Hiron
Hiron (grč. Χείρων, Kheírôn) u grčkoj mitologiji sin je Krona i Okeanide Filire;[1] Kentaur i odgajatelj mnogih grčkih junaka.
Etimologija[uredi | uredi kôd]
Hironovo ime izvedeno je od grčke riječi χείρ koja znači "ruka". Dakle, Hiron je "onaj koji liječi rukama".
Mitologija[uredi | uredi kôd]
Rođenje[uredi | uredi kôd]
Kad ga je Filira, Okeanova kćer, rodila, odbacila ga je zbog izgleda. Kako bi sve sakrio pred svojom ženom Rejom, Kron je Filiru pretvorio u lipu.
Poučavanje[uredi | uredi kôd]
Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan.[2] Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu,[3] a također i proricanje. Bio je Okirojin otac,[4] s nimfom Hariklom, a živio je na gori Pelionu.
Hiron je odgajao i poučavao brojne grčke junake[5]: Ahileja,[6] Ajanta, Akteona,[7] Aristeja,[7] Asklepija,[8] Eleja, Herakla, Jazona,[9] Kena, Medeja, Patrokla, Peleja, Telamona i Tezeja, a prema nekim izvorima[10] i Dioniza. Imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale.
Hiron je ekshumirao tijelo Giganta Damisa i stavio njegovu kost u Ahilovu petu.
Hironova smrt[uredi | uredi kôd]
Bio je Kronov sin i Titan te nije mogao umrijeti. Ostao je posljednji Kentaur i želio je žrtvovati svoj život da bi omogućio čovječanstvu da koristi vatru. Budući da je bio besmrtan, Heraklo se dogovorio sa Zeusom da razmijeni Hironovu besmrtnost za život okovanog Prometeja.[11]
Dok je Heraklo izvršavao svoj zadatak u kojem je trebao ubiti erimantskog vepra, večerao je s Folom. Heraklo je zatražio vina, a Fol mu je dao sveto Dionizovo vino koje je privuklo Kentaure prevođene Nesom koji su se skupili vani. Heraklo je na njih ispalio strijele, a oni su ih gađali kamenjem, drvećem i stijenama. Jedna je strijela, umočena u otrovnu Hidrinu krv, pogodila i Hirona.[12] Hiron ju je izvukao iz tijela i upitao se kako tako mala strijela može uzrokovati toliko smrti i uništenja. U tom je trenutku umro, odrekao se svoje besmrtnosti, a bogovi su ga postavili kao zviježđe Strijelca na nebu.[13] U novije je vrijeme s njime poistovjećivano zviježđe Kentaura.
Znanost i kultura[uredi | uredi kôd]
Po Hironu je nazvan mali planet i komet 2060 Hiron/95P/Hiron.
Literatura[uredi | uredi kôd]
_%26_Behles,_Edmund_(1841-1924)_-_n._2399_-_Disegno_tratto_da_un_affresco_pompeiano.jpg)
- ↑ Apolodor: Biblioteka (I./2.4)
Apolonije s Roda: Argonautica (II./1231)
Higin: Fabulae (138) - ↑ Homer: Ilijada (XI./831.)
- ↑ Higin: Fabulae (274.)
- ↑ Ovidije: Metamorfoze (II./636.)
- ↑ Apolonije s Roda: Argonautica (I./554.)
- ↑ Homer: Ilijada (XI./832.)
- ↑ a b Apolodor: Biblioteka (3.30)
- ↑ Ovidije: Metamorfoze (II./628.)
- ↑ Heziod: Teogonija (993.)
- ↑ Ptolomej Hefestion: Nova povijest (IV.)
- ↑ Apolodor: Biblioteka (1.119)
- ↑ Higin: Astronomica (2.38)
- ↑ Ovidije: Fasti (V./379.)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Hiron u klasičnoj literaturi i umjetnosti (engl.)
- Hiron u grčkoj mitologiji (engl.)