Hugo Gjanković
Hugo Gjanković (Buzet, 18. rujna 1893. – Dubrovnik, 14. svibnja 1981.), hrvatski liječnik, kirurg i ginekolog[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođen u Buzetu. U Beču je studirao medicinu. Doktorirao je 1920. godine.[2] Specijalizirao ginekologiju i kirurgiju.[1] U Beču se zaposlio na ginekološkoj klinici, a od 1922. suradnik je novonastalog odjela za kirurgiju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Beču.[2] Od 1922. radi na zagrebačkoj Kirurškoj klinici.[1] Zbog političkih je razloga tijekom Drugog svjetskog rata preselio na kiruršku kliniku u Sarajevu.[2] Sveučilišni je profesor na zagrebačkoj klinici od 1947., a od 1952. do 1953. obnašao je dužnost predstojnika. Od 1953. je u Dubrovniku, gdje vodi kirurški odjel bonice sve do 1961. godine.[1] Smatra ga se jednim od osnivača suvremene kirurgije u Hrvatskoj. Autor je prvih hrvatskih udžbenika iz opće kirurgije i kirurške propedeutike. Osnivač je i urednik prvoga hrvatskoga časopisa Acta chirurgica. Osnovao ga je 1950. godine.[1] Članke objavio i u Liječničkom vjesniku.[2] Autor više članaka Medicinske enciklopedije Leksikografskog zavoda.[3] Uže područje Gjankovićeva interesa bila je kirurgija peptični ulkus te liječenje raka dojke kirurškim putem.[1]
Bio je članom Hrvatskog liječničkog zbora.[2]
Bogata dubrovačka povijest inspirirala ga je te je objavio je nekoliko radova iz dubrovačke medicinske prošlosti. Radove iz ovog područja objavio je u mnogim časopisima među kojima su Dubrovnik i Naše more.[3]
Oženio je Gretu, Židovku koja je u prvom braku bila udata za Adolfa Bresslauera. Prema svjedočenju Mirjane Gross, Hugova supruga Greta izmolila je nadbiskupa Stepinca neka izda lažan rodni list njezinu sinu Danu (r. 1925.). U listu bi pisalo da je Danov otac Gjanković, a ne Bresslauer, čime bi bio dijete iz mješovitog braka i time spašen. Gretinoj je molbi Stepinac te je Gretin sin Dan Bresslauer postao Gjanković.[4]
Izabrana djela[uredi | uredi kôd]
- Nauka o zavojima: priručnik s 363 originalne ilustracije. Zagreb, Medicinska knjiga, 1976.
- Hugo Gjanković, Sreten Bošković: Dijagnoza u opštoj hirurgiji. Svjetlost, Sarajevo 1988. ISBN 8601022464
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Vučak I.: Dr. Hugo Gjanković (Buzet, 18 September 1893--Dubrovnik, 14 May 1981). „Liječnički vjesnik”. 123 (11-12), s. 327-33, 2001. PMID: 11930761.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f Gjanković, Hugo | Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža
- ↑ a b c d e Knjižnica FOI Hugo Gjanković
- ↑ a b HR - Radio Dubrovnik Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. rujna 2016. (Wayback Machine) Gradoplov, Na današnji dan, 14. svibnja, urednik i autor Sebastijan Vukosavić, 14. svibnja 2016.
- ↑ Ivo Goldstein o Holokaustu i kardinalu Stepincu, str. 47
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- WorldCat
- Knjižnica FOI Hugo Gjanković, članci u časopisima
- Billiongraves