.)
  22. Pavao Bratelj (1851. – 1860.)
  23. Bazilije Poturičić (1860. – 1861.)
  24. Marko Stanić (1861. – 1866.)
  25. Tomo Vidović (1866. – 1871.)
  26. prof. Gabro Smičiklas (1871. – 1877.)
  27. ak. prof. dr. Tadija Smičiklas (1877. – 1882.)
  28. Vladimir Laboš (1882. – 1885.)
  29. prof. dr. Anton Franki (1885. – 1891.)
  30. Andrija Segedi (1891. – 1897.)
  31. dr. Dane Šajatović (1897. – 1902.)
  32. vl. dr. Dionizije Njaradi (1902. – 1914.)
  33. dr. Tomo Severović (1914. – 1924.)
  34. dr. Ivan Djuro Višošević OSBM (1924. – 1956.)
  35. Ivan Krstitelj Pavković (1956. – 1990.)
  36. vl. Nikola Kekić (1990. – 2019.)
  37. dr. Robert Rapljenović (2019. – 2020.)
  38. Daniel Vranešić (2020. – 2024.)
  39. Vladimir Simunović (2024. – 2025.)
  40. Nenad Krajačić (2025. – danas)

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Galerija Sakralnog muzeja Grkokatoličkog sjemeništa

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Jubilarni šematizam Križevačke eparhije, Zagreb 1962, str. 12-13.
  • Pavković, Ivan Krstitelj: Iz galerije rektora grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu, Žumberački krijes 1981., Zagreb, 1980., str. 78-79.
  • Prijić, Sonja: Povijest i obnova sklopa Grkokatoličkog Sjemeništa i crkve sv. Ćirila i Metoda na Gornjem Gradu u Zagrebu. Diplomski rad na Odsjeku za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, 2013.
  • Šimrak, Janko: Spomenica o 250-godišnjici grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu (1681. – 1931.), Zagreb: Tiskara Narodne prosvjete, 1931.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Kompleks crkve sv. Ćirila i Metoda i grkokatoličko sjemenište Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Sadržaj preuzet uz dopusnicu. Pristupljeno 1. lipnja 2025.
  2. Nikola Kekić. Pavao Zorčić – Utemeljitelj grkokatoličkog sjemeništa. Žumberački krijes (1981.): 333–338
  3. 1 2 3 Vranešić, Danijel. 2021. Grkokatoličko sjemenište i župa sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Grkokatoličko sjemenište. Zagreb. str. 14–19. ISBN 9789534954805
  4. Nikola Kekić. Bazilije Božičković – Graditelj današnjeg grkokatoličkog sjemeništa. Žumberački krijes (1981.): 338–348
  5. Smičiklas, Marija (s. Irena). 1971. Malo ilirsko gnijezdo: Ilirsko društvo mladeži Grčkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. vlast. nakl.. Zagreb.
  6. Nikola Kekić. Tadija Smičiklas i Grkokatoličko sjemenište. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. 18 (2000.): 17–25
  7. Prijić, Sonja. 2020. Povijest i obnova sklopa Grkokatoličkog Sjemeništa i crkve sv. Ćirila i Metoda na Gornjem Gradu u Zagrebu. Diplomski rad na Odsjeku za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
  8. 1 2 Sakralni muzej Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu
  9. Sakralni muzej Grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu. Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu. Zagreb. 2021. str. 4–70
  10. Zbirka Grabarskih (Žumberačkih) ikona. Grkokatoličko sjemenište u Zagrebu. Zagreb. 2022.
 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]