Ivan Krstitelj Flapp

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Ivan Krstitelj Flapp (Flap), (Giovanni Battista, Gian Battista, Gianbattista) (Kormin, tal. Cormons kraj Gorice, 18. travnja 1845.Poreč, 27. prosinca 1912.), porečko-pulski biskup [1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Korminu. Studij teologije završio je u Gorici, gdje je 1868. zaređen za svećenika i zatim bio odgojiteljem i profesorom u goričkome malom sjemeništu. God. 1870–73. studirao je teologiju u bečkom Augustineumu i stekao doktorat iz teologije.[1]

Potom je u Gorici bio katedralnim vikarom i duhovnikom u teološkom sjemeništu, u kojem je također predavao crkveno pravo i povijest Crkve, a od 1875. bio je također prosinodalnim ispitivačem i sucem crkvenog suda. God. 1880.–84. uređivao je nadbiskupski mjesečnik Folium periodicum Archidioecesis Goritiensis, u kojem je i objavljivao članke. God. 1882. izabran je za zastupnika svećenstva u pokrajinskoj skupštini. Car Franjo Josip I. imenovao ga je porečkim i pulskim biskupom, a papa Lav XIII. potvrdio je to imenovanje. Biskupsku posvetu primio je u Gorici, a posebno je bio ustoličen u Poreču i posebno u Puli. U Kopru je 1886. kupio i dao urediti zgradu za malo sjemenište, te pitomcima omogućio polaženje državne talijanske gimnazije, što je, zbog opasnosti od odnarođivanja hrvatskih đaka i širenja talijanskog iredentizma, izazvalo negodovanje hrvatskih svećenika i političara. Brinuo se za obnovu porečke bazilike (Eufrazijane) i pulske katedrale. God. 1894. pokrenuo je, nakon desetogodišnjega prekida, tiskanje biskupijskoga mjesečnika Folium Dioecesanum Parentino-Polensis, a 1896. uveo je u biskupiju Udrugu svećenika klanjatelja (adoratora). Svećenicima je branio čitanje političkih novina, čak i Našu slogu, ali im je redovito objavljivao i preporučivao molitvenike i nabožne knjige na hrvatskom i slovenskom jeziku, te katolički tisak. U hrvatsko-talijanskim župama propovijedao je na obama jezicima i u krizmanika provjeravao vjersko znanje na njihovu materinskom jeziku, pa su ga zbog toga 1896. napali talijanski i potalijančeni vjernici u Motovunu i Vižinadi te talijanski tisak. Snažno su prosvjedovali također hrvatski vjernici, svećenici i tisak nakon što je 1901. proveo odluku Kongregacije za bogoslužje iz 1898. o ukidanju pjevanih dijelova u bogoslužju na hrvatskom jeziku, tzv. šćaveta (glagoljaške liturgije na pučkoj čakavštini). Papa Lav XIII. imenovao ga je 1902. kućnim biskupom asistentom.[1] Bio je manje umjeren prema hrvatskim jezično-liturgijskim zahtjevima nego njegov nasljednik Trifun Pederzolli.[2]:772

Literatura[uredi VE | uredi]

Literatura za izradu članka:[1]

  • Status personalis et localis, Poreč 1897
  • F. Babudri, I vescovi di Parenzo e la loro cronologia, AMSI 1909, 26/ Folium Dioecesanum Parentino-Polensis, 1913
  • B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, II, Pazin 1973
  • R. Ritzler, P. Sefrin, Hierarchia Catholica medii et recentioris aevi, VIII, Padova 1978.

Izvori[uredi VE | uredi]

Sopile.JPG Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Istrapedije (www.istrapedia.hr).
Vidi dopusnicu Istrapedije za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Istrapedia I. Grah: Flapp (Flap), Giovanni Battista (pristupljeno 22. srpnja 2016.)
  2. Časopis za suvremenu povijest Stipan Trogrlić: Katolička crkva u Istri i Prvi svjetski rat (1914.-1918.), 3. (2009)