Tadija Smičiklas

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tadija Smičiklas
Tadija Smičiklas.jpg
Rođenje 1. listopada 1843.
Reštovo Žumberačko, Hrvatska
Smrt 8. lipnja 1914.
Zagreb, Hrvatska
Narodnost Hrvat
Polje povijest
Institucija Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Zagrebačko sveučilište
Poznat po Poviest hrvatska, I.-II,
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae
Spomen ploča na kući u Mesničkoj ulici u Zagrebu u kojoj je živio i umro Tadija Smičiklas.

Tadija Smičiklas (Reštovo, Žumberak, 1. listopada 1843. - Zagreb, 8. lipnja 1914.), bio je hrvatski povjesničar, političar i publicist, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rektor Zagrebačkog sveučilišta i predsjednik Matice hrvatske. Proglašen je za počasnog građanina Grada Zagreba.

Životopis[uredi VE | uredi]

Tadija Smičiklas rođen je u Reštovu 1843. godine. Školovao se u obližnjim Sošicama, nakon čega je pohađao gimnaziju u Zagrebu.[1] [2] U Grkokatoličko sjemenište na Gornjem gradu je primljen, ali je maturirao kao laik, jer je napustio sjemenište da bi se posvetio profesorskom zvanju.[1] Od 1863. do 1864. godine bio je profesorom povijesti i hrvatskog jezika u osječkoj gimnaziji. 1864. godine studirao je povijest i zemljopis u Pragu a 1865. povijest u Beču.[3] Diplomirao je povijest na SveučilištU u Beču 1969. godine. Nakon studija bio je profesorom povijesti i hrvatskoga jezika na riječkoj gimnaziji (1870.-1873.), a od 1873. godine bio je profesorom na Velikoj gimnaziji u Zagrebu.[3] 1882. godine postao je redovitim profesorom na Katedri hrvatske povijesti i pomoćnih povijesnih znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.[3] Godine 1883. izabran je redovitim članom JAZU.[3][4] Studijske godine 1886./87. bio je dekan Filozofskoga fakulteta, a odmah potom izabran je i za rektora hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu (1888.-98.).[3] Od 1875. godine odbornikom je Matice hrvatske, a 1889.-1891. i njezinim predsjednikom. Zajedno s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim založio se 1874. godine za preimenovanje Matice ilirske u Maticu hrvatsku. Godine 1900. izabran je za predsjednika JAZU i na tom položaju ostao je do smrti.[4] Umirovljen je 1905. godine, na vlastitu molbu.

Smičiklas je bio izuzetno štovan u svim staležima društva i kao veliki domoljub i kao sjajan znanstvenik. Kako je bio neženja često se kod njega skupljala intelektualna zagrebačka (i hrvatska) elita.

Umro je u Zagrebu, 8. lipnja 1914. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[5]

Politička djelatnost[uredi VE | uredi]

Pripadao je Neodvisnoj narodnoj stranci. U dva mandata bio je zastupnikom Neodvisne narodne stranke u Hrvatskome saboru (1884.-1887. i 1897.-1902.).[4] Protivio se agresivnoj provedbi i promidžbi madžaronske politike u Hrvatskoj.[4] Bio je pristaša i štovatelj Račkoga i Strossmayera, a njegovi zastupnički govori u Hrvatskom saboru imali su velikoga odjeka. Tako je 1891. godine u Saboru izjavio: "Mi hoćemo da nezavisna Hrvatska ima onaj položaj u monarhiji, koji imade i Ugarska". Također su glasoviti njegovi govori protiv bana Khuena povodom "arhivske afere" (otuđenja velikoga dijela hrvatske arhivske građe i njezina premještaja u Budimpeštu), te je učestalo tražio da se "komorski spisi" vrate u Zagreb.

Znanstvena djelatnost[uredi VE | uredi]

Znanstveni ugled učvrstio je objavljivanjem, u deset knjiga, velike zbirke hrvatskih pravnih tekstova od samih početaka, "Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae".

Poviest hrvatska koju je izdao je u dvije knjige (prvi dio izlazi u Zagrebu 1882. godine,[6] a drugi dio 1879. godine,[7] dakle, obrnutim redosljedom) prva je cjelovita sinteza povijesti hrvatskoga naroda koja je izuzetno mnogo podigla nacionalni osjećaj kod Hrvata.

Djela[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis:

  • Život i djela Vjekoslava Babukića, Zagreb, 1876.
  • Poviest hrvatska. Po vrelih napisao Tade Smičiklas. Dio drugi. Od godine 1526-1848., Matica hrvatska, Zagreb 1879.
  • Poviest hrvatska. Po vrelih napisao Tade Smičiklas. Dio I. Od najstarijih vremena do godine 1526., Matica hrvatska, Zagreb, 1882.
  • Obrana i razvitak hrvatske narodne ideje od 1790. do 1835., Rad JAZU, sv. 80, Zagreb, 1885.
  • Govor Tadije Smičiklasa držan u saborskoj sjednici dne 3. listopada 1885: (po stenografičkih bilježkah), Zagreb, 1885.
  • O postanku Gundulićeva "Osmana": u slavu njegove tristogodišnjice govorio prigodom svoje inštalacije za rektora Hrvatskoga sveučilišta g. 1887-8 Tade Smičiklas, Zagreb, 1887.
  • Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, 2 sv. (Dio 1: Slavonija i druge hrvatske zemlje pod Turskom ; Rat oslobodjenja; Dio 2: Spomenici o Slavoniji u XVII. vijeku: (1640-1702.): u prilogu karta Slavonije u vrijeme požarevačkog mira), JAZU, Zagreb, 1891.
  • Život i djela Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Zagreb, 1892.
  • Spomen knjiga Matice Hrvatske, Matica hrvatska, Zagreb, 1892. (suautor Franjo Marković)[8]
  • Ivan Mažuranić, Izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1892.
  • Život i djela dra. Franje Račkoga, JAZU, Zagreb, 1895.
  • Govor Tadije Smičiklasa u Hrvatskom saboru u adresnoj debati dne 25. kolovoza 1897, Zagreb, 1897.
  • Nacrt života i djela biskupa J. J. Strossmayera i izabrani njegovi spisi: govori, rasprave i okružnice: napisao i sabrao Tade Smičiklas, JAZU, Zagreb, 1906.

Priznanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 HRT Tadija Smičiklas - hrvatski povjesničar (pristupljeno 4. lipnja 2016.)
  2. Narod.hr rž: 3. lipnja 1607. – Crkva osnovala prvu gimnaziju u Hrvatskoj. 03.06.2016. (pristupljeno 4. lipnja 2016.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Hrvatska enciklopedija: Smičiklas, Tadija, pristupljeno 4. siječnja 2016.‎
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Matica hrvatska: Autori. Tadija Smičiklas, pristupljeno 4. siječnja 2016.‎
  5. Gradska groblja Zagreb - S, pristupljeno 4. siječnja 2016.‎
  6. Matica hrvatska: knjige: Tadija Smičiklas. Poviest hrvatska I. Dio I. Od najstarijih vremena do godine 1526., pristupljeno 4. siječnja 2016.‎
  7. Matica hrvatska: knjige: Tadija Smičiklas. Poviest hrvatska II. Dio drugi od godine 1526-1848., pristupljeno 4. siječnja 2016.‎
  8. Katalog Knjižnica grada Zagreba: Matica hrvatska od godine 1842. do 1892. : spomen knjiga : sa dvanaest slika i jednim snimkom rukopisa / napisali Tade Smičiklas i Franjo Marković, pristupljeno 4. siječnja 2016.‎

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Tadija Smičiklas