HQ-22

Izvor: Wikipedija
HQ-22

FK-3 Vojske Srbije
Vrsta Projektil zemlja-zrak
Država podrijetla Kina
Povijest uporabe
U uporabi u 2017-
Svojstva
Dužina ~ 7 metara
Masa ~ 1300 kilograma
Promjer ~ 0,7 metara
Bojna glava ~ 180 kilograma
Domet 170 kilometara
Pogonsko gorivo Raketni motor na kruto gorivo
Maksimalna visina leta 50 metara do 27 kilometara
Sustav navođenje Poluaktivno radarsko navođenje/radio-komandno navođenje
Lansirna platforma Hanyang 8×8

HQ-22 je sustav protuzračne obrane s poluaktivnim radarskim navođenjem i radijski upravljanim navođenjem srednjeg do dugog dometa razvijen i proizveden u Kini.[1]

Dizajn[uredi | uredi kôd]

Tipična baterija HQ-22 uključuje jedno radarsko vozilo i tri lansera transportera opremljena s po četiri projektila. Svaka baterija navodno može gađati šest zračnih ciljeva istovremeno.[2]

Raketni sustav generalno se uspoređuje s američkim Patriotom i ruskim mobilnim raketnim sustavom zemlja-zrak dugog dometa S-300. Iako ima kraći domet od varijanti S-300 kao što je S-300PMU-2, smatra se da ima koristi od superiornih elektroničkih protumjera (ECM) i superiornih sposobnosti protiv nevidljivih ciljeva na manjim dometima.

Vjeruje se da je sustav mnogo jeftiniji od HQ-9 koji je također u upotrebi i bit će jedan od glavnih oslonaca kineske mreže protuzračne obrane, zamjenjujući HQ-2 projektile iz doba Hladnog rata.[3]

Raketa[uredi | uredi kôd]

HQ-22 ima domet do 170 kilometara i može pogoditi ciljeve na visinama od 50 metara do 27 kilometara. Projektili sustava vođeni su poluaktivnim radarskim navođenjem[4] i mogu napadati balističke i krstareće projektile, zrakoplove, helikoptere i bespilotne letjelice.

Jedna od važnijih razlika između HQ-22 i njegovog prethodnika HQ-12 ta je što HQ-22 ima novi dizajn "bez krila".[5]

Radar[uredi | uredi kôd]

Sustav je sposoban lansirati 12 projektila za napad na do šest ciljeva istovremeno. Kada je pod kontrolom zapovjednog i koordinacijskog vozila može napasti do 36 ciljeva sa 72 projektila.

Projektil može koristiti ili poluaktivno radarsko kompozitno navođenje ili radio-komandno navođenje cijelim tijekom trajektorije. U početku će projektil koristiti poluaktivno radarsko navođenje, a u slučaju da naiđe na jake elektronske smetnje automatski će prijeći na radio-komandno navođenje.

Lansirno vozilo[uredi | uredi kôd]

Vozila-nosači temelje se na šasiji konfiguracije 8×8 koju proizvodi Institut za vozila posebne namjene Hanyang. HQ-22 lansira svoje projektile pod kutom, za razliku od HQ-9 i HQ-16 koji svoje projektile lansiraju okomito.[4]

Varijante[uredi | uredi kôd]

FK-3 i Pancir-S1 u sastavu Vojske Srbije.
  • HQ-22 : Varijanta u službi Narodnooslobodilačke armije Kine s brzinom od 6 maha i dometom od 170 kilometara.
  • FK-3 : Izvorna izvozna varijanta.[1] Ima brzinu od 6 maha i domet od 150 kilometara.[4]
  • HQ-22B : Ažurirana verzija s poboljšanom brzinom i dometom koja može doseći 8 maha i ima domet od 200 kilometara. HQ-22B je u službi Narodnooslobodilačke armije od 2021.
  • HQ-22C : Novija inačica još uvijek u razvoju kako bi se poboljšala njegova brzina na 10 maha i domet na 250 kilometara.

Raspoređivanje[uredi | uredi kôd]

U kolovozu 2020. objavljeno je da je Srbija kupila FK-3, što je iznenadilo mnoge u ruskim medijima koji su očekivali da će umjesto toga Vojska Srbije kupiti ruski S-300.[6] Bilo je to prvi put da je neki kineski sustav protuzračne obrane srednjeg ili dugog dometa izvezen u neku europsku zemlju.[2]

Dana 9. travnja 2022. više transportnih zrakoplova Narodnooslobodilačke vojske Xi'an Y-20 sletjelo je u Beograd kako bi isporučilo FK-3 srpskom ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani.[7] Ministarstvo obrane Srbije pokazalo je 30. travnja 2022. prve slike FK-3 službeno stavljenog u službu.[8]

Operateri[uredi | uredi kôd]

  • Kina – u službi Narodnooslobodilačke armije
  • Mjanmar – u službi Tatmadawa
  • Srbija – u službi Vojske Srbije
  • Tajland – u službi Kraljevskih tajlandskih oružanih snaga
  • Turkmenistan – u službi Oružanih snaga Turkmenistana

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b HQ-22 (FK-3) anti-aircraft missile system. Missilery.info. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  2. a b Chaudhary, Smriti. 4. kolovoza 2020. Did Russian S-400s Got Dumped for Chinese Air Defence System by an Aspiring EU Nation?. The EurAsian Times. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  3. Chuanren, Chen. 2. kolovoza 2017. China Shows New Fighters, Missiles and Drones. AINonline. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  4. a b c HQ-22 Long-Range Air Defense Missile System. Military-Today.com. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  5. Serbia Orders Chinese Air Defense System. DefenseWorld.net. 4. kolovoza 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2020. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  6. RFE: US warns Serbia over Chinese AA missile system purchase. N1. 10. kolovoza 2020. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  7. Chinese military supplies for Serbia. ItaMilRadar. 9. travnja 2022. Pristupljeno 21. travnja 2022.
  8. First picture of Serbian army FK-3 Chinese air defense missile system published on Internet. Army Recognition. 29. travnja 2022. Pristupljeno 2. svibnja 2022.