Prijeđi na sadržaj

Ivan Budinčević

Izvor: Wikipedija
Ivan Budinčević
Osobni podatci
Puno ime Ivan Budinčević
Nadimak Budo, Muki
Rođenje 27. siječnja 1955.
Subotica, Srbija
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1971. – 1976.
1976. – 1981.
1981. – 1983.
1983. – 1988.
1991. – ?


000? – 2000.
Bačka Subotica
Spartak Subotica
Hajduk Split
Olimpija Ljubljana
Dinamo Vinkovci
Obilić Novi Kneževci
Radnički Bajmak
Zorka Subotica
Aleksa Šantić


0102 000(0)
Reprezentativna karijera**
1975. Jugoslavija
Trenerska karijera
Bačka Subotica
Portal o životopisima
Portal o športu

Ivan Budinčević (Subotica, 27. siječnja 1955.), bivši je bački hrvatski nogometaš te bivši[1] nogometni trener. Branio je u nekoliko klubova, a najviše se pamti njegovo razdoblje u splitskom Hajduku.

Igračka karijera

[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Vratarsku karijeru je počeo u Bačkoj iz Subotice. Nastavio je u Spartaku iz Subotice, a potom je našao veliki angažman. Otišao je u splitski Hajduk, s kojim je osvojio naslov prvaka Jugoslavije u nogometu u sezoni 1978./79.

Poslije je branio u Sloveniji, u ljubljanskoj Olimpiji, a zatim se vratio u Hrvatsku, gdje je 5 godina branio u vinkovačkom Dinamu, sve do 1988. godine kada je zbog teške ozljede nastale preoštrim startom igrača bugojanske Iskre skoro ostao zauvijek paraliziranim, a i sam život mu je bio u opasnosti. Naime, protivnički igrač je naletio na njega i koljenom ga udario u glavu, od čega je Budinčeviću pukao vratni kralježak. Zbog tih očitih razloga, a radi izbjegavanja ugrožavanja svoga zdravlja, Budinčević je u svojoj 33. godini prekinuo igračku karijeru.

No, zbog egzistencijskih problema i potrebe kako bi netko zaradio novac za obitelj, Ivan Budinčević se samo tri godine poslije reaktivirao i već 1991. godine nastavio je braniti, uglavnom u nižerazrednim vojvođanskim klubovima. Branio je do 2000. godine, kada se, u 45. godini,[2] konačno ostavio igračkog nogometa.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju nastupao je na VII. Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. godine.[3]

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Bio je tehniko nogometne reprezentacije hrvatske manjine iz Vojvodine,[4] na 2. EP hrvatskih nacionalnih manjina 2009. godine. Također bio je tehniko i vođa puta na Drugom Europskom prvenstvu manjina u Njemačkoj 2012. godine kada je nogometne reprezentacije hrvatske manjine osvojila treće mjesto.[5]

Danas živi u Bajmaku, a trenira vratare Bačke 1901. Trenirao je vratare i u ONK Tavankutu.[3]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]
Hajduk Split

Statistika u Hajduku[6]

[uredi | uredi kôd]
Natjecanje Nastupi Zgodici
Prvenstvo 44 0
Kup 1 0
Superkup 0 0
Međunarodne 5 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 50 0
Prijateljske 52 0
Sveukupno 102 0

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  • Slobodna Dalmacija Ivan Budinčević: Svi su me zaboravili, a ja skoro gladujem!, 29. siječnja 2011.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
  1. S Hajdukom je osvojio naslov prvaka, a danas živi u siromaštvu: 'Nemam zdravstveno, radim na polju'
  2. Vratar Hajduka iz zlatne generacije: Radio bih bilo što da zaradim za kruh. Kopam, orem, sijem..., jutarnji.hr, 5. veljače 2011., pristupljeno 27. siječnja 2018.
  3. a b Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, knj. 4, Bu, gl. ur. Slaven Bačić, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2005., ISBN ISBN 85-85103-06-1 nevaljani ISBN, str. 12., pristupljeno 27. siječnja 2018.
  4. Hrvatska riječ[neaktivna poveznica] Treći u Europi, 26. lipnja 2009.
  5. Petar Kuntić, Završeno drugo Europsko prvenstvo manjina u Njemačkoj. Hrvati iz Srbije treći u Europi, dshv.rs, 25. lipnja 2012., pristupljeno 28. siječnja 2018.
  6. Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. Ivan Budinčević. HNK Hajduk. Pristupljeno 21. listopada 2021.