Ivan Musić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
don Ivan Musić

Ivan Musić (Klobuk, Ljubuški, 24. prosinca 1848.Beograd, 1888.) – hrvatski katolički svećenik, vojvoda, vođa ustanka protiv Osmanlija.

Rodio se u selu Klobuk kraj Ljubuškog 1848. godine. Uz pomoć ujaka fra Anđela Kraljevića, koji je bio biskup, školovao se kao franjevački novak u Širokom Brijegu. Uzeo je redovničko ime Šimun. Ubrzo je otišao na studij medicine u Istanbulu, ali je umjesto toga završio bogosloviju u mađarskom gradu Ostrogonu.

U lipnju 1875. predvodio je ustanak Hrvata protiv Turaka Osmanlija u Gabeli na Neretvi. Pobijedio je Turke u dvije bitke. Njegovom zaslugom dio Hercegovine postao je slobodno područje. Izabran je za vojvodu donje Hercegovine. Njegove pobjede znatno su pridonijele da se na Berlinskom kongresu 1878. BiH dade na upravu Austro-Ugarskoj. [1]

Odbio je nagrade i počasti. Priželjkivalo se da opet radi kao svećenik, no on je neočekivano otišao u Crnu Goru s Cvijetom Vukasović-Kuduz iz Stoca, a nakon toga u Beograd. Tamo je radio u pošti te kao policijski komesar i tumač. Umro je u Beogradu 1888. godine.

Smatra se, jednim od najznačnijih Hrvata iz BIH u 19. stoljeću. Imao je dobro obrazovanje, bio je pravedan, kulturan i milosrdan.

Po njemu je nazvana udruga koja promiče njegov život i djelovanje. Na mjestu njegove rodne kuće otkrivena je spomen-ploča. Po njemu je nazvana ulica u Ljubuškom. U Kiseljaku se priprema otkrivanje spomenika i davanje imena ulici don Ivana Musića. O njemu je snimljen dokumentarni film 2005. godine, povodom 130. godišnjice Hercegovačkog ustanka. Snimila ga je HTV Mostar. U filmu su sudjelovali dr. sc. don Ivica Puljić, prof. dr. sc. fra Andrija Nikić i Stanislav Vukorep iz Čapljine.[2]

Kći Ivana Musića, Delfa Ivanić (jedna od osnivačica Kolo srpskih sestara), rekla je da je njezin otac prešao na pravoslavlje u Srbiji i da se prethodno osjećao kao Srbin katoličke vjere:[3] "Kada je došao u Srbiju godine 1881. godine, pravoslavlje je prihvatio krsnom svetkovinom Petrovdanom - danom kada je položio ustaničku i vojvodsku zakletvu na oltaru u srpskom manastiru Zavala, u Popovom polju, u donjoj Hercegovini, u nazočnosti svojih vjernih ustanika." Njegova je kći govorila o obiteljskoj tradiciji, da su Musići potomci nećaka kneza Lazara Hrebeljanovića.[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://www.don-ivanmusic.net/index.php?option=com_content&view=article&id=50&Itemid=58
  2. Udruga "Vojvoda don Ivan Musić" Djelatnosti i ciljevi. Zadnje ažuriranje 7. prosinca 2008. (pristupljeno 17. srpnja 2017.)
  3. Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 42. ISBN 978-86-7403-172-8 
  4. Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 5-6. ISBN 978-86-7403-172-8 

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]