Ilija Slavnić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Ilija Slavnić (r. Donji Korićani, 1908.), visoki partizansko-četnički vojni dužnosnik i dužnosnik BiH[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Donjim Korićanima. Pred Drugi svjetski rat na radnom mjestu šumskog radnika. Suorganizator ustanka srpsko stanovništva oko Korićana, Petrova polja i Šipraga s članovima KPJ. Uspostavom NDH poticao srpsko stanovništvo na pobunu protiv hrvatske države. Početkom kolovoza, na Ilindan 2. kolovoza je po zaravni planine Vlašića održavao masovne sastanke s mještanima gdje ih je pozivao na ustanak protiv Hrvatske. 7. kolovoza je vodio je sastanak u šumi na Petrovom polju pred više od dvjesta srpskih seljaka iz sela Imljana, Korićana i okolnih sela na kojem se jednoglasno zaključilo da će dići ustanak i povesti akciju protiv hrvatske vlasti. Sastanci su u svezi sa zapovijedi zapovjednika četničkih gorskih stožera generalstožerskog pukovnika Draže M. Mihajlovića iz kolovoza 1941. o formiranju četničkih jedinica. [1] Slavnić se tako već početkom kolovoza odmuetnuo s dijelom nezadovoljnog i pobunjenog srpskog stanovništva Imljana i Korićana. Unatoč pozivima hrvatskih vlasti i žitelja Korićana nije se više htio vratiti u normalan civilizacijski život, kao ni većina njegovih istomišljenika i suboraca. Došao je na čelu Imljanske čete, vojne postrojbe koja je nastala i premanapucima Draže Mihajlovića, ali i Josipa Broza i KPJ-u. Slavnić se ravnao po zapovjedi Draže Mihajlovića iz rujna 1961. o mobilizaciji ljudstva i materijalnih sredstava.[2] Imljanskom je četom zapovijedao do svibnja 1942. godine.[1] U historiografiji ju se pogrešno navodi kao Imljanska partizanska četa, jer u to vrijeme četnici i partizani nastupali su zajedno pa se sve postrojbe trba nazivati prema imenima mjesta ili drugih zajedničkih pojmova, a ne četničke ili partizanske.[3] Tog je mjeseca učlanio se u KPJ te s dijelovima 4. Krajiškog odreda NOP otišao u Bosansku Krajinu sudjelovati u ofenzivi na Kozari. Nakon toga se vratio na matično područje Imljana i Korićana gdje je obnašao dužnosti zapovjednika mjesta Kotor Varoša, zapovjednika bataljuna (bojne) i 4. Krajiškog odreda NOP, pa Banjolučkog odreda NOP, zapovjednika područja za Srednju Bosnu, zapovjednika okruga Kotor Varoš–Banja Luka. 1944. godine izabran je za člana drugog zasjedanja ZAVNOBIH-a. Poslije rata umirovljen je u činu majora (bojnika) u pričuvi a nastavio je djelovati na društveno-političkim dužnostima.[1]

Priznanja[uredi | uredi kôd]

Primio je brojna ratna i mirnodopska odlikovanja i Partizansku spomenicu 1941. [1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Safarić Stipo Pilić: Korićani u Drugom svjetskom ratu, str. 9 (pristupljeno 22. srpnja 2019.)
  2. Safarić Stipo Pilić: Korićani u Drugom svjetskom ratu, str. 13 (pristupljeno 22. srpnja 2019.)
  3. Safarić Stipo Pilić: Korićani u Drugom svjetskom ratu, str. 14 (pristupljeno 22. srpnja 2019.)