I Muvrini

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
I Muvrini

Festival du bout du Monde 2011 - I Muvrini en concert le 6 août- 021.jpg

Osnivanje1970. aktivni od 1979.
MjestoTagliu-Isulaccia
Žanr/ovitradicionalna narodna, polifonija
Producentska kućaSony BMG
Internetska stranicahttp://www.muvrini.com
Originalna postava
Alain i Jean-François Bernardini
Članovi (članice)
Erlaitz De Madariaga
Alain Bernardini
Jean François Bernardini
Stéphane Mangiantini
Mickey Meinert
Achim Meier
Loic Taillebrest
César Anot
Jean-François Luciani
Thomas Simmerl
Bivši članovi
Jean Christophe Bastiani
Jean-Charles Adami
Josefina Fernandez
Fratellu Ventura
Austinu Agostini
Carlu Agostini
Régis Gizavo
Erlaitz De Madariaga
Značajni instrumenti
kololira, gitara, gajde...
Portal o glazbi


I Muvrini[1][2] [3]korzikanski je sastav koji je postao poznat po izvođenju i promicanju korzikanske tradicionalne glazbe. Sastav su osnovali braća Alain i Jean-François Bernardini krajem 1970.-ih u malom selu Tagliu-Isulaccia na krajnjem sjeveru Korzike. Njihov otac Ghjuliu (preminuo 1977.), koji je bio poznati korzikanski pjesnik i pjevač, inicirao ih je na izvođenje i promicanje tradicionalne korzikanske glazbe.

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Sastav je dobio ime po autohtonoj vrsti malog korzikanskog muflona[4], koji je izvorno pronađen samo na mediteranskim otocima Korzici i Sardiniji, ali je tijekom vremena uveden u mnoge druge regije Europe.

Pregled[uredi | uredi kôd]

I Muvrini grupa je započela sa izvedbom pjesama u tradicionalnom korzikanskom stilu (gitara i glas, polifonija), prije nego što su se postupno otvorili svjetskoj glazbi[5] i raznolikosti. Svoju su orkestraciju[6] posebno obogatili glazbenim instrumentima poput kololire (francuski:Vielle à roue; engleski: Hurdy-gurdy) i gajdi. Tijekom svoje duge karijere bili su jedan od najistaknutijih sastava te vrste, tako da su surađivali s mnogim francuskim i stranim umjetnicima poput Stinga, Luze Casal, MC Solaara ili Véronique Sanson (između ostalih). Od 1979. do 2007. sastav je objavio tridesetak albuma, što studijskih što uživo, gdje je album iz 2007. I Muvrini et les 500 choristes (I Muvrini i 500 zboraša) postao sedma Zlatna ploča od 1994. Njihov stil evoluirao je od najtradicionalnijih oblika korzikanske polifonije do pijevivih tonova a da pri tome nikad nisu iznevjerili svoj materinski jezik.

Razvoj[uredi | uredi kôd]

Krajem 1980-ih, sastav I Muvrini igrao je ulogu kulturnog pionira, jer u to vrijeme na Korzici nije postojala niti jedna struktura ili organizacija za distribuciju glazbe općenito. Sastav je preživljavao upravljajući i financirajući samog sebe, snimajući svoje radove o svom trošku, a sve to gradeći reputaciju na način da su održavali stotine koncerata po otoku nudeći besplatan ulaz onima mlađim od 15 godina. Nadalje, u želji da povećaju svijest o tradiciji predaka, aktivno su radili na stvaranju škola za podučavanje korzikanskog pjevanja. Nekoliko godina kasnije, uslijed sve većeg uspjeha, I Muvrini prešao je na kontinentalni dio Francuske i započeo seriju nastupa na festivalima u Printemps de Bourges[7], u teatru Bobinu[8], te u Bretanji - zemlji snažnog nacionalnog ponosa. Dok su objavljivali svoje ploče, popularnost sastava bila je sve veća. Takvoj popularnosti je znatno pomogla sve veća posjećenost koncerata čiji je dobar dio publike dolazio sa Korzike, tako da je u ljeto 1993. godine trećina otočnog stanovništva pohrlila na njihove rasprodane koncerte. Prestižno kazalište Zenith[9] i Dvorana Bercy (Palais Omnisports de Paris-Bercy), obje u Parizu, uskoro su redom osvojene. Grupa je poznata u inozemstvu, posebno u zemljama poput Švicarske, Belgije, Njemačke i Nizozemske, koje je grupa posjećivala na turnejama promovirajući svoje nove albume. I Muvrini je nastavio surađivati s Jacquesom Dutroncom na pjesmi "Corsica" s njihovog albuma CQFD kao i s Véroniqueom Sanson.

Diskografija[uredi | uredi kôd]

Koncert u Varšavi, rujna 2008.

Studijski albumi[uredi | uredi kôd]

  • 1979 - ...Ti ringrazianu
  • 1980 - Anu da vultà
  • 1981 - ...È campà quì
  • 1984 - Lacrime
  • 1985 - 85
  • 1986 - À l'encre rouge
  • 1988 - Pè l'amore di tè...
  • 1989 - Quorum
  • 1991 - À voce rivolta
  • 1993 - Noi
  • 1995 - Curagiu
  • 1998 - Leia
  • 2002 - Umani
  • 2005 - Alma
  • 2007 - I Muvrini et les 500 choristes
  • 2010 - Gioia
  • 2012 - Imaginà
  • 2015 - Invicta
  • 2016 - Pianetta
  • 2017 - Luciole

Kompilacijski albumi[uredi | uredi kôd]

  • 1998 -
  • 2000 - Pulifunie
  • 2000 - A strada
  • 2013 - Best of (3 CDs)

Albumi uživo[uredi | uredi kôd]

  • 1990 - In core
  • 1994 - Zenith 93
  • 1996 - Bercy 96
  • 2006 - ALMA 2005

Video / DVD-i[uredi | uredi kôd]

  • I Muvrini at Bercy '96
  • Giru FR3
  • Zenith '92
  • Terra
  • Alma 2005

Recenzije[uredi | uredi kôd]

I Muvrini oživio je korzikansku kulturu i posebno njezinu glazbu. To je utoliko spektakularnije jer je grupa nastala u vrijeme kada regionalni jezici nisu bili prepoznati, pa čak ni odobreni. Osamdesetih godina, kada je sastav pjevao tradicionalne polifonije (uključujući paghjelle), u svoj repertoar je dodavao protestne pjesme. Također je bio žrtva nekoliko općinskih uredbi kojima im se zabranjivao nastup u određenim korzikanskim selima, što je ponekad dovodilo do sukoba između nacionalista sa aktivistima udruge francuske i republikanske Korzike (CFR . Corse française républicaine[10][11]).


Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. I Muvrini. bib.irb.hr/. (engl.) Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  2. I Muvrini. allmusic.com/. (engl.) Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  3. I MUVRINI Službena web stranica. muvrini.de/. Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  4. Korzikanski muflon. oncfs.gouv.fr/. (engl.) Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  5. Svjetska glazba. britannica.com/. (engl.) Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  6. Instrumentacija. enciklopedija.hr. Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  7. Povijest Printemps de Bourges. ville-bourges.fr/. (engl.) Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  8. Teatar Bobino. spomenikdatabase.org/. (engl.) Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  9. Le Zénith Paris - La Villette. newworldencyclopedia.org/. (engl.) Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  10. CFR demonstracije početkom '80-ih. corsicatheque.com/. (francuski) Pristupljeno 6. prosinca 2020.
  11. Udruga za francusku i republikansku Korziku. data.bnf.fr/. (francuski) Pristupljeno 6. prosinca 2020.