Hamdija Kreševljaković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hamdija Kreševljaković
Puno ime Hamdija Kreševljaković
Rođenje 18. rujna 1888.
Sarajevo
Smrt 9. srpnja 1959.
Sarajevo[1]
Zanimanje učitelj
Književne vrste povijesna proza

Hamdija Kreševljaković (Sarajevo, 18. rujna 1888. - Sarajevo, 9. srpnja 1959.) bio je bosanskohercegovački povjesničar i književnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Hamdija Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1888. godine. U rodnom gradu završio je pučku, trgovačku i učiteljsku školu. Još kao đak javlja se u hrvatskim listovima, zauzimajući se za hrvatsku kulturnu prošlost.[2] Kao učitelj u osnovnim školama radio je u Sarajevu i Vinkovcima. Poslije uspješno položenog stručnog ispita, radio je u sarajevskim školama u kojima je namaknuo obrazovanje - Trgovačkoj i Učiteljskoj. Kao hrvatski nacionalist bio je nepoćudan jugoslavenskim vlastima.[2] Odlazi u preranu mirovinu 1932. godine, tri godine nakon sukoba s ondašnjim vlastima, odnosno nakon javnog kritiziranja službene politike u to vrijeme. Za vrijeme NDH surađivao je u Novom Beharu (1944.), Narodnoj uzdanici, kalendaru (1942.-1945.), El Hidaji i dr.[2] Bio je dopisni član JAZU a od 7. siječnja 1942. godine član HAZU.[2] Nakon sloma NDH radio je kao nastavnik na II. muškoj gimnaziji i Trgovačkoj akademiji u Sarajevu. Iza sebe ostavio je brojne znanstvene uradke, nezaobilazne kad je riječ o proučavanju prošlosti BiH i Sarajeva.

Djela[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis:

  • Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas, Sarajevo, 1912.
  • Zemljopis trgovine i prometa za trgovačke škole, Sarajevo, 1924. (2. izd. 1927.)[3]
  • Sarajevska čaršija, njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave, Zagreb, 1927.
  • Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), Sarajevo, 1937., (2. pop. i proš. izd. 1952.)
  • Hamami (javna kupatila) u Bosni i Hercegovini 1462.-1916., 23. sv. biblioteke Centralnog higijenskog zavoda u Beogradu, Beograd, 1937.
  • Sarajevo u doba okupacije Bosne: 1878., Sarajevo, 1937.
  • Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939.
  • Turalibegov vakuf u Tuzli: prilog povijesti XVI stoljeća, Sarajevo, 1941.
  • Vareš kao glavno središte Gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891. godine, Zagreb, 1943.
  • Stari bosanski gradovi, Sarajevo, 1953.
  • Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1954., (2. izd. 1980.)
  • Hanovi i Karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.
  • Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958.

Posmrtno[uredi VE | uredi]

  • Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1961.
  • Travnik u prošlosti 1464-1878, Travnik, 1961. (suautor D. M. Korkut)[4]
  • Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave: (1878-1918), Sarajevo, 1969.
  • Izabrana djela, 1-4, prir. Avdo Sućeska i Enes Pelidija, Sarajevo, 1991.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Životopis
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 208.
  3. Seid M. Traljić, Hamdija Kreševljaković (18. IX. 1888.-9. VIII. 1959.), Historijski zbornik, godina XIII, 1960., str. 339., pristupljeno 31. ožujka 2017.
  4. Kreševljaković, Hamdija, nap. Edin Radušić (2013.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 31. ožujka 2017.