Poreč

Koordinate: 45°13′N 13°37′E / 45.22°N 13.62°E / 45.22; 13.62
Izvor: Wikipedija
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Poreč. Za druga značenja pogledajte Poreč (razdvojba).
Poreč
Poreč (grb).gif
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava Istarske županije.svg Istarska
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 16.696[1] stan.
Broj stanovnika
Poreč - Parenzo, Istarska [uredi]
Naselje 2001. 2011. 2021.
Popis naselja
Antonci 111 164 230
Baderna 201 240 316
Banki 15 17 16
Bašarinka 182 90 106
Blagdanići 20 15 22
Bonaci 40 104 130
Bratovići 10 19 15
Brčići 165 163 173
Buići 115 131 134
Cancini 83 158 186
Dekovići 38 45 44
Dračevac 130 166 167
Filipini 30 43 47
Frata 58
Fuškulin 155 181 221
Garbina 53 68 70
Jakići Gorinji 13 18 17
Jasenovica 58 50 56
Jehnići 29 39 29
Jurići 5 3 -
Kadumi 163 216 237
Katun 64 64 48
Kirmenjak 50 48 49
Kosinožići 86 99 132
Kukci 368 500 526
Ladrovići 62 86 117
Matulini 12 16 26
Mihatovići 95 122 161
Mihelići 44 43 57
Mičetići 22 37 28
Montižana 55 57 54
Mugeba 175 180 219
Mušalež 222 366 384
Nova Vas 341 480 589
Poreč - Parenzo 10448 9790 8841
Radmani 167 241 256
Radoši kod Žbandaja 61 115 174
Rakovci 15 26 16
Rupeni - 2 -
Ružići 1 19 35
Stancija Vodopija 116 145
Starići 15 8 3
Stranići kod Nove Vasi 134 177 199
Valkarin 38 44 52
Veleniki 107 107 951
Vrvari 523 792 116
Vržnaveri 58 76 82
Červar-Porat 593 527 97
Črvar 99 99 381
Čuši 21 20 27
Šeraje 2 2 2
Štifanići 56 61 60
Šušnjići 24 29 26
Žbandaj 296 417 538

Ukupno
[uredi]
17460 16696 16607
Izvor: Državni zavod za statistiku RH
Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022.

Gradonačelnik Loris Peršurić
Poštanski broj 52440
Pozivni broj +385 (0)52
Autooznaka PU
Službena stranica www.porec.hr
Zemljovid
Poreč na karti Hrvatska
Poreč
Poreč
Poreč na zemljovidu Hrvatske

Poreč (tal. Parenzo, lat. Parens ili Parentium) je grad na zapadu Hrvatske smješten na zapadnoj obali poluotoka Istre.

Gradska naselja[uredi | uredi kôd]

Gradu Poreču pripada 53 naselja (stanje 2019.), to su:

U sastavu grada Poreča do 2001. godine bilo je još pet naselja, no ona su te godine pripojena Poreču. To su:

Pogled na grad s južne strane

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Porečka riva, tipična turistička veduta

Poreč se nalazi na 45.2258 stupnjeva sjeverne širine i 13.593 stupnjeva istočne dužine. Leži na nadmorskoj visini od 29 metara.

Trg slobode u središtu grada
Crkva Gospe od Anđela na Trgu slobode
Pogled na more

Grad, koji je star gotovo dvije tisuće godina, nalazi se u luci koju od mora štiti otočić Sveti Nikola. U samom gradu prema popisu stanovništva 2011. godine obitava 9790 stanovnika,[1] većina živi u predgrađima. Grad Poreč kao šira cjelina ima ukupno 16.696 stanovnika prema istom popisu stanovništva iz 2011. godine.[1]
Gradu Poreču pripada tri otoka i/li otočića koji su svrstani u kategoriju MPNNo (mali, povremeno nastanjeni i nenastanjeni otoci i otočići): Altijež, Regata, Sveti Nikola te još šest manjih nadmorskih tvorba (hridi različitog oblika i veličine): Barbaran, Butaceja, Karbula, Safarel, Žontuja i Žontujić.[2]

Porečka regija ili Poreština pokriva 142 km², s obalom dugom 37 km, od rijeke Mirne kod Novigrada na sjeveru do Funtane i Vrsara na jugu. U Poreštinu osim samog grada Poreča spadaju općine Funtana, Kaštelir-Labinci, Sveti Lovreč, Tar-Vabriga, Višnjan, Vrsar i Vižinada.

Klima je vrlo blaga, bez ljetnih sparina. Kolovoz je najtopliji mjesec s prosječno 30 °C i niskom vlagom, a siječanj najhladiji, s prosječno 5 °C. Grad ima više od 3850 sunčanih sati u godini, što je u prosjeku više od 10 sati sunca na ljetni dan. Temperatura mora može se podići do 28 °C, što je više od temperatura u južnoj Hrvatskoj. Prosječne godišnje padaline od 920 mm ravnomjerno su raspoređene tijekom godine. U Poreču puše bura sa sjevera i zimi donosi hladno i sunčano vrijeme, jugo, topli vjetar koji s juga donosi kišu, te maestral, ljetni povjetarac koji puše s mora na kopno.

Hrid Regata — jugozapadno od Poreča.

U blizini se nalazi špilja Baredine, jedini otvoreni geološki spomenik u Istri. Limski kanal je morski zaljev poput fjorda koji ulazi u unutrašnjost 12 km, a nastao je zbog djelovanja rijeke Pazinčice. U njemu se ponekad nalaze gromade kvarca koje izloži djelovanje mora.

Krajolik ima bogato sredozemno raslinje, sa šumama borova i zelenom makijom. Tlo čini plodna crvena zemlja, crljenica, zajedno s kamenjem. Crljenica je dobra za poljoprivredu (žitarice, voćnjaci, maslinici, povrtnjaci). Danas proizvodnja organske hrane, maslina, grožđa, kvalitetnih sorta vina kao što su Malvazija, Borgonja, Merlot, Pinot i Teran, čini važan dio porečkog gospodarstva.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Nakon Pule, Poreč je najveći istarski grad prema broju stanovnika. Većina stanovnika su Hrvati, ali postoje značajne manjine Talijana, Slovenaca, Albanaca i Srba.
Prema popisu iz 2021. godine Grad Poreč ima 16 666 stanovnika, neznatno manje u odnosu na popis iz 2011. godine. U samom gradu obitava 8899 stanovnika, što je smanjenje od 10 % u odnosu na 2011.[3]

Grad Poreč: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
5748
6333
7355
8478
10168
12439
12252
12607
9862
8604
8216
8820
11739
14633
17460
16696
16607
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: Nastao iz stare općine Poreč. U 1857., 1869., 1921. i 1931. sadrži dio podataka za općinu Sveti Lovreč, a istih godina dio podataka sadržan je u općini Sveti Lovreč. Do 1991. dio podataka sadržan je u općini Vrsar. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Poreč: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
broj stanovnika
2461
2712
3094
3461
3968
4854
4501
4773
3166
2833
3305
4713
7376
9250
10448
9790
8841
1857.1869.1880.1890.1900.1910.1921.1931.1948.1953.1961.1971.1981.1991.2001.2011.2021.
Napomena: U 1857., 1869., 1921. i 1931. sadrži podatke za naselje Črvar, kao i dio podataka u 1880. U 1857., 1869. i od 1921. do 1948. sadrži podatke za naselje Garbina. U 1921. i 1931. dio podataka sadržan je u naseljima Mugeba i Nova Vas. U 2001. povećano za naselja Gulići, Mali Maj, Materada Maj, Špadići, Veli Maj i Vranići Kod Poreča te za dio područja naselja Funtana, općina Vrsar, za koji su podaci do 1991. sadržani u naselju Funtana, općina Vrsar. Sadrži podatke za navedena bivša naselja (Gulići, Mali Maj, Špadići, Veli Maj i Vranići kod Poreča od 1857. do 1991. i Materada Maj od 1948. do 1991.) Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Povijest[uredi | uredi kôd]

Ruševine u Poreču
Prikaz grada iz ilustriranoga putopisa Conrada Grünenberga 1486. godine

Poreč je naseljen još od prapovijesti. Tijekom 2. stoljeća prije Krista, rimski je castrum podignut na sitnom poluotoku, koji je bio 400 m dug i 200 m širok, i na kojem danas stoji jezgra staroga grada. Za vrijeme vladavine cara Augusta u 1. stoljeću, castrum je službeno proglašen gradom i uključen u rimsku koloniju Colonia Iulia Parentium. U vrijeme Rima Poreč dobiva svoje prve zidine, cijeli grad je obzidan osim zapadne strane odnosno vrha poluotoka gdje se nalazio Neptunov ili Jupiterov hram. U 3. stoljeću grad je već imao organiziranu kršćansku zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Kršćanska zajednica je gotovo potpuno nestala u vrijeme cara Dioklecijana kada stradavaju i porečki mučenici sv. Mauro i sv. Eleuterije. Sv. Eleuterije je prema predanju zavezan za kamen i bačen u more u uvali Peškera. Danas se odmah uz zaljev nalazi crkvica Sv. Eleuterije iz 15. stoljeća

Kad je Rimsko Carstvo palo 476. godine, grad je potpadao pod razne vladare i sile. Prvo su ga držali Ostrogoti, a nakon 539. zavladao je Bizant. Za vrijeme vladavine Bizanta u gradu stoluje biskup Eufrazije koji daje obnoviti tadašnju dvojnu baziliku. Nova bazilika je građena po uzoru na bazilike u Ravenni sa zlatnim mozaicima u čijem se središtu nalazi Bogorodica s malim Kristom u krilu. U apsidi lijevo od Bogorodice su prikazani biskup Eufrazije (nosi model bazlike), Sv. Mauro i Sv. Eleuterije. Godine 599. u pismu papi Ivanu VI. prvi put se na području Istre spominju Slaveni koji upadaju u Istru i pljačkaju. Ubrzo je pljačkanje zamijenilo trajno naseljavanje i prvo trajno naselje je datirano oko 620. godine. Achenskim mirom 812. između Franačkog i Bizantskog Carstva Istra službeno postaje dio franačkog Carstva, iako se to dogodilo već 788 godine. Iz razdoblja franačke vlasti treba izdvojiti događaj poznat pod nazivom Rižanski placit, u njemu se ocrtava sukob između istarskih gradova i novog upravitelja Istre Vojvode Ivana (dux Ioanes), odnosno gradovi se žale se žale na uzurpaciju zemljišta na kojima je vojvoda naselio Slavene. Sukob je riješen kompromisom, vojvoda Ivan je prihvaćen kao gospodar Istre, ali je morao maknuti slavenske naseljenike s gradskih parcela.

Raspadom Franačkog Carstva u Istri se formiraju samostalne komune, uključujući i Poreč. Status samostalnosg grada će zadržati do 1267. kada se Poreč stavlja pod zaštitu Venecije postavši prvim posjedom Republike Sv. Marka u Istri. Gubitkom samostalnosti grad zapada u polaganu dekadenciju, posebno nakon 1354. kada tijekom Trećeg rata između Venecije i Genove, đenoveški admiral Paganino Doria pljačka grad i odnosi relikvije porečkih mučenika (bit će vraćeni tek 1938. godine). 1410. godine grad opsjeda hrvatsko-ugarski kralj Sigismund (Žigmund) Luksemburški, ali ga ne uspijeva zauzeti. U 14. i 15. stoljeću Poreč je grad trgovaca i obrtnika i tada se grade neke od njegovih najljepših palača, palača Zuccato, palača Parisi – Gonan i druge. Kroz 16. stoljeće pogađaju ga mnogobrojni ratovi u kojima sudjeluje Mletačka Republika pa onda epidemije raznih bolesti, prvenstveno kuge, i stanovništvo stalno opada tako da je grad 1630. godine imao svega 30-ak stanovnika. Oporavak počinje 1667. kada je grad naseljen izbjeglicama s Krete.

Godine 1797. Napoleon zauzima Venecije i ukida Mletačku Republiku, Poreč dolazi pod upravu Austrije, pa onda 1806. kao dio Ilirskih provincija postaje dio Napoleonovog Carstva, nakon propasti Napoleona Poreč opet postaje dio Austrije kao dio Markgrofovije Istre. Od 1861. Carskim patentom Istra dobiva svoju samoupravu i Poreč postaje sjedište pokrajinskog parlamenta: Istarskog Sabora (Dietà istriana). Sjednice su se održavale u bivšoj franjevačkoj crkvi. Tijekom 19. stoljeća Poreč postaje poprište nacionalnih idelogija, talijanske s jedne strane i hrvatske s druge strane. U isto vrijeme grad kao i cijela Istra doživljava modernizaciju i gospodarski razvoj, pa je tako početkom 20. stoljeća uspostavljena željeznička linija Poreč – Trst, poznatija kao Parenzana, također se zbog turizma grade i prvi hoteli.

Nakon Prvog svjetskog rata Austrija propada i grad dolazi pod Talijansku upravu. Tijekom 20 godišnje uprave grad gospodarski propada, prije svega turizam, potom je ukinuta i željeznička linija Parenzana. Tijekom Drugog svjetskog rata grad je više puta bombardiran i gradska jezgra je teško oštećena, uništen je samostan franjevaca i nekoliko "insula" strogradske jezgre. 1947. Pariškom mirovnom konferencijom Istra, a s njom i Poreč postaju dio Jugoslavije, a sam grad napušta između 80 % i 90 % njegovog stanovništva i odlazi u egzil u Italiju. Jugoslavensko razdoblje karakterizira industrijalizacija (tvornica za preradu ribe "Školjka") i izgradnja turističkih kapaciteta.

Godine 1991. dolazi do promjene na razini države kada Hrvatske proglašava nezavisnost od Jugoslavije i Poreč kao dio Hrvatske ulazi u 21. stoljeće.

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Kroz cijelu povijest ovog područja, sve do dolaska turizma, stanovnici su živjeli gotovo isključivo od zemljoradnje i ribarstva. Zato Poreč nema nikakve znatnije industrije osim prehrambene. Danas je glavni izvor prihoda turizam. U porastu su sektori trgovine, bankarstva i komunikacija.

Cijene nekretnina su vrlo visoke zbog prestižnog položaja.

Turizam[uredi | uredi kôd]

Gradsko kupalište ljeti je puno turista

Austrijsko parobrodsko društvo Lloyd iz Trsta otvorilo je 1844. turističku rutu na kojoj je bio i Poreč. Već je 1845. tiskan prvi turistički vodič s opisom i slikama grada. Austrougarska aristokracija ga je otkrila 1866., kad je austrijska nadvojvotkinja Stephanie predstavila grad široj javnosti time što je uplovila u porečku luku na svojoj jahti Phantasy. Nadvojvoda Karlo Stjepan i nadvojvotkinja Marija Terezija Austrijska proveli su ovdje odmor 1867., dok je Karlo Ludvig došao 1868. Najstariji hotel i zaštitni znak povijesti porečkog turizma je Rivijera, izgrađena 1910. Poslije su podignuti Parentino i drugi hoteli.

Iako je nepoznat izvan granica Europe, Poreč je još od 1970-ih jedan od glavnih centara hrvatskog turizma. Porečkih tridesetak hotela ima više od 95.000 kreveta, a tu je i 13 autokampova, nudistički kampovi, 16 apartmanskih kompleksa, vile, bungalovi i obiteljske kuće. To je nevjerojatan broj s obzirom na veličinu samoga grada. Turistička je infrastruktura namjerno raštrkana duž 37 kilometara obale između Mirne i Limskog kanala. Na jugu su veliki samostalni centri kao Plava Laguna, Zelena Laguna, Bijela Uvala i Brulo. Na sjeveru su Materada, Červar-Porat, Ulika i Lanterna. Ovdje odsjedne više od 30 % turista na zapadnoj obali Istre turistički najintenzivnijem području Hrvatske. Ta ljetna "predgrađa" imaju svoje hotele, plaže, kampove, marine, robne kuće, prijevozna sredstva, igrališta, zabavu i razne dućane. U ljetnoj sezoni u Poreštini se privremeno nađe i po 120.000 ljudi. S obzirom na to da se ljudi preko dana kupaju izvan grada, navečer dolazi do turističke navale na stari grad, koji je tada pun gomila šetača iz svih europskih zemalja, a usluge im nude dućani, restorani, disko klubovi i barovi, kao i brojne galerije.

U razdoblju izvan ljetne sezone, Poreč je destinacija vikend-turista iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, i pogotovo Italije. Sportska infrastruktura je razvijena i koristi se cijele godine. Za vrijeme Domovinskog rata (1991.1994.), turistička je infrastruktura udomila izbjeglice iz drugih dijelova Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Ulaz u Eufrazijevu baziliku
Unutrašnjost Eufrazijeve bazilike
Dekumanus
Pješačka zona u starom dijelu grada

Stari je grad sačuvao raspored ulica starorimskog castruma. Glavne su ulice Dekumanus i Cardo Maximus još sačuvane u izvornom drevnom obliku. Marafor je bio rimski trg (forum) s dva hrama. Jedan od njih, podignut u 1. stoljeću, posvećen je rimskom bogu Neptunu, širok je 30 m, a dug 11 m. Sačuvano je par kuća iz romaničkog razdoblja (Romanička kuća na Maraforu), kao i nekoliko divnih mletačkih gotičkih palača. Istarska sabornica, izvorno franjevačka gotička crkva iz 13. stoljeća, preuređena je u baroknom stilu u 18. stoljeću.

Kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća, koji je na mjestu izvorne crkve prvi put proširen u 6. stoljeću pod Bizantom i biskupom Eufrazijem, predstavlja najvažniji i najvrjedniji kulturni spomenik Poreča, a UNESCO ju je 1997. zaštitio kao spomenik svjetske baštine.

Grad je bio opasan obrambenim zidinama od 12. do 19. stoljeća.

Kultura[uredi | uredi kôd]

  • U Poreču djeluje katedra Čakavskog sabora – Pučko otvoreno učilište.
  • Koncepciju prostornog razvitka općine Poreč napravili su hrvatski prostorni planer i urbanist Neven Kovačević i Franić, projekt stambenog naselja Novog Sela napravili su Kovačević i Ivanišin, urbanističku studiju sanacije povijesne jezgre Poreča napravili su Kovačević, N. Cimerman i R. Cimerman, vođenje prostorne problematike za općinu Poreč i izgradnju sezonskog grada Červar-Porta kraj Poreča vodio je arhitekt Neven Kovačević.[4][5]
  • Povijesni festival Giostra.

Šport[uredi | uredi kôd]

  • Odbojkaški klub "Poreč"
  • RK Poreč – rukometni klub
  • boćarski klub "Istra"
  • vaterpolo klub "Poreč"
  • nogometni klub "Jadran"
  • košarkaški klub "Poreč"
  • jedriličarski klub "Horizont"
  • golf klub "Parentium"
  • tenis klub "Poreč"
  • judo klub "Istra"
  • karate klub "Finida"
  • veslački klub "Adriaco"
  • Biciklistički klub "Poreč"
  • automobilistički klub Poreč Motorsport
  • Plivački klub "Poreč"
  • Klub za daljinsko plivanje "Poreč"
  • Kickboxing klub "King"
  • Atletski klub "Maximvs"

1999. otvoren je Motodrom Poreč u neposrednoj blizini grada. Ski lift Poreč otvoren 1989., u vrijeme otvorenja bio je jedan od samo 3 ski lifta u Europi.[6]

Godine 2008., za potrebe održavanja Svjetskog prvenstva u rukometu 2009., izgrađena je višenamjenska Športska dvorana Žatika.

Na ulazu u Zelenu Lagunu nalazi se golf vježbalište (driving range).

Održavaju se biciklističke utrke Istarsko proljeće, Trofej Poreč, GP Laguna Poreč.

Svjetski streličarski kup održavao se u Poreču u svojoj inauguralnoj sezoni 2006. godine, te zatim 2008.-'11.

Od 2015. do 2018. u Poreču je organiziran turnir FIVB Beach Volleyball World Tour-a .

Od 2000. održava se Plivački maraton „Porečki delfin“, najveći sportsko-rekreativni plivački događaj u Hrvatskoj.[7][8]

Rally Poreč, koji se održava od 1999. je jedan od najdugovječnijih relija na teritoriju Hrvatske,[9] odnosno Opel Will Rally Poreč.[10]

Sport Fest, prvi hrvatski sportski sajam, održava se od 2017.[11]

SUPer Surfers Challenge Poreč – Lanterna je prva hrvatska SUP utrka Elite ranga.

Održavale su se triatlon utrke za WTC-ov svjetski kup.

Promet[uredi | uredi kôd]

Ceste su glavni prometni putovi. Poreč je dobro povezan s ostatkom Istre i svim većim gradovima u okolici, kao što su Trst, Rijeka, Ljubljana i Zagreb. Najbliža komercijalna zračna luka nalazi se u Puli. Pomorski je promet izgubio na važnosti, osim za turističke izlete, prvenstveno duž istarske obale i u Veneciju. Najbliža željeznička pruga je u Pazinu, koji je sjedište Istarske županije. Godine 1902. izgrađena je uskotračna željeznička linija od Trsta do Poreča, po imenu Parenzana, a ukinuta je 1935.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

La mula de Parenzo jedna je od najpoznatijih pučkih pjesama Istre, Trsta, Dalmacije, Kvarnera. Neslužbena himna Poreča. Pjesma je nastala prije dvije stotine godina, a pjevali su je istrovenetski barkarjoli, ribari, a u početku se zvala La goba de Parenzo. Pjesma je lako pamtljiva, a priča se i da ju je večer prije samoubojstva pjevao i Ernest Hemingway. "Navečer, prvog srpnja 1961. godine, Ernest i Mary Hemingway vratili su se s večere u svoju kolibu u Ketchamu, Idaho, i u očito dobrom raspoloženju malo su si zapjevali. Počela je Mary, pjevajući "Tutti mi chiamano bionda", a Ernest joj se pridružio. Završivši pjesmu, Ernest je uputio ženi riječi: "Good night, my kitten", i pošao spavati. Sljedećeg jutra, 2. srpnja, Ernest se probudio oko sedam sati, otišao u podrum, napunio obje cijevi svoje Boss sačmarice, vratio se gore u predsoblje, i prostrijelio si glavu."[13]

Panorama[uredi | uredi kôd]

Panorama Poreča
Panorama Poreča

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Popis stanovništva 2011. DZS. Pristupljeno 17. ožujka 2018. godine
  2. Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora. Istarska županija, Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, str. 1.Arhivirano 30. lipnja 2013.
  3. Popis 2021. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 29. svibnja 2022.
  4. DAZ: U tinelu: Neven Kovačević i Hrvoje Hrabak, 2. veljače 2012., U tinelu, Društvo arhitekata Zagreb
  5. Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon, Zagreb, 1996., natuknica Neven Kovačević
  6. https://www.myporec.com/hr/otkrijte-porec/286
  7. https://sportske.jutarnji.hr/sportmix/na-porecki-delfin-stize-vise-od-tisucu-plivaca-najveci-rekreativni-plivacki-dogadaj-u-hrvatskoj-sudionike-ocekuje-bogat-sportski-i-zabavni-program/7694472/
  8. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2019. Pristupljeno 15. veljače 2019. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. Rally Poreč Mape BI/SS Maps (pristupljeno 3. studenoga 2019.)
  10. Opel Autowill
  11. https://sportske.jutarnji.hr/video/sportmix-video/veliki-sportski-vikend-u-porcu-postaje-jos-bolji-uz-bogati-sadrzaj/9226814/
  12. https://www.parentium.com/prva.asp?clanak=23199
  13. http://www.regionalexpress.hr/site/more/znate-li-rijechi-narodne-pjesme-la-mula-de-parenzo

Također pogledajte[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Poreč.