Hugo Klajn

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Hugo Klajn
Hugo Klajn
Rođenje 30. rujna 1894.
Smrt 2. prosinca 1981.
Zanimanje liječnik, redatelj
Portal o životopisima

Hugo Klajn (Vukovar, 30. rujna 1894.Beograd, 2. prosinca 1981.), srpski liječnik i redatelj židovskog podrijetla.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Hugo Klajn je rođen u Vukovaru 30. rujna 1894. u židovskoj obitelji koja je generacijama živjela u Hrvatskoj. Osnovnu i srednju školu završio je u Vukovaru. Studirao je medicinu u Beču slušajući predavanja Sigmunda Freuda. Diplomirao je 1919. godine. Nakon diplome preselio se je u Beograd, gdje se oženio Stanom Đurić. Između dva svjetska rata Klajn je radio kao liječnik u Beogradu, te prevodi i piše tekstove iz područja psihoanalize. Klajn je dao poseban doprinos proučavanju ratnih anksioznih poremećaja svojom studijom "Ratna neuroza Jugoslavena" iz 1945. godine.[1][2]

Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine, postaje stalni redatelj "Narodnog kazališta u Beogradu". Režirao je niz kazališnih predstava u narodnim kazalištima Sarajeva, Niša, Skoplja, Mostara, Banje Luke i Splita. 1959. godine režirao je TV dramu "Dnevnik Anne Frank". Od 1949. bavi se pedagoškim radom na "Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu" kao profesor kazališne režije, a od 1949. do 1952. godine predaje psihologiju. Svojom dvadesetogodišnjom praksom redatelja-analitičara, koju je prenosio na svoje učenike i pretočio u svoje djelo „Osnovni problemi režije“, dr. Hugo Klajn je utro put mnogim generacijama koje i danas prate njegove radove. Tako da danas kada se govori o sistemu glume i režije, po kome se rukovode umjetničke škole u svijetu, govori se o "Stanislavski sistemu" i "Osnovnom problemu režije Klajn", a koji zajedno čine osnovu za obrazovanje novih generacija umjetnika poznatom pod imenom "Sistem Klajn-Stanislavski".[1][2]

U braku sa suprugom Stanom Đurić imao je sina Ivana Klajna, akademika i jezikoslovca.[1][2]

Knjige[uredi | uredi kôd]

  • "Nervi sistem" (1933.)
  • "Abnormalnosti normalnih. Tri predavanja iz primenjene psihopatologije" (1936.)
  • "Život dvočasovni: pozorišne kritike" (1957.)
  • "Osamnaesti brimer Luja Bonaparte" (1960.)
  • "Šekspir i čoveštvo" (1964.)
  • "Uvod u psihoanalizu" (1964.)
  • "Pojave i problemi savremenog pozorišta" (1969.)
  • "Odabrana dela Sigmunda Frojda" (1973.)
  • "Psihopatologija svakodnevnog života" (1981.)
  • "Režija u amaterskom teatru: priručnik za amatere reditelje" (1992.)
  • "Ratna neuroza Jugoslavena" (1995.)
  • "Kir Janja" (1998.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c (srp.) Südwestrundfunk, Aleksandar. 18. srpnja 2011. Ivan Klajn: Krleža me je učio tajnama fine književnosti. Blic. Pristupljeno 13. kolovoza 2013. Navedeno je više parametara |prezime= i |autor= (pomoć)
  2. a b c (engl.) The Mysterious Career Change of Hugo Klajn. CEEHM Network. 24. svibnja 2013. Pristupljeno 17. kolovoza 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]