Ivan Kuvačić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Kuvačić
Zapadna filozofija
Filozofija 20. stoljeća
Rođenje 12. siječnja 1923., (Gata kod Omiša, Hrvatska)
Smrt 20. srpnja 2014., Zagreb, Hrvatska
Škola/tradicija kontinentalna filozofija (marksizam)
Glavni interesi Sociologija
Utjecaji Marx
Portal o životopisima

Ivan Kuvačić (Gata kod Omiša, Hrvatska, 12. siječnja 1923.Zagreb, Hrvatska, 20. srpnja 2014.), hrvatski marksistički sociolog, pripadnik praxisove škole mišljenja.

Filozof po obrazovanju, sociolog po djelu, Ivan Kuvačić je znanstvenoj i široj kulturnoj javnosti poznat kao jedan od naših najuglednijih sociologa. Bio je dugi niz godina profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Sociologiji, autor je niza vrijednih djela iz područja sociologije. Kuvačić se sustavno bavio bitnim problemima, i teorijskim orijentacijam sociološkog razumijevanja suvremenog društva.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ivan Kuvačić je nakon osnovne škole u Omišu završio gimnaziju u Zagrebu. Za Drugog svjetskog rata priključio se antifašističom pokretu. Nakon rata počeo je sudirati filozofiju u Zagrebu. Studij je nastavio u Lenjingradu i Moskvi, kao stipendist SSSR-a zajedno s prijateljem i kasnijim suradnikom Gajom Petrovićem.[1] Nakon toga zapošljava se 1950-ih kao profesor na učiteljskoj akademiji u Čakovcu. Potom se seli u Zagreb i predaje na tadašnjem Radničkom sveučilištu Moša Pijade. Od utemeljenja studija sociologije 1963. radi kao profesor na tom odjelu sve do svog umirovljenja 1980-ih. Jedno vrijeme 1960-ih proveo je na Sveučilištu Berkeley (SAD) kao Fulbrightov stipendist. Ivan Kuvačić je bio jedan od utemeljitelja i urednika čuvenog filozofskog časopisa Praxis.[2] Kuvačić je kao i većina njegovih kolega iz praxisove škole mišljenja bio radikalni zastupnik kritike svega postojećega. A ona je po njima podrazumijevala; autorefleksiju i samoispitivanje, zapravo - načela europske filozofije subjektivnosti.

Praksisovskim filozofima je u središtu interesa bio slobodan pojedinac, čovjek, kao građanski subjekt - oni su tako interpretirali samoupravljanje, koje je po njima trebalo biti vrhunac demokracije u kojem bi čovjek, doista bio subjekt. Stoga oni nisu prihvaćali nacionalizam, koji eshatološki postavlja naciju kao temelj svega. A onda se on koristi kao ideološka podloga za praktičku politiku birokratskoga podčinjavanja tog istog naroda, svođenjem njegova bitka na etabliranu tradicionalnost i diskriminaciju svega onoga što se razlikuje od povlaštene društveno-političke koncepcije.[1]

Osobito značajan Kuvačićev doprinos u utemeljenju i organizaciji studija sociologije, -na liniji filozofije koja potvrđuje slobodu čovjekova stvaralačkoga izražavanja.

  • Hrvatsko Sociološko Društvo dodijelilo je svoju Nagradu Rudi Supek za 2005. profesoru Ivanu Kuvačiću.[3]

Najznačajnija djela[uredi | uredi kôd]

  • Marksizam i funkcionalizam. Beograd: 1970.
  • Znanost i društvo. Zagreb: Naprijed, 1977.
  • Obilje i nasilje. Zagreb: 1979., Naprijed
  • Sociologija. Zagreb: Školska knjiga, 1982.
  • Obuzdana utopija. Zagreb: Naprijed, 1986., ISBN 9788634900422
  • Suvremene sociološke teorije. Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, 1990., ISBN 86-81175-13-0
  • Funkcionalizam u sociologiji. Zagreb: Sociološka hrestomatija, 1990.
  • Kako se raspao boljševizam. Zagreb: Naprijed 1997., ISBN 953-178-087-0
  • Uvod u sociologiju. Zagreb: Golden marketing/Tehnička knjiga 2004., ISBN 953-212-177-3
  • Sjećanja. Zagreb: Razlog 2008., ISBN 9789536985128

Pogledajte i ovo[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]