Inger Christensen
| Inger Christensen | |
 Inger Christensen 2008. godine | |
| Rođenje | Vejle, 16. siječnja 1935. |
|---|---|
| Smrt | Kopenhagen, 2. siječnja 2009. |
| Obrazovanje | Visoka škola za umjetnost |
| Portal o životopisima | |
Inger Christensen (Vejle, 16. siječnja 1935. – Kopenhagen, 2. siječnja 2009.)[1] bila je danska pjesnikinja, romanopisac, esejist i urednica. Smatra se najistaknutijim danskim poetskim eksperimentalistom svoje generacije.
Život i djelo[uredi | uredi kôd]
Rođena je u gradu Vejle, na istočnoj obali Jutlanda u Danskoj. Christensenin otac bio je krojač, a majka kuharica. Nakon što je diplomirala u Gimnaziji Vejle, preselila se u Kopenhagen, a kasnije u Århus, gdje je studirala na Učiteljskom koledžu. Diplomirala je 1958. U istom razdoblju, Christensen je počela objavljivati pjesme u časopisu Hvedekorn, a vodio ju je poznati danski pjesnik i kritičar Poul Borum (1934. – 1995.), za kojeg se udala 1959. i razvela 1976. godine.[2]
Predavala je u Visokoj školi za umjetnost u Holbeku od 1963. do 1964., a nakon toga posvetila se pisanju s punim radnim vremenom, objavljujući svoje dvije velike rane zbirke, Lys (1962.) i Gres (1963.), obje ispitujući granice vlastitog znanja i ulogu jezika u percepciji. Njeno najcjenjenije djelo 1960-ih, međutim, bilo je It, koje je, na jednoj razini, istraživalo društvena, politička i estetska pitanja, ali je dublje istraživalo velika filozofska pitanja i značenja. Djelo, gotovo zamamnog tona, suprotstavlja se pitanjima kao što su strah i ljubav, moć i nemoć.[2]
Christensen je u ovom razdoblju objavila i dva romana, Evighedsmaskinen (1964.) i Azorno (1967.), kao i kraću fikciju o talijanskom renesansnom slikaru Mantegni, predstavljenu iz kuta različitih pripovjedača (Mantegninog sekretara Marsilia, turske princeze Farfale i Mantagnijevog mlađeg sina), Det malede Verelse (1976), prevedenu na engleski kao The Painted Room od strane Harvill Pressa (2000.).
Veliki dio Christenseninog rada bio je organiziran na "sistemskim" strukturama u skladu s njenim uvjerenjem da poezija nije istina, pa čak ni "san" istine, već "je igra, možda tragična igra – igra koju igramo sa svijetom koji igra svoju igru sa nama."
U zbirci poezije Alfabet iz 1981. godine, Christensen je koristila abecedu (od a ["marelice"] do n ["noći"]) zajedno sa Fibonaccijevim matematičkim nizom u kojem je sljedeći broj zbroj prethodna dva (0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34...). Kako je objasnila: "Brojčani omjeri postoje u prirodi: način na koji se poriluk obavija iznutra i glava visibabe su zasnovani na ovom nizu." Njen sustav se završava na n, sugerirajući mnoga moguća značenja uključujući "n" značenje kao bilo koji cijeli broj. Kao i kod It, uprkos svojim visoko strukturiranim elementima, ovo djelo je poetski evokativna serija koja se bavi opozicijama kao što je izljev radosti svijeta suprotstavljenog strahovima i silama spremnim za njegovo uništenje.
Sommerfugledalen iz 1991. (Dolina leptira: Rekvijem, 2004.) istražuje kroz sonetsku strukturu krhkost života i smrtnosti, završavajući svojevrsnom transformacijom.
Christensen je također pisala djela za djecu, drame, radio komade i brojne eseje, od kojih su najznačajniji prikupljeni u njenoj knjizi Hemmelighedstilstanden (Stanje tajnosti) 2000. godine.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
Godine 1978. imenovana je u Kraljevsku dansku akademiju; 1994. godine postala je član Académie Européenne de Poésie („Europska akademija poezije“);[3] 2001. član Akademije umjetnosti u Berlinu.[4] Osvojila je Grand Prix des Biennales Internationales de Poésie 1991; Dobila je nagradu Rungstedlund 1991. godine.[5] Austrijska državna nagrada za europsku književnost 1994; 1994. godine dobila je nordijsku nagradu Švedske akademije, poznatu kao 'mali Nobel'; Europska nagrada za poeziju 1995. godine; Američka nagrada 2001;[3] njemački Siegfried Unseld Preis 2006.[6] i brojna druga priznanja. Djela su joj prevedena na nekoliko jezika, a često je spominjana kao kandidat za Nobelovu nagradu za književnost.[3]
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- 1962: Lys: digte ("Svjetlo"), pjesme[7]
- 1963: Græs: digte ("Trava"), pjesme[7]
- 1964: Evighedsmaskinen, ("Mašina vječnosti"), roman[7]
- 1967: Azorno, roman[7]
- 1969: det, ("to"), pjesme 1969[7]
- 1972: Intriganterne ("The Schemming"), drama[7]
- 1976: Det malede værelse ("Oslikana soba: Priča o Mantovi"), roman[7]
- 1979: Brev i april ("Pismo u aprilu"), pjesme[7]
- 1979: Den historie der skal fortelles[7]
- 1981: Alfabet, 1981 - "Abeceda", pjesme[7]
- 1982: Del af labyrinten[7] ("Dio labirinta"), eseji
- 1982: Den store ukendte rejse[7] („Veliko nepoznato putovanje“), knjiga za djecu
- 1987: En vinteraften i Ufa og andre spil ("Zimsko veče u Ufi"), predstave[7]
- 1989: Digt om døden ("Poema o smrti")
- 1989: Lys og Græs[7] ("Svjetlo i trava"), poezija
- 1990: Mikkel og hele menageriet (ilustrirala Lillian Brøgger)[7] knjiga za djecu
- 1991: Sommerfugledalen, ("Dolina leptira: Rekvijem"), pjesme[7]
- 1998: Samlede digte ("Sabrane pjesme")[7]
- 2000: Hemmelighedstilstanden ("Stanje tajnosti"), eseji[7]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Charles Lock and Jakob Stougaard-Nielsen. 19. veljače 2009. Inger Christensen. The Guardian. Pristupljeno 25. svibnja 2019.
- ↑ a b Jensen, Elisabeth Møller Inger Christensen (1935 - 2009) . Dansk Kvindebiografisk Leksikon.
- ↑ a b c Inger Christensen er død (5. 1. 2009). Politiken.
- ↑ "Poet Inger Christensen dies: Danish poet Inger Christensen dies at 73", Agence France Presse, as published on the Singapore Straits Times website, pristupljeno 7. 1. 2008
- ↑ Blixen.dk Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. 12. 2014 (Wayback Machine) The Rungstedlund Foundation
- ↑ "Danish Writer Inger Christensen Dies at Age 73", Associated Press article (no byline given), as published on The New York Times website, January 5, 2009, pristupljeno 7. 1. 2009
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r Liukkonen, Petri. Inger Christensen. Books and Writers (kirjasto.sci.fi). Kuusankoski Public Library. Finland. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. siječnja 2009.