Higin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Higin
Hyginus
Pope Hyginus.jpg
Pravo ime Hyginus
Početak pontifikata oko 136.
Kraj pontifikata oko 142.
Prethodnik Telesfor
Nasljednik Pio I.
Rođen Lua error in Modul:Izdvoji_godinu at line 8: attempt to concatenate local 'prije' (a nil value).
Atena
Umro oko 142.
Rim
Papinski grb
Svetac
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Spomendan 11. siječnja
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Higin, papa od oko 136. do oko 142.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Bio je filozof atenskoga podrijetla, a za svoga je kratka pontifikata, prema zbirci Liber pontificalis, ustanovio niže redove (ostijarij, lektor, egzorcist, akolit i subđakon)[2][3] te uredio crkvenu hijerarhiju, čime je uveo jasniju razliku između obveza prezbitera i đakona.

Prema tradiciji, on je uveo običaj, da osoba koja se krsti ima kuma. Prema Ireneju Lionskom, u njegovo je doba u Rim došao gnostik Valentin, koji je ostao u gradu sve do pontifikata pape Aniceta. Istovremeno u Rimu je bio i drugi gnostički učitelj, Cerdon, koji je priznao svoje greške i bio primljen u zajedništvo s Crkvom, ali se kasnije ponovno vratio svome krivovjerju.

Prema predaji, Higin je naložio da sve crkve moraju biti posvećene. U Katoličkoj Crkvi se slavi kao svetac. Spomendan mu je 11. siječnja. Prema drevnoj predaji, pogubljen je za progonstava pod carom Antoninom Pijem, no ne postoje dokazi o njegovu mučeništvu. Pokopan je blizu bazilike Svetog Petra u Rimu.

U Rimskom martirologiju o njemu piše:

Wikicitati „11. siječnja - U Rimu rođenje za nebo svetog Higina, pape i mučenika, koji je slavno podnio mučeništvo za Antoninova progonstva.”

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Tomašević, Silvije: Pape kroz povijest, Adamić, Rijeka, 2003., ISBN 953-219-111-9, str. 70
  2. Sveci.net Sveti Higin (pristupljeno 3. travnja 2017.)
  3. Katolički tjednikInačica izvorne stranice arhivirana 4. travnja 2017. Mirko Ikić: 11. siječnja. Sv. Higin, papa (pristupljeno 3. travnja 2017.)