Kotor Varoš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kotor Varoš
BH municipality location Kotor Varos.png
Entitet Republika Srpska
Sjedište Kotor Varoš
Načelnik
Površina 560km2 km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

36.853 (1991.)
66/m2/km²
Pošta

Kotor Varoš je grad i općina u Bosni i Hercegovini, u entitetu Republika Srpska.[1][2][3]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Kotor Varoš
Na popisu stanovništva 1910. Hrvati su u Kotor Varošu bili relativna većina s 49 %. Na prvom poslijeratnom popisu 1948. većina su Muslimani. Nakon velikosrpske agresije mnogi su Hrvati protjerani, izbjegli ili iselili te su danas u gradu većina Srbi.[4]

Po službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Kotor Varoš imala je 36.853 stanovnika, raspoređenih u 42 naselja.

Pregled po popisima[uredi VE | uredi]

Godina popisa 1879. 1885. 1889. 1910 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2013.
Populacija 422 418 312 1.361 1.428 1.400 33.189♦ 4.715 32.516♦ 4.117 5.423 3.746 8.360

Kotar Kotor Varoš[5]

Stanovništvo općine Kotor Varoš
Godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 14.056 (38,14%) 14.771 (41,36%) 15.255 (46,46%)
Muslimani 11.090 (30,09%) 9.667 (27,06%) 8.366 (25,48%)
Hrvati 10.695 (29,02%) 9.572 (26,80%) 8.863 (26,99%)
Jugoslaveni 745 (2,02%) 1.269 (3,55%) 176 (0,53%)
Ostali i nepoznato 267 (0,72%) 434 (1,21%) 172 (0,52%)
Ukupno 36.853 35.713 32.832

Kotor Varoš (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Kotor Varoš
Godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 2.522 (34,03%) 1.310 (24,15%) 749 (19,99%)
Hrvati 2.432 (32,81%) 1.789 (32,98%) 1.490 (39,77%)
Muslimani 1.800 (24,28%) 1.436 (26,47%) 1.342 (35,82%)
Jugoslaveni 547 (7,38%) 787 (14,51%) 110 (2,93%)
Ostali i nepoznato 110 (1,48%) 101 (1,86%) 55 (1,46%)
Ukupno 7.411 5.423 3.746

Stanovništvo po općinama Kotara Kotor Varoš, 1953.[uredi VE | uredi]

Popisno područje Ukupno Srbi Hrvati Slovenci Makedonci Crnogorci Jugoslaveni-neopredijeljeni Česi Poljaci Rusini
Ukrajinci
Ostali Slaveni Ostali neslaveni
Kotar Kotor Varoš 37898 25008 6485 4 4 10 6375 2 2 8
Kotor Varoš 4715 805 2640 2 3 6 1253 1 1 4
Maslovare 4574 3966 8 600
Previle 4576 3537 696 342 1
Skender Vakuf 7100 6566 16 518
Šiprage 7746 6036 24 1 1 1682 2
Vrbanjci 4919 1678 1728 1 4 1505 1 1 1
Zabrđe 4268 2420 1373 475

[6]

Popis 1931.[uredi VE | uredi]

Kotor-Varoš[7]
Naselje↓/Religija Muhamedovci Istočno-pravoslavni Rimo-katolici Jevreji Ukupno
Čepak 10 15 236 261
Kotor katolički
(Zagrađe)
7 104 121
Kotor turski 184 5 20 209 3
Kotorište 6 42 201 1 250
Slatina na Vrbanji 69
Varoš 270 21 9 3
Ukupno 470 90 839 1 1400

Stanovništvo kotara Kotor Varoš, 1921.[uredi VE | uredi]

Religijska pripadnost[uredi VE | uredi]

Ukupno Pravoslavci Rimokatolici Grkokatolici Muslimani Izraelićani Drugi
22.072 14.161 3.985 43 3.876 4 3

[8]

Materinji jezik[uredi VE | uredi]

Srba ili Hrvata Slovenaca Čehoslovaka Rusina
Rutena/Malorusa
Poljaka Rusa Mađara Nijemaca Rumunja Talijana
21.938 42 15 39 6 3 6 19 1 3

[8]

Stanovništvo Kotor Varoša, 1921.[uredi VE | uredi]

Religijska pripadnost[uredi VE | uredi]

Ukupno Pravoslavci Rimokatolici Grkokatolici Muslimani
1.428 123 658 3 644

[8]

Materinji jezik[uredi VE | uredi]

Srba ili Hrvata Slovenaca Čehoslovaka Rusina
Rutena/Malorusa
Poljaka Rusa Mađara Nijemaca Rumunja Talijana
1.398 6 13 1 2 1 2 4 1 3

[8]

Popis 1910.[uredi VE | uredi]

Religija[7]
Muslimani Rimo-katolici Grkokatolici Ukupno
607 752 2 1361

Popis 1889.[uredi VE | uredi]

Kotor[7]
Naselje↓/Religija Muhamedanci Rimo-katolici Ukupno
Kotor katolički 127 127
Kotor turski 97 97
Kotorište 119 119
Ukupno 97 246 343

Kotor 1885[uredi VE | uredi]

Kotor
Religija/Naselje Kotor katolički Kotor turski Kotorište Ukupno
Muhamedanci 0 133 1 134
Istočni pravoslavci 9 9 1 19
Rimokatolici 114 24 127 265
Ukupno 123 166 129 418

[9]

Kotor 1879.[uredi VE | uredi]

Naselje/Religija Muhamedanci Rimokatolici Ukupno
Kotor katolički 126 126
Kotor turski 97 97
Kotorište 119 119
Ukupno 97 325 422

[8]

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Kotor Varoš, gotovo u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine ušao je dio naseljenog mjesta Kruševo Brdo II.

Povijest[uredi VE | uredi]

Područje općine Kotor Varoš je arheološki i povijesno daleko manje istraženo, koliko po svom položaju u odnosu na širi areal zaslužuje. Povijest bilježi da su na ovim prostorima postojala naselja u dalekoj prošlosti, čak i u razdoblju neolita. Ovo područje su tada naseljavali Iliri. U 4. stoljeću pr. Kr. na ovo područje su prvi put prodrli Kelti, koji su se u više navrata zadržavali na području BiH. Pred kraj starog vijeka područje oko rijeke Vrbas, Vrbanje i Sane naseljavalo je tračansko pleme Mezeji.

U 1. stoljeću ovo područje osvajaju Rimljani koji postupno asimiliraju Mezeje i angažiraju ih u svoje legije i svoju mornaricu. Iz tog razdoblja postoji više lokaliteta koji ukazuju na rimske građevine: u Šipragama na području Crkvine 1981. godine otkriveni su ostatci ranokršćanske bazilike (3. - 5. stoljeće); rimskih opeka nađeno je na više lokaliteta: Stari grad Lauš, današnji Lauši u Maslovarama, zatim u Pobrđu i Zabrđu i na ušću potoka Svinjara u rijeku Vrbanju i na putu od Banje Luke do Skender Vakufa. U 7. stoljeću ovo područje naseljavaju Južni Slaveni koji su se miješajući sa starosjediocima zadržili do današnjih dana. Slavenizacijom ovog dijela balkanskog poluotoka tu se formiraju prve državice Južnih Slavena, a među njima i prva bosanska država u 10. stoljeću.

Prema Ljetopisu popa Dukljanina (Barskog rodoslova), polovicom 12. stoljeću župe Uskoplje, Pljeva i Luka bili su u sastavu Bosne. Prvi pisani dokumenti o naselju na ovom području datiraju iz 1322, 1323. i 1412. godine. To je povelja Stjepana II. Kotromanića (bosanskog bana od 1322. do 1353. godine), koji daruje Vukosavu Hrvatiniću 1322. godine župe Danicu i Vrbanju s gradovima Ključem i Kotorom kao osobni posjed, zato što mu je ovaj pomogao prilikom preuzimanja vlasti u sukobu s Babonićima. Ovaj feudalni posjed Hrvatinića je kasnije, 1404. godine još više proširio Hrvoje Vukčić Hrvatinić (Stjepančić), koji se nazivao gospodarem Donjih kraja (područje od rijeke Vrbasa do preko Sane a kasnije je još više prošire). Iako su hrvatsko-ugarski kraljevi Ludovik I. Anžuvinac i Žigmund Luksemburški, (koji je kasnije vladao u Češkoj i Svetom Rimskom Carstvu) pokušali osvojiti Bosnu, nije im polazilo za rukom. Čak je hrvatsko-ugarski kralj Žigmund 1411. godine Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću priznao pravo posjeda Donjih kraja. U to vrijeme gradovi Kotor i Zvečaj u Rijesnom kod Banje Luke su imali strateški značaj za obranu Bosanske države.

Od 1519. srednjevjekovni grad Kotor je pod turskom upravom. Tad se pored naselja Kotor formira naselje Varoš na području današnjeg Donjeg Varoša. Širenjem grada u oba pravca po riječima arheologa Đurđevića, nastao je grad koji je u svom nazivu zadržao oba imena Kotor-Varoš, u čiji sastav su ušla naselja: Kotor katolički, Kotor turski, Čepak, Slatina i Varoš, a koji se prvi put pod tim imenom spominje 1889. godine, poslije popisa stanovništva, koje je tada organizirala Austro-Ugarska monarhija, a koja je odlukom velikih sila anketirala BiH 1878. godine. Od 1. prosinca 1918. godine Kotor Varoš je u sastavu Kraljevine SHS, a od 1945. u sastavu FNRJ kasnije SFRJ. Još davne 1944., pedantni partizanski inženjerci su zabilježili zatečeno stanje u i oko tvrđave Kotor, koje je kasnije opisao jedan od oslobodilaca Kotor-Varoša:

"Štab 11. NOU divizije vodio je računa o specifičnim uvjetima za vođenje narodnooslobodilačke borbe na terenu srednje Bosne. Težio je da svakoj potčinjenoj brigadi, kao svojoj operativnoj jedinici, osigura život i borbena djelovanja pod približnim uvjetima. Kako oni, u odnosu na ishranu, smještaj, klimatske i zemljišne uvjete, pa i neprijatelja, nisu svuda bili jednaki, već na jednom prostoru teži i složeniji, a na drugom lakši, on je srednju Bosnu, prema tome, razvrstao u tri područja: na Župu, pod kojom se podrazumijevao širi prostor oko Prnjavora, prostor prema pruzi Derventa — Doboj i na Vrhovinu, pod čim se podrazumijevao prostor južno od planine Borje – Uzlomac. Napravio se i ustalio plan po kome su se svaka dva mjeseca brigade pomjerale sa prostorije na prostoriju, po izvjesnom redoslijedu.

Po tom planu 14. SBNOU brigada morala je krajem veljače 1944. ići na prostor Kotor-Varoš – Šiprage – Skender-Vakuf, odnosno u Vrhovinu, i tamo smijeniti 12. KNOU brigadu Petra Mećave. S prostora oko Prnjavora 14. brigada je krenula u tom pravcu 25. veljače. Stupala je u dvije kolone: jednom preko sela Kokora, a drugom preko sela Vijačana, za Karač. Odatle se, jednom kolonom preko Jošavke, a drugom preko Donje Šnjegotine, produžilo za Opsječko. U tijeku pokreta preko Vijačana, u šumi Reljevcu, zapucali su četnici, pri čemu je poginuo Hakija Asima Tabaković iz s. Lišnja, borac 1. čete 1. bataljona. Kolona koja je od Karača išla preko Jošavke vodila je 27. veljače borbu s jošavačkom četničkom brigadom. Borba je trajala oko tri sata, a dva borca iz brigade su ranjena. Jedan od njih bio je Boško Segić iz Štrbcaca. Pošto su četnici razbijeni i potisnuti u okolna brda, brigada je izbila s obje kolone na Opsječko, a odatle se preko Skatavice spustila u rejon Kotor-Varoša.

U Kotor-Varošu postoje ostaci stare tvrđave Kotor, odnosno Bobas, kako se u nekim dokumentima naziva, koja se 1322. godine spominje prvi put, kada je pripadala župi Vrbanja i služila kao neka vrsta predstraže Jajcu, zbog sve češćih napada Ugarske na Bosnu.

Tvrđava je sagrađena na teško pristupačnom visu iznad kotor-varoške kotline. Nema podataka tko je i kada tvrđavu sagradio i tko je njome prvi gospodario. Tvrđava je dugačka oko 40, a široka oko 6 do 12 metara. Kameni zidovi su debeli oko dva metra. Na istočnom dijelu tvrđava se gotovo nadvila nad strmu stranu iznad oštre okuke riječice Jakotine, koja tu pravi mali lijepi vodopad Bobas, visine oko 7 metara. U tvrđavi se nalaze ostaci zvonika, koji je bio širok oko 5 metara. Od njega se spuštaju kamene stepenice ka tvrdo zidanoj i dosta očuvanoj tamnici, čije zidine dopiru do samog korita rijeke Jakotine, iznad vodopada.

Početkom 17. stoljeća, naselje ispod tvrđave Kotor bilo je manje od sela Večići, i počelo se širiti tek krajem toga i početkom sljedećeg stoljeća. Tome je doprinijela tadašnja migracija stanovništva na to područje. Među doseljenicima bilo je Turaka iz daleke Anadolije i muslimanskog življa iz Hercegovine, koje je tu dobijalo posjede i napuštalo svoja dotadašnja neplodna obitavališta. Bilo ih je i iz Banjaluke, Jajca, Travnika i Visokog. Među doseljenim hrvatskim življem najviše je bilo Dalmatinaca, nešto iz okoline Kupresa, a srpske obitelji bile su iz Hercegovine, s područja Mrkonjić-Grada, kao i s područja Prnjavora, kad se južno od rijeke Save u 18. stoljeću pojavila kuga.

Tako su se u kotor-varoškoj kotlini, s obje strane rijeke Vrbanje, u koju ispod tvrđave utiče riječica Jakotina, našli i počeli zajedno živjeti Muslimani, Hrvati i Srbi, naselje uz naselje i, često, kuća uz kuću. Oni su u varoši izgradili dvije džamije i dvije crkve: katoličku i pravoslavnu. Školu su podigli mnogo kasnije, tek 1892. godine, poslije okupacije Bosne od strane Austrougarske, i to osnovnu, sa četiri razreda, koja je dugo bila jedina na tom području.

U to vrijeme izgrađena je cesta Banjaluka – Kotor-Varoš – Teslić, te bolnica, što je uz otvaranje rudnika ugljena u Maslovarama i izgradnju uskotračne željezničke pruge prema Banjaluci bio početak kakvog-takvog razvoja."[10]

Rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995)[uredi VE | uredi]

Tijekom rata u Bosni, došlo je do sukoba između pripadnika Vojske Republike Srpske i Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine u kojima su stradali civili i vojnici. Lokalno stanovništvo je ubijano i protjerano, pritvarano i mučeno u logorima, koje je organizirala novoosnovana vlast Republike Srpske. Ubijeno je oko 3000 ljudi, a protjerano oko 20000 Bošnjaka i Hrvata.

Već početkom rata u Bosni i Hercegovini, počeo je hapšenje, mučenje, ubijanje i protjerivanje civila (Bošnjaka i Hrvata) u dolini Vrbanje, od Kruševa Brda do Banjaluke.[11][12][13][14][15][16][17][18][19][20][21][22][23][24] Samo u Grabovici je bestragom nestalo oko 200 Bošnjaka iz Večića, Hrvaćana i drugih okolnih sela, a traga se za još oko 370 nestalih civila. O progonima Bošnjaka iz doline Vrbanje, uživo su izvještavale najuglednije svjetske medijske agencije (BBC, Reuters, CNN i dr.).[25]

Prema jednoj od optužnica i presudi Tribunala u Hagu, u točki 40, među ostalim lokacijama logora u 12 krajiških općina, stoji:

Wikicitati „"40. Logori i zatočenički objekti, u kojima je radio i kojima je upravljao vojni i policijski kadar, pod rukovodstvom kriznih štabova i VRS-a, uključuju sljedeće: u opštini Kotor Varoš: školu u Grabovici, policijsku stanicu u Kotor Varoši, osnovnu školu, zatvor i pilanu u Kotor-Varoši"...[26]
()

Za zločine počinjene u Policijskoj stanici Kotor-Varoš optuženi su policajci

Wikicitati „"Savo Tepić, Duško Vujičić, Dragoslav Bojić, Duško Maksimović, Radojko Keverović, Rade Škorić i Ilija Kurušić. Oni se terete da su 1992. godine učestvovali u zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima protiv Bošnjaka i Hrvata."”
()

[27]

Nova hapšenja su obavili pripadnici SIPA-e, koji su, 18. 11. 2015, priveli

Wikicitati

„na području Banjaluke, Kotor Varoša i Prnjavora šest lica visokog nivoa odgovornosti osumnjičenih za ratne zločine.

Uhapšeni su Slobodan Župljanin, Boško Peulić, Aleksandar Petrović, Manojlo Tepić, Janko Trivić i Nedeljko Đekanović, saopšteno je iz Tužilaštva BiH, po čijem nalogu je izvršeno hapšenje.

Oni su pod istragom zbog ratnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima na području Kotor-Varoša 1992. godine, ali i u kasnijem periodu, a riječ je o predmetu kategorije dva u kojem je istraga započeta u Tužilaštvu pri Haškom tribunalu, te proslijeđena na dalje procesuiranje Tužilaštvu BiH.”
()

Među uhapšenima ima i građana Srbije.[28][29][30][31]

Wikicitati „"Zbog silovanja 14-godišnjakinje 1992. godine, pripadnici Vojske Republike Srpske Bosiljko i Ostoja Marković, osuđeni na po 10 godina zatvora i plaćanje odštete."[32][33][34]
()

Apelacijsko vijeće ICTY je 30. srpnja 2016. potvrdilo pravomoćnost prvostupanjske presudu kojom su Stojan Župljanin i Mićo Stanišić, osuđeni na po 22 godine zatvora, uz dio obrazloženja koje slijedi:

Wikicitati

„"Sudije su zaključile da su tužioci dokazali da su policijske snage u nadležnosti dvojice optuženih učestvovale u takozvanom preuzimanju vlasti u Republici Srpskoj početkom 1992. „Preuzimanje vlasti“ sastojalo se u razoružavanju policijaca nesrpske nacionalnosti i nasilnoj smeni izabranih funkcionera Bošnjaka i Hrvata, njihovim hapšenjem i odvođenjem u logore.

Sudije su u prvostepenoj presudi zaključile da su obojica optuženih odgovorni za zločine protiv čovečnosti, koji su izvršeni progonima, ubistvima, mučenjima, razaranjem gradova i sela, i uništavanjem verskih i kulturno-istorijskih objekata. Odgovorni su i za kršenje zakona i običaja ratovanja. Zločini, za koje su osuđeni Stanišić i Župljanin, s većim ili manjim intenzitetom počinjeni su, navedeno je u presudi, u 20 opština – od Bosanske Krajine, do Istočne Bosne...";”
()

Među nabrojanim općinama su i Kotor-Varoš i Skender-Vakuf.[35][36][37]

Podaci o logorima - mjestima zatočenja stanovništva općine Kotor Varoš
  • 1. – Pilana
  • 2. – Srednjoškolski centar,
  • 3. – Stari Sud,
  • 4. – Osnovna škola,
  • 5. – Maslovare,
  • 6. – MUP Šiprage,
  • 7. – Kožara,
  • 8. – MUP Kotor Varoš,
  • 9. – Dom zdravlja, Kotor Varoš,
  • 10. – Jelšingrad, Kotor Varoš,
  • 11. – Stari zatvor, Kotor Varoš,
  • 12. – Osnovna škola - Grabovica,
  • 13. - Benzinska pumpa – Vrbanjci.
  • 14. – Đevdin kafić - Vrbanjci,
  • 15. – Osnovna škola - Čelinac,
  • 16. – Popovac - Čelinac.
  • 17. - Zatvor - Čelinac,
  • 18. – Borje – Planina[38]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Prnjavor (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  2. Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  3. Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  4. HOP Portal Piše: D.I., Genocid nad Hrvatima BiH-e u završnoj fazi, 11. svibnja 2015. (pristupljeno 21. travnja 2017.)
  5. http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1953/Pdf/G19534001.pdf.
  6. http://pod2.stat.gov.rs/ObjavljenePublikacije/G1953/pdf/G19534001.pdf.
  7. 7,0 7,1 7,2 (1912) Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 27. septembra 1910.
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 (1932) Opšta državna statistika Kraljevine Jugoslavije Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31 januara 1921. godine, Državna štamparija.
  9. (1886) Zemaljski statistički zavod Ortshafts- und Befolkerung-Statistik von Bosnien und Hercegovina nach dem Befolkzalungs-Ergebnisse vom Mai I 1885.
  10. Samardžija S. (1983): Četrnaesta srednjobosanska NOU brigada. Skupština opštine Prnjavor, Banja Luka.
  11. Iris M. (2009). NAPA Bulletin, Passages: The Ethnographic Field School and First Fieldwork. John Wiley & Sons, ISBN 9781444306965.
  12. „Families remember dead from 1992 Grabovica massacre ahead of Mladic trial. ITNSource. Reuters.
  13. Irwin R. (2012):Mladic Trial Witness Describes Escaping Mass Killing. Institute for War and Peace Reporting. Retrieved 2014-08-12.
  14. ICTY Prosecution: General Mladic had a hand in crimes. Sense. 16 May 2012. Retrieved 2014-08-12.
  15. Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 9781444306965.
  16. Beč J. (1997): Pucanje duše. Samizdat B92, Beograd, ISBN 86-7208-010-6.
  17. http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:qRtLpLDyJnIJ:www.geetha.mil.gr/media/EIRINEYTIKES_DRASTIRIOTITES/english/12_Bosnia_Herzegovina_IFOR_SFOR.doc+&cd=4&hl=bs&ct=clnk&gl=ba&client=firefox-a
  18. http://www.nato.int/sfor/organisation/mission.htm
  19. ICTY Prosecution: „General Mladic had a hand in crimes“. Sense.
  20. http://www.icty.org/x/cases/brdanin/trans/en/030527IT.htm.
  21. http://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/dokumenti-mainmenu-70/79-iskazi/2065-kotor-varos-bogr001
  22. http://www.lijepanasadomovinahrvatska.com/dokumenti-mainmenu-70/79-iskazi/535-kotor-varo-kv018
  23. http://www.sense-agency.com/tribunal_%28mksj%29/odiseja-i-stradanja-muslimana-iz-sela-hrvacani.25.html?cat_id=1&news_id=14020]
  24. http://www.sense-agency.com/tribunal_%28mksj%29/mladiceva-optuznica-ostala-netaknuta.25.html?news_id=15838
  25. http://www.reuters.com/article/us-warcrimes-mladic-trial-idUSBRE8680YG20120709.
  26. http://www.icty.org/x/cases/brdjanin/ind/bcs/brd-5ai021007b.htm
  27. [1].
  28. http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/sipa-uhapsila-sest-osoba-zbog-ratnog-zlocina-u-kotorvarosi.
  29. http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/latest/500/500.html?id=27372465.
  30. http://www.slobodnaevropa.org/archive/news/20151118/500/500.html?id=27372465.
  31. http://pressrs.ba/info/vijesti/sest-uhapsenih-zbog-ratnog-zlocina-u-kotor-varosu-18-11-2015.
  32. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/za-silovanje-u-ratu-zatvorska-kazna-i-placanje-odstete.
  33. http://www.justice-report.com/en/articles/bosiljko-and-ostoja-markovic-sentenced-to-10-years-in-prison
  34. http://www.klix.ba/vijesti/bih/potvrdjena-kazna-markovicima-za-silovanje-14-godisnjakinje-u-kotor-varosi/160623115
  35. http://www.dw.com/sr/kona%C4%8Dne-presude-stani%C5%A1i%C4%87u-i-%C5%BEupljaninu/a-19364622.
  36. http://www.sense-agency.com/sense.26.html?case_id=9.
  37. http://www.icty.org/en/press/appeals-chamber-affirms-stanisic-and-zupljanin-sentences.
  38. http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=48921.