Hrvatski gimnastički savez hrvatska je krovna gimnastička organizacija.
Međunarodni naziv za Hrvatski gimnastički savez je Croatian Gymnastic Federation.
Utemeljen je 6. studenoga 1904. godine na Sušaku u Rijeci kao Hrvatski sokolski savez. Poslije II. svjetskoga rata aktivnosti gimnastičara odvijaju se u gimnastičkim sekcijama fiskulturnih društava koje je okupljao Odbor za gimnastiku Fiskulturnoga saveza Hrvatske, osnovan 1945. Gimnastički savez Hrvatske utemeljen je 1948. Od 1951. gimnastičari su djelovali u sklopu Saveza za tjelesni odgoj Partizan Hrvatske. Samostalni gimnastički savez ponovno je osnovan 1962.[1][2]
Prvo žensko pojedinačno finale izborila je Tijana Korent 2013.[4]
Ekipno
Prvo ekipno žensko seniorsko finale izboreno je 2020.[4]
Svjetski kup
Artistic Gymnastics World Challenge Cup; prije Artistic Gymnastics World Cup, FIG World Cup
Svjetski kup je godišnje natjecanje koje ima nekoliko postaja od kojih je jedna i Hrvatska (Osijek). Plasmanom na pojedinim natjecanjima skupljaju se bodovi za ukupni poredak na svjetskoj ljestvici.
Pobjednici na barem jednom natjecanju u Svjetskom kupu.
bold - aktivni
Broj u zagradi označava broj različitih sprava na kojima je gimnastičar/ka osvoji-o/la medalje.
Gimnastički elementi nazvani po hrvatskim gimnastičarima
Težine elemenata: 0.1=A < B < C < D < E < F < G < H < I=0.9 (< zabranjeni - smatrani preopasnima), osim za preskok u kojem su težine u rasponu 2.0 - 7.2
leteći element; pruženi Tkachev s pola okreta u mješoviti el-grip hvat i dolazak do stoja na rukama (ako se element izvodi raznožno)
2009.
Filip Ude je također osmislio element (na ručama - veleokret koji završava na jednoj ruči), ali ga još nije izveo na svjetskom prvenstvu da bi bio priznat.[20]
Prvo gimnastičko (sokolsko) društvo u Hrvatskoj osnovano je 1874. godine u Zagrebu pod imenom Hrvatski sokol.[24] Prvo gimnastičko nadmetanje u Hrvatskoj održano je u Zagrebu 1877.[24]
Od 1878. počeo je izlaziti časopis Sokol baveći se stručnim pitanjima gimnastike, odnosno sokolskog sustava, a od 1890. časopis Gimnastika, mjesečnik za školsku i društvenu gimnastiku, koji je izlazio 9 godina.[2]
Osim u Osijeku, Svjetski kup u športskoj gimnastici odvio se 1982. u Zagrebu u organizaciji "ZTD Hrvatski sokol".[26]
Gimnastička vrsta Hrvatskoga sokola sudjelovala je u svibnju 1911. na svjetskom prvenstvu u športskoj gimnastici, što je bio prvi nastup pod vlastitom zastavom jedne hrvatske športske reprezentacije na velikome međunarodnom natjecanju.[24]
Prvi hrvatski gimnastičar koji je nastupio na OI i ujedno osvojio i odličje bio je Dragutin Ciotti na OI u Amsterdamu 1928.[27] Prvi nastup hrvatskih gimnastičarki na OI bio je 1948. (Tanja Kober, Dragica Basletić, Zlata Mijatović).[28]Tina Erceg je prva hrvatska gimnastičarka koja je od samostalnosti nastupila na Olimpijskim igrama (2008.).[29]
Najviše nastupa na OI (u športskoj gimnastici) ima Filip Ude (3), a kod žena Tina Erceg i Tanja Kober (2). Hrvatska još nije imala predstavnika u ritmičkoj gimnastici i trampolinu.
Robert Seligman je prvi hrvatski gimnastičar koji je ušao u pojedinačno finale nekog seniorskog svjetskog natjecanja (OI, SP, SK). Ostvario je to kao 15-godišnjak, kada je ušao u finale Svjetskog kupa u Parizu. Na Svjetskom kupu u New Yorku 2005. postao je prvi hrvatski gimnastičar koji je osvojio pojedinačnu medalju na nekom seniorskom svjetskom natjecanju. To je ujedno bila i prva seniorska medalja u gimnastici za Hrvatsku od osamostaljenja. On je prvi hrvatski gimnastičar koji je pobijedio na natjecanju Svjetskog kupa (2005. u Gentu) te na Univerzijadi (u Izmiru). On i Filip Ude donijeli su Hrvatskoj prve medalje s Europskog prvenstva od osamostaljenja.[30] Prvi hrvatski gimnastičar koji je ušao u pojedinačno finale seniorskog SP-a (2006.).
Tijana Tkalčec je prva hrvatska gimnastičarka koja se plasirala u pojedinačno seniorsko finale Europskog gimnastičkog prvenstva (2013.).[31]
Sustav gimnastičkih kvalifikacija za Olimpijske igre koje će se održati u Tokiju 2020. godine izradili su hrvatski stručnjaci (treneri naših najboljih vježbača - Tigran Gorički, Marijo Vukoja, Saša Solar i Vladimir Mađarević). [Gimnastičari više neće imati samo jednu priliku kvalificirati se na OI. Neće odlučujuće biti samo posljednje svjetsko prvenstvo prije Igara. Višebojci će uz dosadašnji sustav, da idu trojica medaljaša sa SP-a, imati priliku otići i budu li među dva na kontinentalnim prvenstvima. Specijalisti po spravama kvalificirat će se osvoje li neku od tri medalje na SP-u ili ukupnu pobjedu u Svjetskom kupu, a najbitnije od svega je što će se pomicati lista. Primjerice, bude li gimnastičar X na SP-u četvrti na konju s hvataljkama, a netko od prve trojice Igre već izbori s momčadi ili višebojem, lista se pomiče. Isti je slučaj i sa Svjetskim kupom. Odredit će se tri svjetska kupa i ukupni pobjednici osigurat će vizu, no ako je pobjednik to već ostvario kroz SP ili kontinentalno prvenstvo, lista se ponovno pomiče.][32]
Popis finalista na Olimpijskim igrama i Svjetskom prvenstvu
↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2020. Pristupljeno 6. listopada 2020.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2016. Pristupljeno 11. kolovoza 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
1 2 3 HE//LZMK. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
↑ HE//LZMK. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. listopada 2018. Pristupljeno 22. listopada 2018.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
↑ Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. kolovoza 2016. Pristupljeno 13. srpnja 2016.journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
Podrobniji članak o temi: Ritmička gimnastika