Prijeđi na sadržaj

Hamdija Kreševljaković

Izvor: Wikipedija
Hamdija Kreševljaković
Rođenje18. rujna 1888.
Sarajevo
Smrt9. srpnja 1959.
Sarajevo[1]
Književne vrstepovijesna proza
Važnija djela
  • Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas
Portal o životopisima

Hamdija Kreševljaković (Sarajevo, 18. rujna 1888.Sarajevo, 9. srpnja 1959.), bosanskohercegovački je povjesničar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]
Ulica Hamdije Kreševljakovića u Sarajevu

Hamdija Kreševljaković rođen je u Sarajevu 1888. godine. U rodnom gradu završio je pučku, trgovačku i učiteljsku školu. Još kao đak javlja se u hrvatskim listovima, zauzimajući se za hrvatsku kulturnu prošlost.[2] Nakon završene škole od 1912.[3] bio je učitelj u osnovnim školama, radio je, potom, kao nastavnik u trgovačkoj školi. Nakon završenog državnog ispita, i kao profesor u Učiteljskoj školi. Od početka 1918. do 1919. godine, radio je kao učitelj u Vinkovcima. U školama predaje povijest, zemljopis i pedagogiju.[3] Suradnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, ravnatelj i osnivač Instituta za istraživanje Balkana Carl Patsch, potaknuo ga je na sakupljanje knjiga i djela bosanskih pisaca, koje objavljuje u znanstvenim časopisima, a kasnije i svoje samostalne znanstvene radove. Kreševljaković je trebao napisati knjigu Bosanskohercegovački pisci, ali zbog rada u školi, napušta rad na institutu.[3]

Godine 1912. godine objavio je zapaženo djelo Kratki pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni. Sakupljao je sudske isprave iz osmanskog vremena, deftere i fermane, te je u razgovorima sa suvremenicima tog vremana sakupljao informacije, koje je objavljivao u stručnim radovima. U istraživačkom radu putovao je Bosnom, ali i Austrougarskom, Njemačkom, Poljskom, Grčkom, Italijom, Francuskom, Nizozemskom, Danskom, Švedskom i Islandom. Monografijom Štamparije u Bosni za turskog vremena i prilogom Hasanaga Beširević-Pećki, objavljenih 1920. godine Kreševljaković prelazi iz književne povijesti na povijesne teme.[3]

Od 1916. godine radio je u muslimanskim prosvjetnim ustanovama, u "Darul- mualliminu", Okružnoj medresi, a profesor Gazi Husrev-begove medrese bio je od 1926. do 1945. godine, i neprocjenjivo mnogo doprinio stabiliziranju ove škole i njenom organiziranju u Kraljevini Jugoslaviji. U Gazi Husrev-begovoj medresi predavao je zemljopis, povijest, filozofsku propedeutiku, pedagogiju i njemački jezik. Predavao je još i u Prvoj gimnaziji, zatim u Srednjoj ekonomskoj školi. Odlazi u preranu mirovinu 1932. godine, tri godine nakon sukoba s ondašnjim vlastima, odnosno nakon javnog kritiziranja službene politike u to vrijeme i zbog prohrvatskih stavova. Za vrijeme NDH surađivao je u Novom Beharu (1944.), Narodnoj uzdanici, kalendaru (1942. – 1945.), El Hidaji i dr.[2] Bio je dopisni član JAZU a od 7. siječnja 1942. godine član HAZU.[2] Nakon sloma NDH radio je kao nastavnik na II. muškoj gimnaziji i Trgovačkoj akademiji u Sarajevu. Iza sebe ostavio je brojne znanstvene uradke, nezaobilazne kad je riječ o proučavanju prošlosti Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Bio je suradnikom u leksikonu Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925–1925 tiskanom 1925. godine prigodom proslave 1000-godišnjice hrvatskoga kraljevstva i napisao je 8 životopisa.

Zapažen je i njegov angažman u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine gdje je radio kao znanstveni suradnik sve do svoje smrti. Kreševljaković je godinama bio radni član društva "Narodna uzdanica", u kojem je zadugo bio biran u glavni odbor. Objavio je preko 350 radova iz oblasti povijesti, kulture, civilizacije, baštine Bosne i Hercegovne (naručito iz osmanskog doba). Jedan je od utemeljitelja suvremenog pristupa u proučavanju povijesti Bosne i Hercegovine. Radovi iz te oblasti preporučili su ga za najvisa znanstvena zvanja.

Kreševljakovićevo cjelokupno djelo, budući usredsređeno na povijest Bosne i Hercegovine i njenu kulturu, civilizaciju, upravu, zanate, danas se zasigurno smatra najrelevantnijim povijesnim štivom o Bosni i Hercegovini. Kreševljakovićev stil je osoben i primjetan, s mnogo literarnih odlika u slikanju prošlih vremena. Hamdija Kreševljaković je izabran za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 1938., a za redovnog člana Naučnog društva BiH 1952. godine. Bio je prvi potpredsjednik Naučnog društva Bosne i Hercegovine.

Umro je u Sarajevu 1959. godine. Ime Hamdije Kreševljakovića nose osnovne škole u Sarajevu, Kaknju i Gradačcu.[4]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Djela

[uredi | uredi kôd]

Nepotpun popis:

  • Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas, Sarajevo, 1912.
  • Zemljopis trgovine i prometa za trgovačke škole, Sarajevo, 1924. (2. izd. 1927.)[5]
  • Sarajevska čaršija, njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave, Zagreb, 1927.
  • Banje u Bosni i Hercegovini (1462-1916), Sarajevo, 1937., (2. pop. i proš. izd. 1952.)
  • Hamami (javna kupatila) u Bosni i Hercegovini 1462. – 1916., 23. sv. biblioteke Centralnog higijenskog zavoda u Beogradu, Beograd, 1937.
  • Sarajevo u doba okupacije Bosne: 1878., Sarajevo, 1937.
  • Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Sarajevo, 1939.
  • Turalibegov vakuf u Tuzli: prilog povijesti XVI stoljeća, Sarajevo, 1941.
  • Vareš kao glavno središte Gvozdenog obrta u Bosni i Hercegovini do 1891. godine, Zagreb, 1943.
  • Stari bosanski gradovi, Sarajevo, 1953.
  • Stari hercegovački gradovi, Sarajevo, 1954. (zajedno s Hamdijom Kapidžićem)
  • Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1954., (2. izd. 1980.)
  • Hanovi i Karavansaraji u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1957.
  • Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958.

Posmrtno

[uredi | uredi kôd]
  • Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1961.
  • Travnik u prošlosti 1464-1878, Travnik, 1961. (suautor D. M. Korkut)[6]
  • Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave: (1878-1918), Sarajevo, 1969.
  • Izabrana djela, 1-4, prir. Avdo Sućeska i Enes Pelidija, Sarajevo, 1991.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Životopis
  2. a b c Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 208.
  3. a b c d  [https://web.archive.org/web/20160305012701/http://www.historiografija.hr/hz/1960/HZ_13_30_TRALJIC.pdf Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. 3. 2016 (Wayback Machine)In memoriam Seida Traljića
  4. Sarajevo [1], Kakanj, [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2016. (Wayback Machine) Gradačac, [3]
  5. Seid M. Traljić, Hamdija Kreševljaković (18. IX. 1888.-9. VIII. 1959.)Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), Historijski zbornik, godina XIII, 1960., str. 339., pristupljeno 31. ožujka 2017.
  6. Kreševljaković, Hamdija, nap. Edin Radušić (2013.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 31. ožujka 2017.