Ivan Štraus

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Translation arrow.svg
Ovaj članak ili dio članka je površno, nedovoljno ili netočno preveden na hrvatski jezik.
Obratite pozornost na zaostatke stranog jezika kao što su pasiv, konstrukcije rečenica, pisanje razgodaka, nadnevaka i slično.
Slobodno pomozite prevesti i ispraviti članak, vodeći računa o točnosti prijevoda te stilu i pravopisu hrvatskoga jezika. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.


Ivan Štraus
moderna arhitektura
Ivan Štraus
Muzej vazduhoplovstva, Beograd
Rođenje 24. srpnja 1928.
Smrt 24. kolovoza 2018.
Nacionalnost Bošnjak
Vrsta umjetnosti arhitektura,
povijest arhitekture
Portal o životopisima

Ivan Štraus (Kremna, 24. srpnja 1928.Sarajevo, 24. kolovoza 2018.) bio je bosanskohercegovački arhitekt slovenskog porijekla.

Biografija[uredi | uredi kôd]

Odrastao je u Banjoj Luci. Studij arhitekture započeo je u Zagrebu 1947. godine, a diplomirao je 1958. godine na Tehničkom fakultetu u Sarajevu. Već od 1952. godine počeo se baviti arhitektnoskom djelatnošću učestvujući u arhitektonskim natječajima. Od tada je osvojio oko 30 vodećih nagrada za arhitekturu a pobijedio je na mnogim državnim i međunarodnim natječajima.

  • 1984 – Prijem u Akademiju nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine[1]
  • 2012 – Prijem u Srpsku Akademiju nauka i umjetnosti [2]
  • 2013 – Vlada Srbije je proglasila Muzej vazduhoplovstva za spomenik kulture[3]

O Štrausu su pisali:

"Ivan Štraus je kompletna arhitektonska i umjetnička ličnost. On je na prvom mjestu čovjek ideja i kreator prostora, ali on je i arhitekt-graditelj i arhitekt-publicist. ... Objekti koje je Ivan Štraus projektovao u posljednje vrijeme, u godinama zrele arhitektonske aktivnosti, predstavljaju malu antologiju specifičnih formi – čistih u svojoj geometriji, snažnih u svojim proporcijama, razigranih ali discipliniranih u svojim ritmičkim kompozicijama i vrlo često smjelih u konstruktivnih rješenjima. Upravo u periodu njegove zrelosti kao umjetnika, forme njegovih objekata su sve smjelije, perfekcija detalja sve naglašenija, likovni vokabular kojim oblikuje svoj svijet arhitekture sve bogatiji." – Akademik Husref Redžić, Sarajevo (iz prijedloga kandidature za izbor Ivana Štrausa u Akademiju nauka BiH 1984) [4]

"Nikada opterećen sporednim efektom, svaki arhitektonski zadatak rješava isključivo na razini intelektualnig i spoznajnog pristupa. Zato se Štrausova arhitektura ne moze voljeti ili ne voljeti, sviđati iline sviđati; nju spoznajmo dozivljavamo i tumačimo u svom bogatstvu misaonog izraza. Upravo po tome, Štraus je danas jedan od najistaknutijih predstavnika savremene jugoslavenske arhitekture, a njegovo dosadašnje djelo pouzdano je značajan doprinos savremenoj arhitekturi uopšte." – Profesor Nedžad Kurto, arhitekt, za "Odjek" broj 23, Sarajevo 1986. [5]

Realizirani projekti[uredi | uredi kôd]

Od realiziranih projekata ističu se:

  • Zgrada Elektroprivrede BH – 1978 – Zgrada je pretrpila značajna ostecenja tokom opsade i bombardovanja Sarajeva 1995, potpuni redizajn i rekonstrukcija 2001
  • Hotel Holliday Inn u Sarajevu – 1983
  • UNITIC poslovno upravne zgrade (inicijalno UNIS) u Sarajevu – 1986
  • Muzej Vojnog Vazduhoplovstva u Beogradu – ideja 1969, završetak gradnje 1990
  • Pres centar na Bjelašnici (u potpunosti srušen tokom rata) – 1983
  • Stambeni kompleksi Naselje Sunca, Naselje Radojke Lakić, Shoping Centar, itd.

Istakao se kao projektant značajnih sakralnih objekata:

  • Dzamija u Oranu – međunarodni konkurs 1988
  • Župna crkva u Zoviku pored Brčkog – 1987
  • Župna crkva u Brčkom
  • Crkva u Dubravama
  • Crkva u Petrićevcu
  • Crkva na Dobrinji, Sarajevo – 1999

O Štrausovoj sakralnoj arhitekturi, arhitekt Mihajlo Mitrović piše: "Ceo ovaj ciklus neponavljanih i originalnih likovnih sklopova ima savršeno prepoznatljiv zajednički imenitelj: potpunu bezornamentalnost, majstorski oblikovanu lapidarnost formi, i suverenu prisutnost primarnih konstrukcija, koje tvore podlogu najneobičnijim kutcima, dozirane sakralne tajanstvenosti. Štrausovi zvonici su posebna storija, čista euklidovska planimetrija, a interpretacija krsta, lucidan izazov najstarijem i najjednostavnijem hrisćanskom simbolu. Elem, Štrausov ciklus sakralne arhitekture zaodenut je neobičnom lepotom. Svaka lepota je događaj, a najtrajniji je onaj ugrađen u neimarskom slogu." [6]

Nagrade na arhitektonskim natječajima[uredi | uredi kôd]

Nagrade na jugoslovenskom / bosanskohercegovačkom prostoru[uredi | uredi kôd]

  • Dom štampe i gradski hotel, Sarajevo / BiH (koautor Zdravko Kovačević) – 1962., prva nagrada.
  • Muzej avijacije, Beograd – 1969. prva nagrada
  • Biblioteka i dječije pozorište, Banja Luka / BiH – 1974., prva nagrada
  • Dom Armije, Derventa / BiH – 1977., prva nagrada
  • Hotel Onogošt, Nikšić / Crna Gora (koautor Tihomir Štraus) – 1982., prva nagrada
  • Župna crkva u Dubravama, Tuzla – 2000., prva nagrada
  • Župna crkva u Podmilačju, Jajce / BiH – 2000., prva nagrada

Nagrade na internacionalnim arhitektonskim natječajima[uredi | uredi kôd]

  • Glavna pošta, Ministarstvo PTT i Ured telekomunikacija u Addis Abebi / Etiopija – 1964 (s Zdravkom Kovačevićem) – prva nagrada
  • Opera u Sofiji / Bugarska – 1973 (s Halidom Muhasilovićem) – prva nagrada
  • Velika džamija, Oran / Alžir (s Halidom Muhasilovićem) – 1985 – prva nagrada

Izložbe[uredi | uredi kôd]

Izlagao je kako na domaćoj tako i na internacionalnoj sceni.
1973. i 1974. samostalne izložbe arhitekture u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu
1986 i 1987 – retrospektivna izložba arhitekture u Sarajevu, Skopju, Beogradu, Ljubljani i Novom Sadu.
Kolektivne izlozbe u New Yorku u okviru izložbe "Yugoslav Arhictecture 1977 – 1984". u Sarajevu, Zagrebu, Budimpešti i Mariboru u okviru izložbe "Arhitekti-akademici Bosne i Hercegovine".

Knjige[uredi | uredi kôd]

  • Nova bosanskohercegovačka arhitektura – 1977.
  • 15 godina bosanskohercegovačke arhitekture - 1987.
  • Arhitektura XX vijeka u ediciji "Umjetnost na tlu Jugoslavije" – 1987, sa grupom autora
  • Arhitektura Jugoslavije - 1991.
  • Sarajevo – l'architecte et les barbares" – Paris, 1994.
  • Arhitekt i barbari - 1995.
  • Arhitektura Bosne i Hercegovine od 1945 do 1995 – 1998
  • Arhitektura Jugoslavije – prošireno i dopunjeno izdanje – 2013.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

  • 1965. - Šestotravanjska nagrada Grada Sarajeva;
  • 1973. – Republička nagrada "Borbe" za najuspjelije arhitektonsko ostvarenje u Bosni i Hercegovini u 1972. godini, za Naselje sunca u Sarajevu
  • 1978. – 27-julska nagrada za arhitektonski opus
  • 1990. – Savezna nagrada "Borbe" za izgrađeni Muzej avijacije u Beogradu

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. veljače 2013. Pristupljeno 16. rujna 2013. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. http://www.sanu.ac.rs/Clanstvo/Clan.aspx?arg=1488 (Arhivirano 18. ožujka 2017.),
  3. http://tanjug.rs/novosti/96200/palata-srbija---spomenik-kulture.htm
  4. Ivan Štraus, arhitekt – izdanje Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine – 2002
  5. Ivan Štraus, arhitekt – izdanje Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine – 2002
  6. Politika, 21 novembar 2009, Štrausov ciklus sakralne arhitekture, autor Mihajlo Mitrovic