Ivan Budinčević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Budinčević
Osobni podatci
Puno ime Ivan Budinčević
Nadimak Budo, Muki
Rođenje 27. siječnja 1955.
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1971. - 1976.
1976. - 1981.
1981. - 1983.
1983. - 1988.
1991. -


- 2000.
Bačka Subotica
Spartak Subotica
Hajduk Split
Olimpija Ljubljana
Dinamo Vinkovci
Obilić (Novi Kneževci)
Radnički (Bajmak)
Zorka (Subotica)
Aleksa Šantić (Aleksa Šantić)


0102 000(0)
Reprezentativna karijera
1975. Flag of SFR Yugoslavia.svg Jugoslavija
Trenerska karijera
Bačka (Subotica)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Ivan Budinčević (Subotica, 27. siječnja 1955.), bivši je bački hrvatski nogometaš, a danas je nogometni trener. Branio je u nekoliko klubova, a najviše se pamti njegovo razdoblje u splitskom Hajduku.

Igračka karijera[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera[uredi | uredi kôd]

Vratarsku karijeru je počeo u "Bačkoj". Nastavio je u "Spartaku" iz Subotice, a potom je našao veliki angažman. Otišao je u splitski Hajduk, s kojim je osvojio naslov prvaka Jugoslavije u nogometu u sezoni 1978./79.

Poslije je branio u Sloveniji, u ljubljanskoj Olimpiji, a zatim se vratio u Hrvatsku, gdje je 5 godina branio u vinkovačkom Dinamu, sve do 1988. godine kada je uslijed teške ozljede nastale preoštrim startom igrača bugojanske Iskre skoro ostao zauvijek paraliziranim, a i sam život mu je bio u opasnosti. Naime, protivnički igrač je naletio na njega i koljenom ga udario u glavu, od čega je Budinčeviću pukao vratni kralježak. Zbog tih očitih razloga, a radi izbjegavanja ugrožavanja svoga zdravlja, Budinčević je u svojoj 33. godini prekinuo igračku karijeru.

No, zbog egzistencijskih problema i potrebe kako bi netko zaradio novac za obitelj, Ivan Budinčević se samo tri godine poslije reaktivirao i već 1991. godine nastavio je braniti, uglavnom u nižerazrednim vojvođanskim klubovima. Branio je do 2000. godine, kada se, u 45. godini,[1] konačno ostavio igračkog nogometa.

Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]

Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju nastupao je na VII. Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. godine.[2]

Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]

Bio je tehniko nogometne reprezentacije hrvatske manjine iz Vojvodine,[3] na 2. EP hrvatskih nacionalnih manjina 2009. godine. Također bio je tehniko i vođa puta na Drugom Europskom prvenstvu manjina u Njemačkoj 2012. godine kada je nogometne reprezentacije hrvatske manjine osvojila treće mjesto.[4]

Danas živi u Bajmaku, a trenira vratare Bačke 1901. Trenirao je vratare i u ONK Tavankutu.[2]

Priznanja[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Slobodna Dalmacija Ivan Budinčević: Svi su me zaboravili, a ja skoro gladujem!, 29. siječnja 2011.
  1. Vratar Hajduka iz zlatne generacije: Radio bih bilo što da zaradim za kruh. Kopam, orem, sijem..., jutarnji.hr, 5. veljače 2011., pristupljeno 27. siječnja 2018.
  2. 2,0 2,1 Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca, knj. 4, Bu, gl. ur. Slaven Bačić, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2005., ISBN ISBN 85-85103-06-1 nevaljani ISBN, str. 12., pristupljeno 27. siječnja 2018.
  3. Hrvatska riječ Treći u Europi, 26. lipnja 2009.
  4. Petar Kuntić, Završeno drugo Europsko prvenstvo manjina u Njemačkoj. Hrvati iz Srbije treći u Europi, dshv.rs, 25. lipnja 2012., pristupljeno 28. siječnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]