Hans-Dietrich Genscher

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hans-Dietrich Genscher
Hans-Dietrich Genscher
Njemački vice-kancelar
trajanje službe
7. svibnja 1974. – 18. svibnja 1992.
Prethodnik Walter Scheel
Nasljednik Jürgen Möllermann
u međuvremenu i Egon Franke
Njemački ministar vanjskih poslova
trajanje službe
7. svibnja 1974. – 18. svibnja 1992.
Prethodnik  Walter Scheel
Nasljednik Klaus Kinkel
u međuvremenu i Helmut Schmidt
Njemački ministar unutarnjih poslova
trajanje službe
22. listopada 1969. – 7. svibnja 1974.
Prethodnik  Ernst Benda
Nasljednik Werner Maihofer
Predsjednik FDP-a
trajanje službe
1. listopada 1974. – 23. veljače 1985.
Prethodnik  Walter Scheel
Nasljednik Martin Bangemann
Rođenje 21. ožujka 1927.
Smrt 31. ožujka 2016.
Politička stranka FDP
Zanimanje odvjetnik

Hans-Dietrich Genscher (Reideburg, danas Halle (Saale), 21. ožujka 1927. – Pech (Wachtberg), 31. ožujka 2016.)[1][2] bio je njemački političar. Bio je i arhitekt njemačkog ujedinjenja.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Nakon završene škole služio u pomoćnim jedinicama u protuzračnoj obrani kao Luftwaffenhelfer. Nešto prije pada Berlina zarobljen je te je interniran kao ratni zarobljenik kod američkih, a kasnije i britanskih vojnih snaga. Nakon puštanja iz zarobljeništva ovaj (tada istočni) Nijemac, u Halleu i Leipzigu studirao je pravo i ekonomiju. 1952. biježi kao i brojni sugrađani komunističkog DDRa Zapadnu Njemačku. Ondje kao liberal počinje političku karijeru. [4]

Od 1969. do 1974 bio je ministar unutarnjih poslova, a od 1974. do 1992. skoro neprekidno ministra vanjskih poslova, te njemačke vicekancelar.

Od 1974. do 1985. bio je i predsjednik FDP-a.

Naslove novina obilježio je 1989. govorom s balkona ispred ambasade Zapadne Njemačke u Pragu kada je obavijestio istočne Nijemce da će moći slobodno prijeći u zapadni svijet. "Dragi Nijemci, došli smo vam reći da je danas..." – rečenica je prekinuta velikim ushićenjem tisuće građana Istočne Njemačke koji su shvatili da im je odlazak odobren u slobodni svijet. [5]

Zalagao se za međunarodno priznanje Republike Hrvatske i Slovenije. Genscher je od određenih (osobito Britanskih i Francuskih) krugova kritiziran zbog navodnog ranog priznanja republika Slovenije i Hrvatske u prosicnu 1991- kada je Jugoslavenska Narodna Armija otvorenom agresijom razorila primjerice gradove Vukovar, i Dubrovnik. [6]

Priznanja su bila usaglašena s Austrijom i ostalim državama Europske Unije. Genscher je od nekih tih krugova čak i optuživan da je navodno odgovoran za raspad Jugoslavije i sve užase rata.

Genscher je 2011. godine, u razgovoru za FAZ, na pitanje zašto se poglavito u literaturi na engleskom govornom području ustalila teza o "preuranjenom priznanju" Hrvatske i Slovenije, izjavio kako je riječ o pokušajima nekih čimbenika da "naknadno prevladaju vlastite zablude". Kad je u lipnju 1991. na poziv tadašnjeg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova Budimira Lončara posjetio Beograd, Genscheru je, kako kaže, za vrijeme susreta s Miloševićem postalo "potpuno jasno da taj čovjek želi veliku Srbiju".[7]

Posljednji put Genscher je posjetio Zagreb 2007. godine na petnaestu godišnjicu međunarodnog priznanja Hrvatske, a njegova posljednja vanjskopolitička aktivnost bili su pregovori s Kremljom o oslobađanju oporbenog ruskog čelnika Mihaila Hodorkovskog 2013. godine.

Njegovi žuti puloveri bili su toliko popularni da su se u doba međunarodnog priznanja Hrvatske u Zagrebu (a bit će i ne samo u Zagrebu) prodavali uz prigodnu reklamu „stigli genšeri“.

Priznanja[uredi VE | uredi]

Genscheru je u Hrvatskoj podignuto nekoliko spomenika, a njegovo i ime tadašnjeg kancelara Njemačke Helmuta Kohla nose i ulice u nekoliko hrvatskih gradova. U Braču ima spomenik, a predsjednik Franjo Tuđman uručio mu je 1997. godine visoko državno odličje, Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom. Počasni je građanin njegovog rodnog grada, nosilac Velikog križa francuske legije časti, počasni doktor znanosti Sveučlišta u Leipzigu kao i nositelj brojnih drugih priznanja.

Tijekom parlamentarnih izbora u Hrvatskoj 1992. je tada glavna opozicijska stranka HSLS nastojala iskoristiti njegovu popularnost na plakatima na kojima je pisalo "I Genscher je liberal".

Genscher 2014: žuti pulover

Odlikovanja[uredi VE | uredi]

Hrvatska
Međunarodna
  • 1979. - Cavaliere di Gran Croce (Vitez Velikog križa vojnog reda Italije)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Hans-Dietrich Genscher


Society.svgP vip.svg Nedovršeni članak Hans-Dietrich Genscher koji govori o političaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.