Ivan Budinčević
| Ivan Budinčević | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Ivan Budinčević | |
| Nadimak | Budo, Muki | |
| Rođenje | 27. siječnja 1955. Subotica, Srbija | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
1971. - 1976. 1976. - 1981. 1981. - 1983. 1983. - 1988. 1991. - - 2000. |
Bačka Subotica Spartak Subotica Hajduk Split Olimpija Ljubljana Dinamo Vinkovci Obilić (Novi Kneževci) Radnički (Bajmak) Zorka (Subotica) Aleksa Šantić (Aleksa Šantić) |
102 (0) |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1975. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
|
| Trenerska karijera | ||
| Bačka (Subotica) | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Ivan Budinčević (Subotica, 27. siječnja 1955.), bivši je bački hrvatski nogometaš te bivši[1] nogometni trener. Branio je u nekoliko klubova, a najviše se pamti njegovo razdoblje u splitskom Hajduku.
Igračka karijera[uredi | uredi kôd]
Klupska karijera[uredi | uredi kôd]
Vratarsku karijeru je počeo u "Bačkoj". Nastavio je u "Spartaku" iz Subotice, a potom je našao veliki angažman. Otišao je u splitski Hajduk, s kojim je osvojio naslov prvaka Jugoslavije u nogometu u sezoni 1978./79.
Poslije je branio u Sloveniji, u ljubljanskoj Olimpiji, a zatim se vratio u Hrvatsku, gdje je 5 godina branio u vinkovačkom Dinamu, sve do 1988. godine kada je zbog teške ozljede nastale preoštrim startom igrača bugojanske Iskre skoro ostao zauvijek paraliziranim, a i sam život mu je bio u opasnosti. Naime, protivnički igrač je naletio na njega i koljenom ga udario u glavu, od čega je Budinčeviću pukao vratni kralježak. Zbog tih očitih razloga, a radi izbjegavanja ugrožavanja svoga zdravlja, Budinčević je u svojoj 33. godini prekinuo igračku karijeru.
No, zbog egzistencijskih problema i potrebe kako bi netko zaradio novac za obitelj, Ivan Budinčević se samo tri godine poslije reaktivirao i već 1991. godine nastavio je braniti, uglavnom u nižerazrednim vojvođanskim klubovima. Branio je do 2000. godine, kada se, u 45. godini,[2] konačno ostavio igračkog nogometa.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]
Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju nastupao je na VII. Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. godine.[3]
Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]
Bio je tehniko nogometne reprezentacije hrvatske manjine iz Vojvodine,[4] na 2. EP hrvatskih nacionalnih manjina 2009. godine. Također bio je tehniko i vođa puta na Drugom Europskom prvenstvu manjina u Njemačkoj 2012. godine kada je nogometne reprezentacije hrvatske manjine osvojila treće mjesto.[5]
Danas živi u Bajmaku, a trenira vratare Bačke 1901. Trenirao je vratare i u ONK Tavankutu.[3]
Priznanja[uredi | uredi kôd]
Statistika u Hajduku[6][uredi | uredi kôd]
| Natjecanje | Nastupi | Zgodici |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 44 | 0 |
| Kup | 1 | 0 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 5 | 0 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 50 | 0 |
| Prijateljske | 52 | 0 |
| Sveukupno | 102 | 0 |
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Slobodna Dalmacija Ivan Budinčević: Svi su me zaboravili, a ja skoro gladujem!, 29. siječnja 2011.
- ↑ S Hajdukom je osvojio naslov prvaka, a danas živi u siromaštvu: 'Nemam zdravstveno, radim na polju'
- ↑ Vratar Hajduka iz zlatne generacije: Radio bih bilo što da zaradim za kruh. Kopam, orem, sijem..., jutarnji.hr, 5. veljače 2011., pristupljeno 27. siječnja 2018.
- ↑ Hrvatska riječ[neaktivna poveznica] Treći u Europi, 26. lipnja 2009.
- ↑ Petar Kuntić, Završeno drugo Europsko prvenstvo manjina u Njemačkoj. Hrvati iz Srbije treći u Europi, dshv.rs, 25. lipnja 2012., pristupljeno 28. siječnja 2018.
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. Ivan Budinčević. HNK Hajduk. Pristupljeno 21. listopada 2021.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Slobodna Dalmacija Milorad Bibić Mosor, Svitu, ajmo pomoć Budi!, 31. siječnja 2011.
- (engl.) Ivan Budincevic, footballdatabase.eu