Budimir Lončar

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Budimir Lončar

Budimir Lončar (Preko, 1. travnja 1924.), hrvatski i SFR jugoslavenski komunistički političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Član SKOJ-a postaje 1943., a dvije godine kasnije i član KPJ.

Obavljao odgovorne zadatke u tjelima totalitarne komunističke vlasti u JNA i službi sigurnosti. Sumještani Preka i šira zadarska okolica upoznali su Lončar akao nemilosrdnog oficira OZNE. Nakon 1950. u diplomatskoj službi nastavio je obavljati udbaške dužnosti. Utemeljio je i godinama rukovodio posebnim odjelom ministarstva vanjskih poslova SFRJ za praćenje "neprijateljske djelatnosti u inozemstvu" službe koja je slala ubojice u svijet, naručivala ubojstva i pobila najmanje 80 Hrvata u svijetu. [1]

Od 1987.- 1991 bio je Ministar vanjskih poslova SFRJ. Bio je jedan od najžešćih prozivnika osamostaljenja hrvatske države. Do ljeta i jeseni 1991. branio je integritet SFRJ u međunarodnoj javnosti.

Od 2000. Stjepan Mesića ga imenuje svojim savjetnikom i nakon toga imenovan je za predsjednika je savjeta Predsjednika Republike Ive Josipovića za vanjsku politiku i međunarodne odnose.

Predsjednik je diplomatskog vijeća Visoke škole međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu.

Hrvatskoj onemogućio nužnu obranu[uredi VE | uredi]

Za vrijeme Domovinskog rata živio i radio je u New Yorku.

Engleska povjesničarka Carol Hodge u knjizi "Britain and the Balkans" (Britanija i Balkan), navodi da se Budimir Lončar zalagao za embargo na uvoz oružja u doba kada je agresorska Jugoslavenska narodna armija imala ogroman arsenal oružja, čemu se Hrvatska tada zbog nedostatne opremljenosti nije mogla oduprijeti. Tada je uveden embargo na isporuku oružja kao jedna od glavnih poluga politike međunarodne zajednice i onemogućen svaki značajniji pokušaj Hrvatske kao i BiH na pravo na samoobranu.[2]

Osude[uredi VE | uredi]

Hrvatsko nacionalno etičko sudište sudište optužilo etički osudilo Budimira Lončara 31. listopada 2015 zbog veleizdaje Hrvatskih nacionlnih interesa.[3]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]