Interijeri (1978.)

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Interijeri
Službeni plakat filma Interijeri
Službeni plakat filma Interijeri
Naslov izvornika Interiors
Redatelj Woody Allen
Producent Charles H. Joffe
Scenarist Woody Allen
Glavne uloge Geraldine Page
Diane Keaton
Mary Beth Hurt
Kristin Griffith
Richard Jordan
E. G. Marshall
Maureen Stapleton
Sam Waterston
Snimatelj Gordon Willis
Montaža Ralph Rosenblum
Distributer United Artists
Godina izdanja 1978.
Trajanje 89 min.[1]
Država SAD
Jezik engleski
Žanr drama
Proračun $10.000.000[2]
Zarada $10.432.366[2]
IMDB Logo 2016.svg Profil na IMDb-u
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Interijeri (eng. Interiors) je američka drama iz 1978. godine koju je napisao i režirao Woody Allen. U filmu su glavne uloge ostvarili Kristin Griffith, Mary Beth Hurt, Richard Jordan, Diane Keaton, E. G. Marshall, Geraldine Page, Maureen Stapleton i Sam Waterston.

Glumica Page osvojila je britansku nagradu BAFTA za najbolju sporednu glumicu, a nominirana je u kategoriji najbolje glavne glumice za prestižnu nagradu Oscar. Uz nju, film je nominiran u još četiri druge kategorije za Oscara uključujući one za najbolji originalni scenarij i režiju (Allen), najbolju sporednu glumicu (Stapleton) i najbolju scenografiju (Mel Bourne i Daniel Robert). Ovo je prvi film čistog dramskog žanra u karijeri redatelja Woodyja Allena.

Radnja[uredi VE | uredi]

Tri sestre - Renata (Diane Keaton), Flyn (Kristin Griffith) i Joey (Mary Beth Hurt) - teško proživljavaju razdoblje kada se njihovi roditelji odluče rastati. Njihov otac Arthur (E. G. Marshall) odvaja se od njihove kontrolom opsjednute, mentalno nestabilne, ali umjetnički nastrojene majke Eve (Geraldine Page) te se uskoro ženi puno "normalnijom", ali "jednostavnijom" ženom Pearl (Marueen Stapleton). Uz problem raspada braka svojih roditelja, svaka od sestara nosi se i s osobnim problemima - Renatu započnu mučiti egzistencijalni problemi, Flyn je postala ovisnica o drogi, a Joey se želi posvetiti fotografiranju i napustiti trenutni posao...

Glumačka postava[uredi VE | uredi]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Vlastiti strahovi redatelja Woodyja Allena oko toga kako će film biti primljen detaljno su objašnjeni u njegovoj biografiji autora Erica Laxa, a u kojoj autor citira montažera filma Ralpha Rosenbluma:[3] "Allen je uspio spasiti Interijere ponajviše zahvaljujući samom sebi. Nalazio se pritisnut uza zid. Mislim da se jako bojao. Bio je nervozan, imao je izrazito kratak "fitilj", ali bio je neustrašiv. Vjerujem da je mislio da u rukama drži pravu bombu, ali uspio ga je nekako spasiti zahvaljujući samome sebi. Na dan kad su izašle prve kritike o filmu rekao mi je: Izvukli smo se u zadnji čas s ovim, zar ne?.

Kasnije, dok je gledao film sa znancem, Allen je navodno rekao: "Oduvijek me bilo strah ovog filma. Pomišljao sam da pišem Long Day's Journey Into Night, a da će ispasti Priče iz Monticella".[3]

Kritičar Vincent Canby iz New York Timesa nazvao je film "prekrasnim" i pohvalio Gordona Willisa za "njegovu upotrebu odličnih boja koje predstavljaju pretjeranu kontrolu civilizacije nad prirodom", ali je također istaknuo:[1] "Moj problem s Interijerima jest taj da, premda se divim glumačkim izvedbama i pojedinim trenucima kao i tehnici koju je ovaj hrabri komični filmaš-filozof koristio, svejedno ne znam što sam film zapravo želi reći. Kao da je Allen odlučio snimiti nečiji drugi film - npr. film od redatelja Bergmana - bez da je išta znao o materijalu ili likovima u filmu. Oni se doimaju kao nečiji drugi likovi, kao likovi iz nečijeg drugog djela."

Richard Schickel iz magazina Time napisao je da "depresivna trezvenost krade filmu njegovu energiju i strast"; Allenov "stil jest Bergmanovski, ali njegov materijal više nalikuje Mankiewiczu pa je ta oprečnost fatalna. Nesumnjivo je da je ovo bio važan film za Allena, ali on predstavlja nepotrebnost i pomalo sramoćenje."[4]

S druge strane, kritičar Roger Ebert dao je filmu četiri zvjezdice i izrazito ga hvalio: "Ovdje imamo film Woodyja Allena, a govorimo o O'Neillu i Bergmanu te njihovim utjecajima? Upravo tako. Allen čije komedije su bile jedne od najvedrijih u posljednjih nekoliko godina odlično se snalazi u svojoj prvoj drami."[5]

Film Interijeri zaradio je nešto malo više od 10 milijuna dolara na američkim kino blagajnama,[2] a trenutno ima 77% pozitivnih ocjena na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes.

Nagrade i nominacije[uredi VE | uredi]

Woody Allen - redatelj i scenarist filma Interijeri. Ovo je bio prvi film čistog dramskog žanra redatelja Allena za koji je nominiran za nagrade Oscar i Zlatni globus u kategoriji najboljeg scenarija i režije.

Oscar[uredi VE | uredi]

Film Interijeri nominiran je u 5 kategorija za prestižnu nagradu Oscar, ali nije osvojio niti jednu.

Zlatni globus[uredi VE | uredi]

Film Interijeri nominiran je u 4 kategorije za nagradu Zlatni globus, ali nije osvojio niti jednu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 August 1978 Review of Interiors by Vincent Canby for The New York Times
  2. 2,0 2,1 2,2 Interiors from Box Office Mojo
  3. 3,0 3,1 Interiors from the Turner Classic Movies website
  4. Darkest Woody, an August 1978 review by Richard Schickel for Time magazine
  5. [1] Interiors, a review of August 2, 1978 by Roger Ebert

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]