Imljani

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Imljani
Imljani na karti BiH
Imljani
Imljani
Imljani na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Entitet Republika Srpska
Općina/Grad Skender Vakuf / Kneževo
Zemljopisne koordinate 44°24′N 17°29′E / 44.40°N 17.48°E / 44.40; 17.48Koordinate: 44°24′N 17°29′E / 44.40°N 17.48°E / 44.40; 17.48
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 1.565

Imljani su naseljeno mjesto u sastavu općine Skender Vakuf / Kneževo, Republika Srpska, BiH.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Pod zajedničkim nazivom Imljani označava se dio podvlašićkog platoa, koji se nalazi na 15 km zračne linije sjeverozapadno od planine Vlašić i Travnika. Smješten je između Ugra sa zapadne i jugozapadne strane, Kobilje i potoka Zmajevca na sjeveru i Ilomske sa istočne strane. Cijeli ovaj ivični pojas ispresijecan je dubokim riječnim i strmim kosinama tako da su visinske razlike među zaseocima velike. Nadmorska visina u niskom Pougarju kreće se između 550-600 m, na ušću Ilomske oko 600 m, a dok je srednja visina centralnog dijela Imljana je oko 1100 m. Ove visinske razlike znatno su ublažene u dolini Zmajevca na njegovoj istočnoj, izvorišnoj, strani prema naselju Zlovarići u Vlatkovićima, gdje šumski prijevoj Potkres pravi kontinuirani geomorfološki nastavak između Imljana i Petrova polja na istoku. Iako su Imljani u velikoj mjeri izolirani od susjednog Pougarja, Korićana, Kobilje (osim pomenute sjeveroistočne strane) i ogranaka Vlašića, mogu se uvrstiti u kompleks platoa ispod te planine, kao njen krajnji, sjeverozapadni nastavak, dok je sjeverni dio više povezan sa karstnim platoom tzv. Ravne Vrhovine.

Imljani obuhvataju niz zaselaka koja okružuju centralno naselje Vidovište, na kojem su ispostave lokalne vlasti, crkva i osnovna škola.

Povijest[uredi VE | uredi]

Najstarije pominjanje Imljana "na području Vrhovina" pod današnjim imenom datira iz 16. stoljeća. Prema tim podacima, Imljani su tada imali 14 kuća, među kojima je bila i jedna muslimanska. Najvjerovatnije je to bila kuća sa trgovinom Muje Šiprage, oca rahmetli Omera Šiprage, u kraju šire poznatog po nadimku "Poglavica", jer je u službenom "Sarajevskom listu", 1890. izašao Oglas:

Wikicitati „"Izrok – Kod okružnog suda u Banjaluci je današnjim danom uknjižena u registar za inokosne tvrtke trgovina Omera Šiprage u Imljanima sa mješovitom robom pod firmom „Omer Šipraga", koju će vlasnik sâm turski bilježiti.
Okružni sud Banjaluka, 12. septembra 1890.[1]

Naredni provjerljivi podaci su statistički popisi stanovnika iz vremena austro-ugarske okupacije. Prije popisa stanovništva Bosne i Hercegovine 1885.,Imljani su zabilježeni kao općina (džemat) Imlani (okrug Travnik, kotar Jajce) u čijem se sastavu nalazilo 12 sela, među kojima su Benići, Đenići, Makarići i Ponorci sa područja današnjih Imljana; u njima je popisano ukupno 671 stanovnika. Isti broj stanovnika vidi se i iz Šematizma pravoslavne mitropolije i arhidijeze dabrobosanske za 1882. godinu. U to izvoru, spominje se i 55 kuća. Prema popisu stanovništva iz 1948., Imljani su imali 2019 stanovnika sa 226 kuća, uračunavši tu i Petrovo Polje, koje se za vrijeme Drugog svjetskog rata počelo naseljavati imljanskim stanovništvom. Prema administrativno-teritorijalnoj podjeli 1955. god., Imljani potpadaju pod nadležnost NOO Šiprage, Srez Banja Luka. U Imeniku mjesta iz te godine, pored Imljana spominju se još Benići, Đenići, Makarići, Ponorci i Vujnovići. Ova naselja se ne spominju i u Imeniku mjesta 1960., nego se navode samo Imljani. Novo sjedište NOO je Kotor-Varoš, a sjedište Sreza je Banja Luka.

Imljani, zajedno sa susjednom Kobiljom, Vlatkovićima i Donjim Korićanima, predstavljaju jednu širu ruralnu grupaciju. Od pomenutih sela izdvajaju se jednom specifičnošću: zajedničkom slavom sv. Simeuna Bogoprimca.

U naselju se nalazi rimsko nalazište sa ostacima bazilike starohrišćanske crkave.[2]

Srednjovjekovna Bosna[uredi VE | uredi]

Dosta logično se pretpostavla da su se u dalekoj prošlosti Imljani nalazili u Župi Mel, sa centrom u Melini. U njoj su se nalazili ostaci utvrde grada Korlač (ili Orlač). Odatle se mogao kontrolirati značajan put prema Župi Lašva, preko današnjeg Vitovlja i Dobretića.[3][4]

Mel se povezuje i sa područjem nekadašnje nahije Vrhovine, na planinskom području između Banja Luke i Jajca, s obje obale Vrbasa, uključujući i srednji tok Ugra, sa Skender Vakufom, Imljanima i Melinom. Centar Vrhovina je bio u Skender Vakufu, koji je, prema provjerljivim podacima osnovan 1660. godine, a ranije ime mu nije zapisano.[5]

Južno od Imljana, pri ušću Ilomske u Ugar, na Korićanskim stijenama nekada je postojao i grad Oštrec ili Oštrc. Na Gostilju (između Vitovlja) i Turbeta bio je stari grad Tisac, o čijim ostacima nema zabolježenih podataka. Selo "Korićane" je navedeno u popisu sa kraja 16. stoljeća. Nahija Vrhovine je prvi put popisana u defteru iz 1528-130, uključujući 8 naselja, sa 180 kuća. Taj popis je napravljen neposredno nakon pada Jajačke Banovine.

Rat u Bosni i Hercegovini[uredi VE | uredi]

U rubnom području mjesne zajednice, preko kanjona Ilomske nala zi se selo Donji Korićani. Ispod njih su Korićanske stijene, lokacija na kojoj je masakrirno preko 200 prijedorskih (bošnjačkih i hrvatskih) civila iz Prijedora i okolnih naselja, 21. kolovoza 1992. Zločin su počinile policijske i vojne snage Bosanskih Srba. Civilima je da se postroje nad provalijom dubokom oko 300 m, a zatim su im rafalima pucali u leđa. Samo nekolicina je preživjela taj monstruozni zločin.

Dugo nakon toga iznad provalije su kružila jata gavranova – lešinara. Te činjenice su potvrđene i brojnim presudama na ICTY Tribunalu u Haagu.[6][7][8][8][9][10][11][12][13][14][15][16]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Imljani
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 1.544 (98,65%) 2.044 (98,83%) 2.052 (99,37%)
Muslimani 3 (0,19%) 1 (0,04%) 0
Hrvati 1 (0,06%) 6 (0,29%) 5 (0,24%)
Jugoslaveni 5 (0,31%) 2 (0,09%) 0
ostali i nepoznato 12 (0,76%) 15 (0,72%) 8 (0,38%)
ukupno 1.565 2.068 2.065

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.



Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Nedovršeni članak Imljani koji govori o naselju u Bosni i Hercegovini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.



  1. Uredništvo (1890): Oglasi. Sarajevski list , 03.10. 1890.
  2. Opštine Republike Srpske: Kneževo, str. 12, Bilten br. 16 (srpski). Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji (16. 2. 2012.) pristupljeno 21. 3. 2012.
  3. Мргић-Радојчић Ј. (2002): Доњи Краји – Крајина средњовековне Босне. Филозофски факултет, Београд, ISBN 868026959X.
  4. Hadžijahić M. (1970): O nekim lokalitetima iz povelje Bele IV od 20. jula 1244. godine. Radovi ANUBiH, 35: 289-291.
  5. Handžić A. (1975): O formiranju nekih gradskih naslja u Bosni u XVI vijeku. POF, 25: 166-167.
  6. Iris M. (2009). NAPA Bulletin, Passages: The Ethnographic Field School and First Fieldwork. John Wiley & Sons, ISBN 9781444306965.
  7. Waterfield B.: (16 May 2012). "Ratko Mladic trial: with a clap and a cut-throat gesture, the 'Butcher of Bosnia' faces justice". The Daily Telegraph (London). Retrieved 2014-08-12.
  8. 8,0 8,1 "Arhivirana kopija" pristupljeno 9 Rujan 2019
  9. TRIAL : Profiles Arhivirano s izvorne stranice 22 Travanj 2016, pristupljeno 3. veljače 2016.
  10. http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/babic_zoran_803.html
  11. TRIAL : Profiles Arhivirano s izvorne stranice 22 Travanj 2016, pristupljeno 3. veljače 2016.
  12. http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/milorad_radakovic_800.html
  13. http://www.trial-ch.org/en/trial watch/profile/db/facts/milorad_skrbic_801.html
  14. TRIAL : Profiles Arhivirano s izvorne stranice 22 Travanj 2016, pristupljeno 3. veljače 2016.
  15. http://www.trial-ch.org/en/trial watch/profile/db/facts/jankovic_dusan_797.html
  16. http://www.trial-ch.org/en/trialwatch/profile/db/facts/zeljko_stojnic_802.html